Iran u iščekivanju udara: bez plana za najgore

Danima se činilo da se sudbina oko 90 miliona Iranaca koleba između rata i mira, dok su američki i iranski zvaničnici razmjenjivali prijetnje napadom i pozive na diplomatiju.

Pošto su pregovarači s obje strane za danas u Ženevu zakazali indirektne razgovore, koje mnogi vide kao posljednju šansu da se postigne dogovor i izbjegne rat, dio Iranaca pakuje torbe za vanredne situacije, kupuje rezervne generatore i pravi planove da se skloni u ruralna područja ili da u potpunosti napusti zemlju, prenio je “Njujork tajms”.

Drugi su se pomirili s tim da mogu samo da posmatraju i čekaju, svjesni da gotovo i nemaju predstavu o tome šta dolazi, niti mnogo načina da se za to pripreme.

A neki, poput Sare, hemičarke iz Teherana, osjećaju da su od silne anksioznosti potpuno paralisani i nesposobni da bilo šta preduzmu.

“Ludim”, rekla je u telefonskom razgovoru za američki list. “Voljela bih da se dogodi šta god treba da se dogodi, samo da izađemo iz ove neizvjesnosti”.

Kao i svi Iranci koji su govorili za “Tajms”, Sara je zamolila da bude identifikovana samo imenom, iz straha od odmazde vlasti.

Ova 53-godišnja majka dvoje djece kaže da se muči s odlukom da li je prerano da ispiše kćerku iz škole i počne evakuaciju starijih članova porodice. Ako bi izbio rat, dodaje, izlazi iz Teherana brzo bi se zakrčili saobraćajem.

Mnogi Iranci su već prošlog juna osjetili koliko takvo iskustvo može biti iscrpljujuće, tokom 12-dnevnog rata s Izraelom, kada su milioni bježali iz prijestonice ka Kaspijskom moru i planinskim područjima izvan grada. Put koji bi inače trajao četiri sata, mnogima je tada potrajao skoro čitav dan.

Uprkos tome, iranska vlada do sada nije predstavila ozbiljniji plan za vanredne situacije. Prošle sedmice, gradonačelnik Teherana Alireza Zakani je rekao lokalnim medijima da bi stanice metroa i podzemne garaže mogle biti pretvorene u skloništa. Gradske vlasti su, kazao je, preduzele “minimalne” korake da ih pripreme.

Lokalni stručnjaci za urbanističko planiranje upozorili su da su stanicama metroa i podzemnim garažama potrebni grijanje, ventilacija i sanitarni uslovi. Ne postoje javno dostupne informacije koje bi ukazivale na to da su te mjere preduzete.

Zakani, koji je bio na meti kritika zbog izostanka planiranja za vanredne situacije tokom junskog rata, odbacio je kao preuranjenu zabrinutost u vezi s pripremljenošću.

“Ne vjerujemo da će doći do rata toliko ozbiljnog da bismo morali građanima da namećemo vanredno stanje”, rekao je prošle sedmice. On je optužio Vašington da pokušava da širi strah među iranskim građanima, koji žive u trajnom stanju “ni rata ni mira”.

Neki Iranci kažu da se osjećaju prepušteno sopstvenoj sudbini.

“Kao da nema vlade i moramo sami da smislimo kako da preživimo rat s najvećom vojskom na svijetu”, rekao je Amir, 42-godišnji biznismen. On se plaši da putuje zbog posla i ostavi suprugu i djecu, jer ima osjećaj da bi rat mogao da počne svakog časa.

Na prvi pogled, kako piše “Tajms”, u Teheranu se malo toga promijenilo. Stanovnici kažu da su prodavnice dobro snabdjevene i da za sada nema naznaka nestašica hrane, goriva ili vode. Škole i firme rade, a ljudi nastavljaju sa svakodnevnim životom.

Na internetu, međutim, Iranci dijele savjete kako da se pripreme za najgore.

Neke objave pozivaju ljude da zapišu brojeve telefona najbližih i unaprijed odrede mjesta sastanka, za slučaj da vlasti ponovo isključe internet i telekomunikacije, kao što su učinile tokom rata u junu i nakon antivladinih protesta prošlog mjeseca.

Prošle sedmice, istaknuti iranski aktivista u Francuskoj, Ilia Hašemi, objavio je listu savjeta koja se masovno dijelila, o tome kako obezbijediti zalihe za dvije sedmice: oko četiri litra vode po osobi dnevno, konzerviranu i suvu hranu, svijeće, baterijske lampe, pribor za prvu pomoć, toplu odjeću i prenosne punjače.

Dan kasnije, Hašemi je napisao da je bio zatrpan porukama ljutitih ljudi iz Irana, koji su mu govorili da ne mogu da zadovolje ni potrebe za jedan dan, a kamoli za dvije sedmice.

Iran je, ujedno, suočen s teškom ekonomskom krizom.

Demonstracije su izbile prošlog decembra nakon naglog pada vrijednosti nacionalne valute, rijala. U sedmicama koje su uslijedile, rijal je zabilježio još dva rekordno niska nivoa, dok je inflacija porasla za 60 odsto u odnosu na prošlu godinu, prema navodima istaknutog iranskog poslovnog lista.

Osnovne namirnice poput mesa, živine i jaja sada su mnogim porodicama nedostižne, a pojedini stanovnici kažu da njihovi najbliži moraju da biraju između plaćanja kirije i kupovine hrane, piše “Tajms”.

“Nije moguće čak ni da se pripremiš i praviš planove”, rekao je Sahand, stanovnik Teherana. “Porodice nemaju novca da prave zalihe hrane i ljekova. Sve o čemu razmišljaju je gdje da odu i sakriju se.”

Većina ljudi je, dodao je Sahand, “jednostavno digla ruke. Misle da ne mogu ništa da urade”.

Osim same borbe za opstanak, neki Iranci brinu i kako će ostati u kontaktu.

Pored toga što je spakovala ranac za vanredne situacije sa pasošem, vodom, ljekovima i suvim voćem, Merjam, 54-godišnja umjetnica iz Teherana, kupila je i skupe VPN usluge, nadajući se da će tako moći da zaobiđe eventualnu blokadu interneta.

Kao i mnogi Iranci s kojima je razgovarao “Tajms”, Merjam je prikovana za svakodnevne vijesti o diplomatskim pregovorima i sve većoj prijetnji od rata.

“Svi s kojima sam ovih dana razgovarala su veoma zbunjeni”, rekla je. Mnogi Iranci kažu da ne mogu da shvate promjenjiv stav predsjednika SAD Donalda Trampa o tome kakav bi bio obim napada i kada bi se mogao dogoditi, ili čak da li će ga uopšte biti.

Među kritičarima iranske vlasti postoje podijeljena mišljenja o mogućim američkim udarima. Neki kažu da priželjkuju da do njih dođe, kao vid osvete za hiljade ubijenih u krvavom obračunu bezbjednosnih snaga prošlog mjeseca. Drugi strahuju da bi rat opustošio zemlju, a da pritom ne bi srušio režim

Tramp je u obraćanju Kongresu u utorak poručio da neće dozvoliti “najvećem sponzoru terorizma na svijetu” da dođe do nuklearnog oružja, optužujući Teheran da obnavlja nuklearni program, razvija projektile koji bi uskoro mogli da dosegnu SAD i stoji iza napada u kojima su stradali američki vojnici i civili.

Tramp je takođe optužio iranske vlasti da su ubile 32.000 demonstranata tokom nedavnih nemira, brojku koja je znatno viša od većine javno dostupnih procjena.

Teheran je odbacio te tvrdnje kao “niz velikih laži”, poručujući da je njegov nuklearni program isključivo civilne prirode.

Dok se nad zemljom nadvijala mogućnost napada, iranska Revolucionarna garda je u utorak izvela vojne vježbe na južnoj obali zemlje, prenijeli su državni mediji.

Među kritičarima iranske vlasti postoje podijeljena mišljenja o mogućim američkim udarima. Neki kažu da priželjkuju da do njih dođe, kao vid osvete za hiljade ubijenih u krvavom obračunu bezbjednosnih snaga prošlog mjeseca. Drugi strahuju da bi rat opustošio zemlju, a da pritom ne bi srušio režim.

Iranci i dalje iskazuju prkos. Već četiri dana protesti izbijaju na univerzitetskim kampusima u najmanje tri grada - Teheranu, Mašhadu i Isfahanu - a studenti, prema video-snimcima koje je “Tajms” verifikovao, skandiraju protiv iranske klerikalne vlasti i pale državnu zastavu.

Reza, marketinški stručnjak i konzervativac koji podržava iranske klerikalne vladare, rekao je da ga frustrira što vlasti suzbijaju univerzitetske proteste umjesto da objave više planova za vanredne situacije.

“Kada smo pod sjenkom najmoćnije vojske na svijetu, odgovornost vlade je da razmotri i najgore moguće scenarije”, napisao je u poruci.

Sahar (38), koja radi u jednom startapu u Teheranu, kaže da je užasnuta idejom da bi se zemlja mogla naći u klinču dvije sile koje malo mare za sudbinu običnih Iranaca.

“Kao da se dva muškarca svađaju oko kuće”, rekla je, “a na kraju je zapale dok smo mi još unutra.”

( A.Š. )