U Bijelom Polju obilježena godišnjica otmice u Štrpcima: Porodice traže istinu o nevinim žrtvama
Predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća Mirsad Rastoder je kazao da je otkrivanje nalogodavaca ključni korak u suočavanju sa istinom i istakao značaj trajnog čuvanja uspomene, između ostalog i kroz dobijanju imena ulice po žrtvama u Štrpcima i zastupljenost u školskim programima
Trideset tri godine od zločina u Štrpcima, kada je iz voza na relaciji Beograd - Bar, koji je prisilno zaustavljen u stanici Štrpci, oteto 20 putnika nacionalnosti, koji su mučeni i ubijeni obilježeno je danas polaganjem cvijeća pred spomen obilježjem žrtvama u Bijelom Polju.
Među okupljenima bili su članovi porodica otetih, predstavnici Bošnjačkog vijeća, Opštine, nevladinih organizacija i brojni građani.
Predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća Mirsad Rastoder je kazao da je otkrivanje nalogodavaca ključni korak u suočavanju sa istinom i istakao značaj trajnog čuvanja uspomene, između ostalog i kroz dobijanju imena ulice po žrtvama u Štrpcima i zastupljenost u školskim programima.
"Ne zaboravljamo i podsjećamo da su nedužni ubijeni, a da državne institucije u Srbiji, BiH, i Crnoj Gori, ni poslije 33 godina nijesu ni pravno, ni moralno, ni humanitarno zaokružile ovaj ratni zločin. Otmica, po imenu odabranih putnika iz voza 'Lovćen' na liniji Beograd - Bar, dogodila se 27. februara 1993. u lokalnoj stanici Štrpci. Pripadnici višegradske brigade, koja je bila u sastavu JNA, izveli su iz voza 20 putnika od kojih su 18 bili Bošnjaci, jedan Hrvat i jedno neidentifikovano lice", kazao je Rastoder.
On je podsjetio da su oteti putnici sprovedeni u okolinu Višegrada, opljačkani i mučeni a potom pobijeni i bačeni u Drinu.
"Posmrtni ostaci Halila Zupčevića pronađeni su krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine. Od tada nema pomaka u traganju za posmrtnim ostacima žrtava", kazao je Rastoder.
Da ova otmica, naglasio je Rastoder, nije bila bila slučajnost, već dio planirane akcije iz vrha komande u Beogradu, potvrđeno je na suđenju i presudom Nebojši Ranisavljeviću u Bijelom Polju, 2003. kao i sudskim procesima u Sarajevu, gdje je presuđeno 8 saučesnika u zločinu, dok je komandant brigade je oslobođen.
"Troje učesnika u zločinu, osuđeno je tek 14. oktobra 2025. godine pred Višim sudom u Beogradu na ukupno 25 godina zatvora zbog zločina u Štrpcima 1993. godine. Dvojica optuženih su preminuli u toku istrage, koju su sa ostalima čekali na slobodi. Tokom suđenja nije ni pokušano da se dokaže i da se utvrdi ko su organizatori i nalogodavci zločina, jer to nije bio nepromišljen čin grupe ili pojedinca, već jedna koordinirana, isplanirana otmica. Pripadnici jedinice 'Osvetnici', koja je djelovala u sastavu VRS, Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po deset godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a Dragana Đekić na pet godina», kazao je Rastoder poručujući do danas odgovornost otmice u Štrpcima nije u cjelini pravosnažno utvrđena i da je potrebna kontinuirana kultura sjećanja i trajna memorijalizacija u udžbenicima.
Dugogodišnji punomoćnik oštećenih porodica advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić Velija Murić je istakao da zločin u Štrpcima nije bio samo otmica nedužnih ljudi iz voza.
"Bio je to pokušaj da se ljudskost izbriše pred očima svijeta. Među otetima je bio i Tomo Buzov – čovjek koji je ustao u trenutku kada su drugi ćutali. Njegov čin otpora ostaje trajna opomena da je hrabrost stvar ličnog izbora, a ne nacionalne pripadnosti", kazao je. On je naglasio da je ovo spomen obilježje nije samo kamen.
"On je zavjet. Zavjet da se zločin nikada ne relativizuje, da se žrtve nikada ne prebrojavaju po imenu i naciji, već pamte kao ljudi", kazao je Murić, dodajući da će ovih dana iz štampe izaći njegova knjiga “Štrpci- zločin i proces”, koja nije samo knjiga o procesu, već i o istrajnosti porodica, borbi protiv zaborava i o moralnoj odgovornosti društva.
Predsjednik nevladinog udruženja "Štrpci-Protiv zaborava" i član porodice jedne od žrtava Demir Ličina je istakao da bez pune istine i odgovornosti svih učesnika nema pravde i da porodice više od decenije čekaju da dostojanstveno ukopaju svoje najmilije.
On je podsjetio da donošenje zakona koji po prvi put uvodi status civilnih žrtava rata ima poseban značaj.
"To nije samo pravni akt, to je priznanje patnje porodica i njihove dugogodišnje borbe. To je priznanje da društvo mora stajati uz istinu i dostojanstvo. Ali taj zakon nije kraj. Ostaje nam obaveza da zajedničkim i odgovornim djelovanjem otklonimo njegove manjkavosti i unaprijedimo ga u skladu sa njegovom suštinskom svrhom da pravda bude stvarna, a ne samo zapisana. Posebno smo ponosni što je ove godine po prvi put ustanovljena nagrada Tomo Buzov. Zahvaljujem predsjedniku Opštine na odluci da se ova nagrada ustanovi i na prepoznavanju njene duboke vrijednosti. Time je poslata snažna poruka da lokalna zajednica stoji uz istinu, hrabrost i dostojanstvo žrtava", istakao je Ličina.
Ličina je kazao da za porodice žrtava ovo nije samo datum u kalendaru. Ovo je rana koja traje i praznina koja nikada nije popunjena.
"Još teža je činjenica da posmrtni ostaci svih žrtava nijesu pronađeni. Tri decenije čekamo da dostojanstveno ukopamo naše najmilije. Tri decenije čekamo mjesto dove, mjesto gdje ćemo moći stati i pomoliti se u miru", kazao je Ličina.
On je podjsetio da potraga ne smije biti formalnost-ona mora biti prioritet i moralna obaveza.
"Naša borba nije završena. Ona traje dok se ne pronađe posljednja kost, dok se ne izgovori posljednje ime i dok se ne utvrdi puna odgovornost", naglasio je Ličina.
( Jadranka Ćetković )