O sistemu, predatorima i mladim ženama
Namijenjena tinejdžerima i svim odraslima, sa porukom da uvijek postoji izlaz, predstava “Šuma” inspirisana je Crvenkapom, ali smještena u današnje vrijeme i okolnosti. Nakon premijere u Kolašinu, sjutra će biti izvedena i u Podgorici, u KIC-u “Budo Tomović”
Ko su vukovi danas i kako ih prepoznati, ključno je pitanje koje postavlja predstava “Šuma”, nastala u koprodukciji Opštine Kolašin, Korifej teatra i Gradskog pozorišta Podgorica.
Nakon premijere u Kolašinu, predstava sa Dramske scene za djecu, namijenjena starijima od 14 godina, biće izvedena sjutra i u Podgorici, u velikoj sali Kulturno-informativnog centra (KIC) Budo Tomović”, u 20 časova.
Inspirisan bajkom o Crvenkapi, tekst koji potpisuje Đorđije Tatić nastao je po motivima drame “Vuk u ljudskoj koži”, a komad je režirao Andrija Rašović.
“’Šuma’ se transformiše u savremenu društvenu alegoriju u kojoj motivi predanja postaju sredstvo za kritiku stvarnosti. Kroz ovu reinterpretaciju, ‘Crvenkapa’ više nije samo bajka o djetetu i vuku, već o mladoj ženi u svijetu moći, o predatorima našeg vremena i o vječnoj borbi između naivnosti i kontrole”, navodi se u saopštenju Gradskog pozorišta u susret igranju.
Iz te teatarske kuće ističu upravo da će pitanje koje savremena inscenacija postavlja, ko su vukovi danas i kako ih prepoznati, publici otvoriti prostor za refleksiju o manipulaciji, nasilju, rodnim stereotipima i moralnim kompromisima u društvu.
“U Tatićevoj dramatizaciji, Crvenkapa je tinejdžerka, buntovna i gladna života. Vuk je simbol samovolje i moći usmjerene na manipulaciju i zloupotrebu povjerenja, vječito gladan svega, pohlepan. Lovac svojom nesposobnošću, neodgovornošću i željom da zadrži svoj položaj, postaje saučesnik. Majka kao potreba, obaveza i posao”, otkrivaju u najavi.
Tatić je ranije istakao da su u njegovom tekstu “šuma i naseljene sredine zamijenili uloge”.
“Na dječijim igralištima, parkovima, ispred škola ili preko društvenih mreža, kao u gusto naseljenoj šumi vreba i strpljivo čeka predator sakriven iza maske ljubaznosti, empatije i najboljih namjera. U šumi u kojoj biti nevin i lijep znači biti slab, i u kojoj je zamjena za igru svakodnevni trening i obuka kako ne postati plijen. Otuđujemo se od sebe i sve više prihvatamo pravila koja vladaju među životinjama, ‘vuk na ovcu svoje pravo ima, ka tirjanin na slaba čoeka’. U takvom svijetu neiskvarenost i dobrota nijesu prednost već mana. Živimo sa predatorima u najbližem okruženju, nesvjesni njihovih monstruoznih namjera. U najvećem broju, žrtve predatora su djeca i mladi, pa je zato Šuma i namijenjena ovom uzrastu”, poručio je Tatić uoči premijere.
Rašović je rekao da se ansambl ne bavi “pukom interpretacijom teksta”, već pokušavaju da komad uzdignu na viši nivo i obuhvate teme koje su šire od konteksta predstave i likova koji su u njoj. Isto tako, žele i da se “pozabave društvom koje nas okružuje”.
U predstavi “Šuma” glume: Marija Đurić, Dijana Dragojević, Milica Šćepanović i Marija Vlaović. Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović, kostime Marija Radusinović, video rad Smiljka Šeparović i Andrija Rašović, a asistent kostimografkinje je Boris Ćalić.
Glumice su otkrile više o svojim ulogama i samom doživljaju predstave za mlade i odrasle. Milica Šćepanović je istakla da “Šuma” postavlja pitanje gdje odrastaju djevojčice.
“S obzirom na to da su u glumačkoj postavi četiri žene različitih generacija mislim da je u ovom procesu bilo važno da svaka ponaosob izgovori neke stvari naglas, što je bilo i najvrednije u ovom procesu. Pričamo o najosjetljivijem uzrastu od 10 do 15 godina, što je važna razvojna faza za djevojčice. Kroz ovaj projekat smo željeli da skrenemo pažnju da sa mladim ljudima treba otvoreno pričati, da ne treba uljepšavati stvarnost, već da iznosimo istinu na vidjelo”, poručila je Šćepanović.
Na važnost same društveno angažovane teme, pažnju je skrenula i studentkinja četvrte godine glume na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, Marija Vlaović. Ona u predstavi igra Crvenkapu koja je “žrtva cijelog sistema i društva”, a ističe da se u komadu bave upravo “svim žrtvama koje nema ko da zaštiti”.
“Mislim da je važno da na predstavu dođu tinejdžeri koji su ciljna grupa, ali i njihovi roditelji koji bi trebalo da osvijeste neke stvari. Ovom predstavom težimo da skrenemo pažnju na svu nezaštićenu djecu i na to kako bi trebalo da se odnosimo prema problemima. Nadam se da će neko moći da se pronađe u tome i da zna da nikad nije sam i da uvijek postoji izlaz”, istakla je Vlaović.
( Jelena Kontić )