CDT: Vrijeđanje i prijetnje prepuštene stihiji interneta, reakcije institucija selektivne
"Standardi Strazbura jasno nalažu da represivne mjere prema govoru moraju biti izuzetak, a ne refleks, i da se posebno pažljivo moraju vagati kada je riječ o kritici nosilaca moći", kazala je Jelena Jovanović, izvršna urednica portala Raskrinkavanje.me
Dok je vrijeđanje „običnih“ građana prepušteno stihiji interneta, kritika države i njenih predstavnika nailazi na brzu represivnu reakciju, kazala je Jelena Jovanović, izvršna urednica portala Raskrinkavanje.me - platforme Centra za demokratsku tranziciju (CDT).
Rekla je da se time stvara utisak selektivne i nepravedne primjene zakona.
"Prema ustaljenoj praksi Strazbura, sloboda izražavanja štiti ne samo 'bezazlene' ili neutralne stavove, već i one koji mogu vrijeđati, šokirati ili uznemiriti - posebno kada doprinose debati od javnog interesa. Uprkos tim standardima, praksa u Crna Gora pokazuje da se građani i dalje kažnjavaju zbog vrijeđanja javnih funkcionera kroz prekršajne postupke, uz izricanje novčanih kazni, ali i kazni zatvora. Sudovi tako posežu za represivnim mjerama i u slučajevima političkog ili vrijednosnog govora, čime se prostor legitimne kritike dodatno sužava, iako bi upravo takav govor trebalo da uživa pojačanu zaštitu", piše u saopštenju.
Kazala je da dodatno “zamagljuje” cijelu sliku nepotpuna statistika broja i vrste prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru, učinjenih u fizičkom ili digitalnom prostoru. Osim toga, dodaje, izostaje i obrazloženje donijetih sudskih odluka, na način koji bi javnosti predočio kvalifikaciju prekršaja, tumačenje suda, pređašnju uporednu praksu i slično.
To potvrđuju, kako je kazala, i odgovori Višeg suda za prekršaje za portal Raskrinkavanje.me, u kojima se kaže da u sudovima za prekršaje trenutno nije uspostavljen cjelovit sistem vođenja statistike iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, koji razvrstava slučajeve po vrsti prekršaja i po kriterijumu da li je prekršaj učinjen u fizičkom ili online prostoru. Navode da Sud za prekršaje u Podgorici vodi statistiku u odnosu na sjedište suda, ali ne i u odnosu na sud u cjelini, jer nije vođena evidencija u odjeljenjima suda.
Jovanović ističe da su podaci o vrsti prekršaja od krucijalne važnosti za kvalitativno analiziranje postupanja institucija, jer prijetnje ili govor mržnje nisu što i drsko ponašanje i vrijeđanje, pa je sa tog aspekta važno imati potpunu i sveobuhvatnu statistiku.
"Ipak, ova situacija bi se mogla promijeniti jer je u toku postupak uređivanja statistike u PRIS-u, pa iz suda najavljuju da će sudovi za prekršaje voditi navedenu statistiku sveobuhvatno, kako za predmete iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, tako i u predmetima iz drugih prekršajnih oblasti", navodi ona.
Dostupni podaci, kako je rekla, pokazuju da je Prekršajni sud u Podgorici u toku prošle godine, zbog prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru, učinjenih u digitalnom prostoru, izrekao zatvorsku kaznu za tri osobe, novčanu za 12 osoba, dok su tri uslovno osuđene.
“Uz izrečene prekršajne sankcije, Sud je u dva predmeta izrekao i Zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja i uhođenja, u jednom predmetu je izrečena Zaštitna mjera obaveznog liječenja ambulantnog tipa, u jednom predmetu Zaštitna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi i u jednom predmetu Zaštitna mjera obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi”, kazali su iz Višeg suda za prekršaje za Raskrinkavanje.me, kako je rekla urednica tog portala.
Dodaju i da je na osnovu raspoloživih podataka Suda za prekršaje u Budvi, u prošloj godini u predmetu Odjeljenja za prekršaje u Kotoru, izrečena novčana kazna, zbog vrijeđanje pripadnika manjinske zajednice preko društvene mreže Fejsbuk. Kad je u pitanju Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ni on ne vodi posebnu statistiku prekršaja iz oblasti Zakona javnom redu i miru razvrstanu po vrsti prekršaja i po tome da li su učinjeni u fizičkom ili digitalnom prostoru.
Jovanović kaže da je iz odgovora suda jasno da ovako saopšteni podaci ne mogu pružiti širu sliku o obimu i sadržaju prijetnji i uvreda upućenih u onlajn prostoru.
Napominje da su, u stvarnosti, društvene mreže svakodnevno preplavljene međusobnim uvredama građana, govorom mržnje i ličnim obračunima, koje "niko sistematski ne prati - niti nadležni imaju za to ima kapaciteta, osim u slučajevima kada pravno pismeniji građani sami podnesu prijavu".
Reakcije uglavnom izostaju sve dok meta ne postanu institucije, policija ili nosioci vlasti, kaže Jovanović.
"Osim slučajeva koje smo opisali u prethodnoj analizi i nedavni slučaj lidera Demokratske narodne partije i poslanika u Skupštini Crne Gore, Milana Kneževića, pokazuje koliko je policija (ne)opravdano osjetljiva na kritiku, ironiju ili jednostavno bilo koji sud koji dolazi od javnosti. Naime, Knežević je kazao da je protiv njega 26. februara ove godine podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka pred Sudom za prekršaje u Podgorici, jer je u javnom nastupu direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića nazvao 'bukvom'. Šćepanović je, odgovarajući na te tvrdnje, kazao da su službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica po službenoj dužnosti podnijeli odgovarajuće zahtjeve za utvrđivanje odgovornosti. Poručio je i da neće dozvoliti narušavanje ugleda policije, i istakao da će zaštititi svakog službenika, ali da neće tolerisati uvrede upućene na račun čelnika policije", navodi Jovanović.
Indikativno je, kako je kazala, i nedavno saopštenje Uprave policije povodom navodnog širenja dezinformacija o jednom visokom policijskom službeniku, u kojem policija najavljuje identifikovanje i procesuiranje osoba koje stoje iza takvih sadržaja.
"Takva reakcija djeluje disproporcionalno, naročito imajući u vidu da dezinformacije same po sebi nijesu krivično djelo ili prekršaj, te da se sloboda izražavanja može ograničiti samo radi zaštite jasno definisanog legitimnog cilja. Istovremeno, kada se dezinformacije masovno šire na štetu građana - ili kada se u javnom prostoru pojavljuju kompromitujući snimci drugih građana/ki, što potencijalno predstavlja krivično djelo - izostaje jednako vidljiva i hitna reakcija institucija", dodaje se u saopštenju.
Kaže da "takva selektivnost" dodatno učvršćuje utisak da se mehanizmi države najbrže aktiviraju onda kada su pogođeni njeni sopstveni redovi, dok se zaštita građana i javnog interesa "često ostavlja po strani".
"Stvara se utisak selektivne i nepravedne primjene zakona: dok je vrijeđanje 'običnih' građana prepušteno stihiji interneta, kritika države i njenih predstavnika nailazi na brzu represivnu reakciju. To jasno pokazuje da se koncept javnog reda ne može dosljedno sprovoditi u digitalnom prostoru kao na fizičkom javnom mjestu - pa se zaštita javnog reda lako pretvara u zaštitu privilegovanih, a sloboda izražavanja u uslovnu kategoriju", piše Jovanović.
Sa druge strane, kako je kazala u saopštenju, iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) za Raskrinkavanje navode da, u mjeri mogućeg, u skladu sa kadrovskim i tehničkim kapacitetima prate stanje u javnom diskursu Crne Gore, uključujući i objave na portalima registrovanih medija.
“Međutim, ukoliko ne dobijemo informaciju direktno od građana koji su žrtve govora mržnje ili nekog drugog oblika nezakonitog sadržaja ili putem medija, teško je očekivati da se mogu registrovati i procesuirati svi diskriminatorni slučajevi izražavanja, kojih zna da bude i više hiljada u jednom danu”, kazali su u odgovorima dostavljenim toj redakciji.
Iz institucije Ombudsmana navode i da su u prethodnih nekoliko mjeseci kroz projektnu saradnju sa UNDP-jem dobili veoma značajne podatke kroz onlajn praćenje govora mržnje u Crnoj Gori.
Navode primjer da je, recimo, u julu prošle godine od 277.690 komentara, 97.805 (35 odsto) imalo elemente mržnje.
“Većina (66,2 odsto) pripadala je nivou niskog intenziteta, dok je visok nivo ozbiljnosti bio prisutan u 16,3 odsto. Etnički i nacionalni govor mržnje dominirao je sa 16,6 odsto, religijski 5,2 odsto, a po osnovu pola i seksualne orijentacije 3,7 odsto. Najzastupljeniji je bio generalizovani, statusno zasnovani govor 74,1 odsto”, kazali su iz kancelarije Ombudmsana.
Poručili su i da Zaštitinik već duži period poziva nosioce pravosudnih funkcija da govor mržnje, kao djelo iz domena prekršajno - pravne odgovornosti, procesuiraju kroz Zakon o zabrani diskriminacije, a ne skoro isključivo kroz Zakon o javnom redu i miru.
“Procesuiranjem kroz Zakon o zabrani diskriminacije poslala bi se jasna poruka da govor mržnje predstavlja oblik diskriminacije, a ne samo djelo kojim se remeti javni red i mir”.
Sudovi za prekršaje, ističe Jovanović, dužni su da primjenjuju standarde slobode izražavanja razvijene u praksi Evropskog suda za ljudska prava i trodjelni test iz člana 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Kaže da su a iz Suda za prekršaje u Podgorici kazali da to taj sud i radi, ali i da u praksi to zavisi od konkretnog predmeta i obrazloženja odluke.
“Istakli su da stoji princip da sudovi, preciznije postupajuće sudije u odlukama u kojima je predmet prekršajnog postupka u direktnoj vezi sa pitanjem slobode izražavanja (npr. uvreda, narušavanje javnog reda, govor na protestima, medijski sadržaj itd.), u ocjeni postojanja eventualne povrede ove slobode ili u ocjeni nepostojanja prekršajnog djela u konkretnom primjenjuje trodjelni test”, kazali su iz Višeg suda, kako piše u saopštenju.
Takode, Sud za prekršaje u Bijelom Polju je u svojoj informaciji istakao da prilikom odlučivanja u određenim predmetima povremeno primjenjuje standarde izražavanja razvijene u praksi Evropskog suda za ljudska prava, uključujući i tzv. trodjelni test, pri čemu, kako su kazali, priroda tih standarda nije ujednačena, već zavisi od prirode i okolnosti svakog konkretnog slučaja. Iz Suda za prekršaje u Budvi navode da sudije u svom radu primjenjuju praksu Evropskog suda za ljudska prava.
Jovanović poručuje da standardi Strazbura jasno nalažu da represivne mjere prema govoru moraju biti izuzetak, a ne refleks, i da se posebno pažljivo moraju vagati kada je riječ o kritici nosilaca moći.
"Dok se granica između slobodnog izražavanja i prekršaja bude povlačila ad hoc – kroz recimo prijetnje u televizijskim emisijama, selektivna saopštenja i brze kazne - umjesto kroz dosljednu primjenu evropskih standarda, rizik nije samo u pojedinačnim slučajevima, već u normalizaciji prakse u kojoj se institucije brane od komentara građana, a ne građani od zloupotrebe institucionalne sile", piše u saopštenju.
( B.H. )