Zašto Moskva ne pomaže Teheranu?

Moskva je jedan od rijetkih, ali najčvršćih saveznika Teherana, a mogući kolaps iranskog režima mogao bi da bude udarac za njene geopolitičke i ekonomske interese. Zašto onda ne pomaže Teheranu?

Vojna saradnja

Iran od početka rata (28.02.) iz Moskve dobija informacije o tome gdje se na Bliskom istoku nalaze američka vojna postrojenja - ratni brodovi, borbeni avioni, radarske instalacije i centri za komandovanje trupama.

O tome je najprije izvijestio Vašington Post, a potom su i drugi američki mediji prenijeli tu vijest, pozivajući se na neimenovane zvaničnike vlade SAD.

Bijela kuća nije demantovala medijske izvještaje. Na pitanje o tome portparolka predsjednika Kerolajn Livit u programu Foks njuza rekla je da, "iskreno govoreći, nije ni važno" da li se to zaista dogodilo. Prema njenim riječima, Donald Tramp i američka vojska rade na tome da "potpuno unište iranski teroristički režim".

Ima izvještaja i da je Rusija Teheranu slala rakete i municiju.

Iran Moskvi od 2023. isporučuje takozvane dronove "Šahed". Ti dronovi su u velikoj mjeri promijenili tok rata u Ukrajini, rekao je Džulijan Voler, iz Center for Naval Analyses (CNA).

"Iran je bio koristan Rusima, iako je proizvodnja dronova u međuvremenu u velikoj mjeri premještena u Rusiju, koja je dodatno unaprijedila njihov dizajn", rekao je Voler za DW.

Ekonomsko partnerstvo

Moskva i Teheran sarađuju na više ekonomskih projekata koji su od ključnog značaja za Rusiju, rekao je za DW Nikita Smagin, nezavisni stručnjak za Rusiju i Bliski istok sa sjedištem u Azerbejdžanu.

"Transportni koridor Sjever–Jug jedan je od njih naročito otkako je Rusija odsječena od svojih tradicionalnih tranzitnih ruta nakon što je pokrenula invaziju na Ukrajinu".

Rusija, Indija i Iran potpisali su 2000. godine sporazum o toj mreži dugoj 7.200 kilometara, koja prolazi i kroz Azerbejdžan. Prema podacima Gulf Research Center, sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji, završeno je 75 odsto projekta.

Nije stvar ideologije

"Partnerstvo između Rusije i Irana, međutim, nije zasnovano na ideologiji - ruski političari ne gaje naročite simpatije prema Iranu", naglasio je Smagin. "Ali Teheran vide kao pouzdanog strateškog partnera, jer su obje zemlje pod međunarodnim sankcijama - za razliku od Turske ili Egipta, koji bi mogli da prekinu trgovinu sa Rusijom ako bi bili pod pritiskom Zapada", objasnio je.

Greguar Rus, iz londonskog Chatham House, smatra da je Teheran u određenoj mjeri čak postao mentor Moskvi.

"Iran ima veliko iskustvo u zaobilaženju međunarodnih sankcija tokom dugog niza godina i pružao je Rusiji savjete kako da ih izbjegne", rekao je za DW.

Pogrešna procjena Irana?

Ipak, stručnjaci se uglavnom slažu da je malo vjerovatno da će Rusija aktivno intervenisati u ratu koji trenutno vode SAD i Izrael protiv Irana.

"Te dvije zemlje nisu odbrambeni saveznici", rekao je Voler.

Prema mišljenju nekih analitičara, razlog za to mogao bi da bude i neformalni sporazum o nenapadanju koji Rusija, navodno, ima sa Izraelom.

Prema riječima Mođtabe Hašemija, stručnjaka za međunarodne odnose i političkog analitičara, Teheran je ipak očekivao "opipljivu političku i vojnu podršku" Moskve.

"To je podrazumijevalo proširenu vojno-tehničku saradnju, razmjenu obavještajnih podataka i slanje jasne poruke odvraćanja neprijateljima - a ne samo verbalnu podršku", rekao je taj stručnjak za DW i dodao da je iranski režim pogrešno procijenio situaciju.

"Rusija i Kina imaju veće probleme o kojima moraju da brinu. Njihova podrška bila je iste vrste kakva je Iranu do sada obezbjeđivala mnogo oružja i sredstava represije", rekao je Hašemi.

Mohamad Gaedi, predavač na Univerzitetu Džordž Vašington, međutim, smatra da izostanak ruske podrške nije bio iznenađenje za iransko rukovodstvo.

"Skepsa prema oslanjanju na Moskvu dugo postoji u Teheranu. Kao što je (bivši iranski predsjednik) Mahmud Ahmadinedžad jednom rekao: 'Rusija je uvijek prodavala iranski narod.' A predsjednik Masud Pezeškijan je poslije dvanaestodnevnog rata (jun 2025) primijetio - 'zemlje koje smo smatrali prijateljima nisu nam pomogle tokom rata.'"

Prednosti i mane rata u Iranu za Moskvu

Dugotrajan rat u Iranu mogao bi da ima i određene prednosti za Moskvu, smatra Rus iz Chatham Housea:

"Medijska pažnja za Zelenskog bi oslabila, jer bi sve bilo usmjereno na Iran i rizik od eskalacije. Osim toga, Vašington ne bi mogao da priušti da održava još jedan front kada je riječ o diplomatskoj i vojnoj podršci - a hijerarhija prioriteta očigledno bi se pomjerila ka Bliskom istoku."

Moguće su i ekonomske koristi za Rusiju. Iran je u velikoj mjeri zatvorio Ormuški moreuz, kroz koji prolazi 20 odsto svjetske nafte i gasa. Cijene nafte i gasa od tada su naglo porasle.

"Ako bi cijene nafte i gasa ostale visoke mjesecima ili čak godinu dana, to bi bila velika korist za Rusiju kao izvoznika nafte i gasa", rekao je analitičar Džulijan Voler i dodao da bi Kremlj tada mogao da smanji domaće poreze koji su korišćeni za finansiranje rata.

Ipak, eventualni pad iranskog režima bio bi veliki udarac za međunarodni položaj Rusije, koja voli da se predstavlja kao velika sila, naglasio je Rus.

"Rusija je dio grupe zemalja, među kojima su Iran, Sirija i Kina, koje nastoje da svjetski poredak koji predvodi Zapad zamijene multipolarnim svijetom. Ali ta grupa se nikada ranije nije tako brzo smanjivala, što je značajan gubitak uticaja za Rusiju u njenoj takozvanoj evroazijskoj zoni uticaja."

Hoće li se savez nastaviti i ako Iran više ne bude Islamska republika?

Hašemi smatra da bi izostanak ruske podrške Iranu mogao da naruši njihove odnose.

"Rusija i Kina su u velikoj mjeri koristile Iran kao geopolitički adut u pregovorima sa Zapadom. Ako sadašnji režim dodatno oslabi, Moskva će vjerovatno tražiti određenu vrstu saradnje od sledeće iranske vlade, umjesto da ulaže u strukturu koja se raspada. Kina na sličan način nastoji da dobije ustupke od naredne vlade kako bi zadržala bar dio svog uticaja. Međutim, obje znaju da će odnosi Irana s njima poslije nestanka Islamske Republike biti prilično drugačiji", objasnio je.

Mohamad Gaedi smatra da bi sadašnji iranski režim ipak želio da zadrži bliske veze sa Moskvom, imajući u vidu zategnute odnose sa Zapadom.

"Teheran vjerovatno neće rizikovati da izgubi to partnerstvo, naročito zato što Rusija ima pravo veta u Savjetu bezbjednosti UN."

( Deutsche Welle )