Mond: Tramp se suočava sa rizikom nepopularnosti u SAD zbog rata u Iranu
Prema anketama, do sada slaba podrška masovnom napadu na iranske vlasti, o čemu je odlučio Tramp u koordinaciji sa Izraelom, iznenađuje. To predstavlja upozorenje za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, smatra Mond
Veliki napad na iranski režim ističe moć američkog predsjednika Donalda Trampa, ali i njegovu prekomjernu politizaciju vojske, dok slaba javna podrška, čak i onih njemu bliskih, treba da posluži kao upozorenje, ocijenio je danas pariški list Mond (Le Monde).
Od početne traume uzimanja talaca, tokom 444 dana, 52 zvaničnika iz američke ambasade u Teheranu u ranim danima Islamske revolucije 1979. godine, Iran se u očima američke javnosti konstantno pojavljivao kao „država odmetnika par excellence“, navodi se u uvodniku francuskog dnevnika.
Prema anketama, do sada slaba podrška masovnom napadu na iranske vlasti, o čemu je odlučio Tramp u koordinaciji sa Izraelom, iznenađuje. To predstavlja upozorenje za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, smatra Mond.
„On (Tramp) može samo kriviti samog sebe. Zaista se pokazao nesposobnim da pruži ubedljivo i dosljedno objašnjenje za taj izabrani rat. Njegova opravdanja su se umnožila, rizikujući nedosljednost i laži, kao što je neosnovano pominjanje neposredne prijetnje u satima nakon prvih bombardovanja Irana“, naveo je list.
Nakon što je godinama osuđivao bliskoistočne avanture svojih prethodnika, Tramp je bolje od bilo koga znao da će biti neophodan zajednički napor da ubedi javnost.
Na terenu, američka vojska i dalje uživa ogromnu nadmoć, što ograničava efekte iranske odmazde, ali se ipak suočava sa otpornim neprijateljem.
Potpuno delegitimizovan krvavom represijom najnovijeg ustanka iranskog stanovništva, koje je decenijama plaćalo cijenu smrtonosnih strateških izbora, iranski režim, potresen ubistvom vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija, sada pokušava da regionalizuje sukob u pokušaju da oslabi Vašington.
Globalna ekonomija je već pogođena ratom, a njegove posljedice mogu se samo pogoršati ukoliko se sukob nastavi.
„Nema garancije da ovaj iranski režim, omražen unutar svojih granica, a sada sije haos na svojoj periferiji, može da postigne svoje ciljeve. Efekat intenzivnih napada proizvodi efekat iscrpljivanja koji ne treba potcjenjivati. Napad na Iran takođe ističe posljedice Trampove moći od njegovog povratka u Bijelu kuću u januaru 2025. godine“, prenosi Mond.
Međutim, prekomjerna politizacija vojnog aparata, poverena ideologu izabranom isključivo zbog lojalnosti, američkom ministru odbrane Pitu Hegsetu (Pete Hegseth), potkopava kredibilitet Pentagona, koji je ključan u ratno vrijeme.
Odluka da se delikatni diplomatski pregovori povjere bliskim saradnicima predsjednika, umjesto iskusnim diplomatama, od kojih su mnogi bili primorani da napuste Stejt department iz ideoloških razloga odmah nakon Trampovog povratka na vlast, takođe je doprinijela osjećaju neizvjesnosti u Vašingtonu.
Ta magla oko rata u Iranu, koja teško opterećuje sadašnju američku administraciju, dovela je do oživljavanja optužbi među najtvrdokornijim Trampovim pristalicama da američka vlada vodi rat isključivo u korist Izraela.
Te kritike su se već pojavile na često žestok način tokom 12 dana rata protiv Teherana, koji je pokrenuo Iran, a pridružio mu se i Vašington, u junu 2025. godine.
Oštre kritike unutar Trampovih pristalica predstavljaju značajan rizik za čovjeka izabranog i ponovo izabranog na osnovu obećanja „Amerika na prvom mjestu“, dodao je Mond.
( BETA )