Zločin u Štrpcima: 33 godine bez pravde za žrtve
"Pronađeni su posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Ova otmica nije bila slučajnost, planirana je u državnom vrhu tadašnje Savezne republike Jugoslavije. Na to upućuju svjedočenja i priznanja onih lica kojima je suđeno za ovaj zločin" kazala je Dženana Kuč
Ovozemaljska pravda nije još stigla počinioce, kao ni nalogodavce zločina u Štrpcima. Ni crnogorsko pravosuđe - specijalno tužilaštvo i sudstvo, nije pokazalo dovoljno spremnosti da u slučaju Štrpci, kao ni u drugim ratnim zločinima, istraži i procesuira sve odgovorne.
To je danas u Podgorici, tokom polaganja cvijeća žrtvama zločina u Štrpcima, kazala Dženana Kuč, članica i predstavnica Bošnjačkog vijeća. Prema njenim riječima, današnjim okupljanjem se, još jednom, iskazuje sjećanje i poštovanje prema žrtvama zločina u Štrpcima.
"Otetim i nedužno pobijenim putnicima iz voza ‘Loven 671’ koji je saobraćao na pruzi Beograd - Bar. Podsjećamo na njihovu tragičnu sudbinu, kao i načinjenicu da državne institucije u Srbiji, BiH, i Crnoj Gori, ni poslije 33 godine, nisu ni pravno, ni moralno, ni humanitarno zaokružile ovaj ratni zločin. Otmica putnika iz voza 'Lovćen' na liniji Beograd - Bar, dogodila se 27. februara 1993. u stanici Štrpci, kada su pripadnici tzv. vojske Republike Srpske iz Višegrada izvele iz voza 20 putnika od kojih su 18 bili Bošnjaci, jedan Hrvat i jedno neidentifikovano lice", kazala je Kuč.
Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedna nepoznata osoba.
Oni su 27. februara 1993. oteti iz voza “Lovćen 671” koji je saobraćao na pruzi Beograd-Bar. Srpska vojska iz Višegrada izvela je iz voza, na stanici u Štrpcima, 20 putnika nesrpske nacionalnosti, većinom Bošnjaka. Odveli su ih u nepoznatom pravcu, opljačkali i ubili.
Kako je kazala Kuč, oni su u ataru sela Mušići pobijeni, a njihova tijela bačena.
"Pronađeni su posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Ova otmica nije bila slučajnost, planirana je u državnom vrhu tadašnje Savezne republike Jugoslavije. Na to upućuju svjedočenja i priznanja onih lica kojima je suđeno za ovaj zločin. A suđeno je malom broju - svega nekolicini su izrečene pravosnažne sudske presude. Medutim, nalogodavci i oni koji su planirali ovaj zločin nikada nisu procesuirani. Crna Gora se ne može izuzeti od ovog zločina, jer je tadašnji režim u Podgorici najdirektnije pomagao zločinački naum Beograda, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu", izjavila je Kuč.
Rekla je da očekuje da država bude proaktivna kada su u pitanju porodice žrtava.
Predstavnica Akcije za ljudska prava (HRA), Elizabeta Mrnjačević rekla je da je zločin u Štrpcima „rana koja će porodice stradalih doživotno boljeti“.
Ona je kazala da je naša zajednička odgovornost da čuvamo sjećanje na njih i dodala da samo trećina građana upoznata sa zločinom u Štrpcima.
"U školama se ne uči o ovom zločinu. To nas obavezuje da jačamo kulturu sjećanja - da je činimo vidljivom, trajnom i prisutnom u javnom prostoru i u obrazovanju. Zbog toga smo zajedno sa Udruženjem ‘Štrpci – protiv zaborava’ odlučili da ponovimo inicijativu iz 2012. godine da jedna ulica u Bijelom Polju ponese ime žrtava otmice u Štrpcima", kazala je.
( Nikola Saveljić )