Šta da se radi

(portalnovosti.com)

Foto snimak je, primjereno društveno-komunikacijskom vremenu u kojem živimo, instantno distribuiran, proširio se balonima naših digitalno posredovanih društvenih mreža i grupa na tzv. pametnim telefonima. Ubrzo će biti utvrđeno da nije riječ o montaži, odnosno lažnoj fotografiji, već o slici stvarnog artefakta.

Naljepnica s porukom na engleskom da imigranti nisu dobrodošli (Immigrants NOT welcome!) - uz pripadajuću vizualiju u vidu verzije srednjovjekovnog hrvatskog kraljevskog grba s prvim gornjim lijevim kvadratićem u bijeloj boji - doista je bila nalijepljena na ulaznim vratima jednog dućana nedaleko od zagrebačke bolnice Rebro.

Istog ćemo dana saznati i da vlasnica dotičnog dućana izgleda nije znala za spornu naljepnicu sve dok nije krenuo medijsko-društvenomrežni rusvaj, a ista je potom promptno uklonjena. Razumljivo da svinjarije poput takve, ovdje opisane, izazivaju reakcije neprihvaćanja, odbijanja, ljutnje… u liberalno-lijevim društvenim krugovima.

Tamo gdje postoje svijest, povijesno znanje i jasan stav kako se i pod kojim socijalno-političkim uvjetima oblikuju ksenofobni, rasistički i šovinistički resantimani objedinjeni u nacifašističku ideologiju.

Lako je, dijelom u stereotipnom ključu, zamisliti prizor u kojem neki šesnaestogodišnjak obrijane glave i odjeven u crno, možda i pripadnik BBB-a, jednim brzim pokretom ruke lijepi spomenutu naljepnicu na vrata dućana. Nešto teže zamisliv prizor, ali ne i nemoguć, jest kako to isto čini jedan osiromašen, teškim životom sluđen lokalni penzioner.

Zajedničko prvom, drugom i svakom sljedećem primjeru tog tipa koji možemo asocijativno oblikovati jest ono što iz lijevog ekonomsko-političkog i društveno-kulturnog rakursa dobro znamo i ponavljamo kao štreberski naučenu školsku lekciju.

Kratak sažetak te lekcije glasi, nacifašistički teror ekstremne desnice u praksi se artikulira kao pogrešna i promašena reakcija sve većih dijelova populacije zbog opravdane ojađenosti vlastitom socijalno-klasnom deprivacijom, protkanom osjećajima besperspektivnosti.

A to nas opet vraća ljevici i njenoj odgovornosti. Ona se u ovom konkretnom slučaju oslikava u našem neznanju i nesposobnosti da adekvatno odgovorimo na desničarske manipulacije emocionalnim kolektivnim osjećajima, kao što je strah od nepoznatog, velikog dijela društva.

Da, stara je to priča, ali i uvijek iznova aktualna. Posebice danas, kada arsenal prosvjetiteljskih vrijednosti poput logičkog mišljenja, racionalnih argumenata i dokazivih činjenica, a one se tradicionalno vezuju uz ljevicu, vrijedi manje od jedne reels sekvence na nekoj od tzv. društvenih mreža.

Ukoliko se doista želi doprijeti do tih ljudi kojima desnica hrani nezajažljivog Moloha novog-starog fašizma, trebat će nam nove strategije i neke druge taktike. U protivnom, zna se.

( Hajrudin Hromadžić )