Tramp nikada nije istinski želio mir sa Iranom

Napad koji su zajednički izveli Izrael i Sjedinjene Države na Iran planiran je mjesecima, ali će tajming, usred pregovora između Irana i SAD, ponovo otvoriti pitanje da li je Vašington ikada bio ozbiljan u namjeri da postigne sporazum s Teheranom.

Sudeći po izjavi Donalda Trampa kojom je objavio početak rata, Sjedinjene Države nijesu bile zainteresovane za bilo kakav domišljat plan kojim bi se Iranu onemogućilo da gomila visoko obogaćeni uranijum; Tramp je želio da se riješi čitavog režima, “opake grupe veoma teških, strašnih ljudi”.

U junu prošle godine, Izrael je, uz naknadno priključivanje SAD, pokrenuo desetodnevni napad na Iran samo tri dana prije nego što je trebalo da se održi šesta runda pregovora između Irana i SAD.

Zato bi ovaj napad, usred drugog pregovaračkog procesa, mogao da potopi šanse da iranski režim ikada više ozbiljno shvati američku ponudu za razgovore. Već su dva puta prevareni.

Kako je naveo jedan iranski Telegram kanal: “Još jednom su Sjedinjene Države napale dok je Iran vodio diplomatiju. Još jednom se pokazalo da diplomatija ne funkcioniše sa terorističkom državom SAD.”

Iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči bio je svjestan da bi Tramp mogao da odbaci diplomatiju, ali je smatrao da je obnavljanje pregovora rizik koji vrijedi preuzeti i da vrijedi ubijediti sada pokojnog vrhovnog vođu Alija Hameneija da to podrži.

Očigledno znajući do kraja prošle sedmice šta su Sjedinjene Države pripremile i koliko je američki vojni napad blizu, Badr Albusaidi, ministar spoljnih poslova Omana, zemlje koja posreduje u pregovorima, hitno je otputovao u Vašington u očajničkom pokušaju da što bolje prikaže napredak razgovora.

Čak je preduzeo neuobičajen korak i gostovao na CBS-u, otkrivajući mnoge tajne sporazuma koji se oblikovao. Mirovni dogovor je bio nadohvat ruke, rekao je.

Ali, kao znak da se vrata zatvaraju, Albusaidiju je bilo omogućeno da se sastane samo sa potpredsjednikom Džej Di Vensom, kome je pokušao da objasni da su pregovori na ivici proboja. Taj dogovor bio bi mnogo bolji od sporazuma iz 2015, iz kojeg je Tramp izašao 2018. godine, insistirao je.

Tvrdio je da je Iran pristao da nema nikakve zalihe visoko obogaćenog uranijuma, da postojeće zalihe visoko obogaćenog uranijuma unutar Irana budu razblažene (smanjene na niži stepen obogaćenja) i da Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) dobije puni pristup verifikaciji. Rekao je i da bi američkim inspektorima za oružje čak moglo biti dozvoljeno da uđu u Iran, zajedno s inspektorima IAEA, tijela Ujedinjenih nacija.

Iran bi obogaćivao uranijum samo u mjeri koja mu je potrebna za civilni nuklearni program. Konačni sporazum o principima mogao je da bude potpisan ove sedmice, dok bi dogovaranje detalja o funkcionisanju sistema verifikacije moglo potrajati još tri mjeseca.

U ponudi je bilo malo ili nimalo prostora za pitanja ljudskih prava, iranski program balističkih raketa ili podršku posredničkim snagama u regionu.

Iz iranske perspektive, pitanje dometa njihovih balističkih raketa od 1.250 milja (2.000 kilometara) moglo je biti predmet razgovora sa Savjetom za saradnju u Zalivu, ali su rakete u načelu dio iranske odbrane i, kako je pokazao zajednički američko-izraelski napad, ključni element nacionalne bezbjednosti Irana.

Prethodni iranski ministar spoljnih poslova Džavad Zarif uvijek je branio raketni program podsjećajući koliko je Iran bio bespomoćan tokom rata s Irakom. Tvrdio je da bi, ako bi Sjedinjene Države prestale da prodaju oružje zemljama Zaliva, Iran imao manju potrebu za sopstvenim raketnim programom.

Međutim, to nije bila agenda niti vremenski okvir koji su odgovarali Trampu. Štaviše, njegov specijalni izaslanik Stiv Vitkof nagovijestio je šta predsjednik zapravo želi kada je rekao da je Tramp iznenađen što Iran još nije kapitulirao. Za Albusaidija je odluka SAD da napadne bila poražavajuća.

Iako je Tramp posegnuo za formalnim pravnim opravdanjem, tvrdeći da Iran predstavlja neposrednu prijetnju Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima, nije ponudio nikakve dokaze, a njegove tvrdnje do sada nijesu potvrdili visoki zvaničnici Ujedinjenih nacija niti evropski lideri.

Obrazlažući napad, Tramp se nije upuštao u detalje o napretku pregovora niti o razilaženjima između dvije strane. Jednostavno je izjavio: “Iranske prijeteće aktivnosti dovode u rizik Sjedinjene Države, njihove snage i baze u inostranstvu, kao i naše saveznike širom svijeta.”

Unutar SAD uskoro će početi rasprava o tome da li je Albusaidijeva procjena uspješnosti pregovora bila opravdana. Obogaćivanje uranijuma u skladu s potrebama na niskom nivou i uklanjanje zaliha visoko obogaćenog materijala, ako je to zaista bilo ponuđeno od strane Irana, uz verifikaciju, na prvi pogled bi lišilo Iran sredstava za izradu bombe.

Ako je tako, Tramp, ohrabren Izraelom i republikanskim “jastrebovima”, biće optužen da je svjesno odbacio sporazum koji bi mirnim putem okončao prijetnju koju iranski nuklearni program predstavlja već posljednjih 30 godina.

Drugi će tvrditi da je i samo opstajanje nepopravljivog i represivnog iranskog režima prijetnja svjetskoj bezbjednosti.

Kako god, ono što je izuzetno jeste da sam Tramp, prije napada, gotovo da nije ni pokušao da američkoj javnosti, Kongresu ili saveznicima objasni i opravda svoje postupke ili ciljeve.

Tekst je preuzet iz “Gardijana”

Prevod: N. B.

( Patrik Vintur )