Jedna Crna Gora, a dva zapada?

Opet na velikom raskršću.

Za drugi neki svijet postoji jedan istok i jedan zapad, a za nas, normalno, dva zapada. Bilo bi čudno da nije tako. Kad smo u svemu ostalom duplirani, od crkve, jezika, akademija, skoro pa svih udruženja, a što ne bismo bili i u stranama svijeta.

Za sada smo identifikovali dva zapada, a šta će biti sa ostalim stranama svijeta, vidjećemo uskoro.

Dovoljna je bila jedna provokacija i demonstracija sile u Venecueli, prijetnja aneksijom Grenlanda i sve što je to impliciralo, od strane najvećeg lidera zapadne alijanse, predsjednika Trampa, pa da se mi “pogubimo”?!

Vrh našeg političkog establišmenta se već na ovom raskršću podijelio. Dok su jedni gledali u Brisel i identifikovali EU kao “reper” zapada, dotle su drugi gledali u Vašington i predsjednika Trampa kao najveću nadu zapada i najvećeg mirotvorca, predlažući istog za Nobelovu nagradu.

Dakle, dok jednima istina leži u evropskim standardima i vrijednostima, tradiciji i poštovanju međunarodnog prava, dotle drugi to isto vide u Vašingtonu i Trampovoj administraciji. Što je najinteresantnije, pri tome i jedni i drugi u priči daju slične političke prioritete objema stranama?

Kad je ples, nek je sa muzikom. Kad se teži istoku, Beograd je mali i nebitan, direktno bi da kucamo na Putinova vrata. Sad kad smo na zapadnoj tribini, idemo direktno u ložu. Zašto preko Evrope, kad može direktno kod predsjednika Trampa sa sve Nobelom za mir?!

Mislite da tako i treba, direktno i u centar...?

Tako naši lideri stvaraju preduslove za spajanje lijepog i korisnog. Evropa mu dođe kao lijepa i uglađena, a Amerika kao korisna. A svijet sve to posmatra i kao da mu nije jasno. Sve mu je jasno, sem dileme da li je ovo jedna filigranska diplomatija u povoju ili je raštimovani orkestar umornih muzičara...

A sad šalu na stranu, da prvo nešto rasčistimo sami sa sobom i u našem razmišljanju.

Pitanje cilja, mjere i odluke i način realizacije te odluke sa jasnim ciljem i adekvatnom mjerom diktira pamet i karakter, a ne sudbina.

Za one što smatraju da “cilj opravdava sredstvo”, samo da dodam da i “sredstva determinišu cilj”, sve je u nekoj “tajnoj vezi”... Samo da odlučimo šta je nama cilj, a šta sredstvo da do tog cilja dođemo, ili možda uopšte ne želimo da dođemo.

Ovako se nastupa u spoljnjem svijetu, onda kad i ne pomišljate da se sve posmatra, tumači i analizira u ovako delikatnom globalnom trenutku...

Zamislite samo neku drugu državu koja se odnosi prema zvaničnoj globalnoj krizi tako što jedna grupa oficijelnih vodećih lidera podržava zvanično i javno jednu stranu, a druga drugu stranu.

Kakvo bi mišljenje imali o toj državi i njenoj zvaničnoj vanjskoj, ili spoljnoj politici... Priznaćete, veoma neobično i intrigantno... Ili ga uopšte ne bi imali.

Ako smo tako mali i slabi, višestruko zavisni upravo od tog zapada, moramo li žuriti sa izjavama?

Da li je naš sud odlučujući za bilo šta u ovoj globalnoj krizi, u kojoj se snaga moguće destrukcije samo naslućuje i od koje i mnogo jači strahuju?

Pogotovo sad, kad je svijet upravo “izašao” iz Gaze, svjedočeći najvećim strahotama nekontrolisanog razaranja, kad rat u Ukrajini na minus dvadeset stepeni svojim slikama i patnjama podsjeća na Drugi svjetski rat. Sad kada je Tramp u ime prekida djelovanja narkokartela i brige za nacionalnu i opštu sigurnost “markirao” više zemalja Latinske Amerike, Iran... sa najavljenom aneksijom Grenlanda... Sad kad EU pokazuje i najavljuje potrebu za fragmentisanjem zajednice, formirajući “veliku šestorku” plus ostali i dalje djelovanje u “dvije brzine”...? Kad se NATO pita unutar sebe da li postoji ili ne..?

Gdje je tu naše mjesto?

Pretpostavljam u homogenoj, strateški utemeljenoj, opreznoj ali i jasnoj politici, posvećenoj dobrobiti i sigurnosti stanovništva i oslonjenoj na kvalitetima koji nikad ne zastarijevaju, pa ni u politici. A to su etika, logika i istina.

Oni su vam vodič i u ovakvim vremenima, kao srednja bijela traka na kolovozu u zimskoj noći punoj magle. Jedino prateći tu liniju sigurno nećete ni u provaliju ni u brdo. A ako je nema, ili ista nestane - stanite! Stanite, odmorite i potražite neki drugi stameni i sigurni orijentir, ili sačekajte da magla prođe.

Ne “igrajte” na osjećaj, na trik ili na blef. Može da vam se desi da vas sreća lako napusti!... A onda ste na ivici velikog problema i ponora. I nije strašno što ste vi na ivici velikog problema, nego što u isti možete gurnuti i potpuno nevine saputnike koji su vam dopustili da ih vozite, vjerujući u vas.

To dato povjerenje mora i treba da vas obavezuje na promišljenost, poštenje i ozbiljnost. Sa time se ne igra, ni zbog kakve “kombinacije” i mogućnosti bilo kakvog političkog profita... Naprotiv! Ta količina odgovornosti vas tjera da budete veoma oprezni i promišljeni. I da tražite savjet od onih koji, po vašem mišljenju, znaju više o problemu, mogu da ga sagledaju u širem i boljem kontekstu i koji su iskusniji...

Ako trčimo u zagrljaj EU već 20 godina, nemojmo to da zaboravimo za 20 dana. Ako smo svjedočili snazi, beskrupuloznosti i nemilosrdnosti sile u bombardovanju domovine prije 27 godina, nemojmo ni to da zaboravimo za dvadeset sedam dana...

Stanimo. Pričekajmo da se malo magla raziđe, da oštrije vidimo. Budimo mudri i oprezni...

Ponekad je i samo jedna riječ presudna, isto kao i “jedan loš dan”, pun nesporazuma...

Ako svi izgubimo, onda ničiji politički uspon više nije važan... A politička funkcija još manje.

Budimo pametni, bar dio onoga koliko mislimo da jesmo...

Kad se kaže pametan, to nipošto ne smije da znači biti ponizan i bez svoje ideje i mišljenja, a sve u korist opšteg dobra. Naprotiv!

Svaka ideja i svako mišljenje imaju svoje vrijeme. Plasirani u pravom trenutku mogu imati iznenađujuće pozitivan, snažan i kvalitetan odjek.

Naprotiv, plasirani u pogrešnom trenutku mogu ostati nečujni, ili što je gore, izazvati reakciju suprotnu od očekivane...

Zato polako, mudro i bez sujete... računi se kasnije plaćaju. Često veoma skupo.

Autor je predsjednik CIVIS-a

( Dr Srđan Pavićević )