Diriguje simfonijom života
U polju višemedijske umjetnosti, Bjelopoljka Miona Cvijović djeluje kao dirigent, autor scenske muzike, orkestrator, muzički saradnik i vokalni izvođač. Doktor je umjetničkih nauka, autor više originalnih opera, a njeni snovi su vezani za osnivanje sopstvenog teatra...
Sve je počelo jedva simboličnim dječjim pristankom i porivom radoznalosti koji je nadvladao doživljaj strogosti škole. Danas, to dijete - Miona Cvijović, diriguje sopstvenom simfonijom života i nastupima širom Evrope i svijeta.
Iako je neznatan broj umjetnika u Crnoj Gori koji nose titulu doktora umjetničkih nauka, Miona svoj status nije gradila na diplomama, već na viziji teatra u kojem, kako kaže, genijalnost dobija potpunu slobodu.
Trenutno je na specijalističkim studijama u oblasti dirigovanja, u klasi maestra Bojana Suđića, jednog od vodećih dirigenata u regionu i Evropi.
Ipak, Mionin talenat nije otkriven od malih nogu.
“Moje interesovanje za muziku počelo je tek negdje od petog razreda. Do tada mi je pojam škole imao asocijaciju na strogost učitelja. Međutim, u Muzičkoj školi sam ubrzo, najprije kroz sviranje klavira, otkrila da je muzika nešto čime bih mogla da se bavim cijelog života”, kazala je za “Vijesti”.
Bjelopoljka je jedina Njegoševu “Luču mikrokozma” postavila u operu, koju je 2023. godine Univerzitet umjetnosti odabrao kao počasni nastup u koncertnoj dvorani Kolarčeve zadužbine u Beogradu, gdje je prepoznata kao novi umjetnički doprinos na balkanskoj i međunarodnoj sceni.
U polju višemedijske umjetnosti djeluje kao dirigent, autor scenske muzike, orkestrator, muzički saradnik i vokalni izvođač.
Umjetnost počinje u tišini
Danas vjeruje da je umjetnost tihovanje.
“Umjetnost počinje u tišini. To je duboko ličan i često veoma usamljenički proces - prostor u kojem čovjek ostaje sam sa svojim mislima, sumnjama i vizijama, pokušavajući da iz nevidljivog oblikuje zvuk, pokret ili riječ. Ali, onog trenutka kada djelo dobije svoj oblik, ono prestaje da bude samo moje. Tada izlazi pred ljude i postaje zajednički prostor susreta, gde se kroz izvođenje i saradnju rađa nova energija između umjetnika, izvođača i publike. U tom trenutku umjetnost više nije samo stvaranje - ona postaje zajedničko iskustvo. Biti zajedno na ovom svijetu je veliko ushićenje i sreća, zato sam dirigent”, pojašnjava Cvijović.
Njena praksa kombinuje snažno muzičko vođstvo sa dubokim razumijevanjem vokalne tehnike, dramaturgije. Napisala je pet originalnih opera, od kojih su sve dobile izuzetne nagrade za umjetnička dostignuća. Doktorirala je 2023. na Univerzitetu umjetnosti u Beogradu, pod mentorskim vođstvom profesora emeritusa Svetozara Rapajića.
Iako broj njenih nastupa prevazilazi okvire jedne reportaže, svaki od njih je priča za sebe.
Tokom svog školovanja i profesionalnog rada sarađivala je s najpoznatijim umjetničkim ansamblima, simfonijskim orkestrima i pozorištima u Crnoj Gori, Srbiji i šire.
“Pored profesionalnih ansambala iskustvo u dirigovanju i pjevanju stekla sam radeći i sa ansamblima kao što su Crkveni hor ‘Sveti knez Lazar’ u Kruševcu, Akademsko pjevačko društvo u Nišu, s kojima sam ostvarila mnogobrojne nastupe širom Srbije i izvan njenih granica (Francuska, Češka, Grčka, Belorusija, Hrvatska, Rumunija, Slovačka, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Poljska, Mađarska, Turska, Makedonija, Austrija, Rusija, Ukrajina). Za sve ove nastupe me vežu posebne uspomene”, istakla je Bjelopoljka.
Nastupala je i ostvarila uspješne saradnje sa umjetnicima u oblasti muzike i drugim umjetnostima, kao što su Tobi Purser, šef dirigovanja na Kraljevkom muzičkom koledžu (Royal College of Music), Diego Marcelo Collati (kompozitor i pijanista - University of Music and Performing Arts in Vienna), Evgenia Pavlova (Vienna ensamble)...
“Nemam omiljeni nastup koji bih izdvojila. Ono što za mene ostaje najvažnije nisu pojedinačni koncerti, već iskustva i unutrašnja stanja koja svaki od njih donosi. Svako izvođenje je na neki način susret sa samom sobom - suočavanje sa sopstvenim mislima, sumnjama, tišinom i snagom koju muzika u nama otvara. Na sceni se, pred publikom, zapravo nastavlja jedan duboko unutrašnji proces koji počinje mnogo ranije u samoći rada i promišljanja. Zato za mene nastupi nisu samo događaji koje treba pamtiti, već trenuci u kojima se umjetnik iznova prepoznaje u muzici i kroz nju dijeli dio svoje unutrašnje istine s drugima.”
Sistemska podrška često nedovoljna
Kada je u pitanju status umjetnika u Crnoj Gori, Miona smatra da još nije na zavidnom nivou:
“Iako u zemlji postoji veliki broj talentovanih stvaralaca, izvođača, sistemska podrška umjetnicima često je nedovoljna, a mogućnosti za kontinuirani profesionalni razvoj i stabilan rad su ograničene. Umjetnici se nerijetko suočavaju sa nedostatkom finansijske sigurnosti, malim brojem institucija i produkcionih platformi, kao i sa ograničenim prostorom za realizaciju većih umjetničkih projekata.
Uprkos svemu, Miona poput mnogih stvaralaca i u takvim tijesnim okvirima radi sa velikom posvećenošću, vjerujući da umjetnost ima važnu ulogu u razvoju društva i kulture.
I dok polako privodi kraju specijalističke studije, Mionini snovi su vezani za osnivanje kuće teatra:
“Voljela bih da imam svoj teatar - mjesto u kome bi umjetnici slobodno izražavali svoju genijalnost i kroz umjetnost se obraćali Bogu. Jer umjetnost je možda ono što je njemu najbliže, iako zauvijek nedostižna; upravo zato oplemenjuje dušu i podsjeća nas na ono najuzvišenije u čovjeku.”
Miona Cvijović je rođena 1989. godine u Bijelom Polju. Završila je Srednju muzičku školu “Stevan Hristić” u Kruševcu. Na odsjeku za Opštu muzičku pedagogiju 2012. godine je stekla diplomu osnovnih studija na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Nišu. Zvanje mastera stekla je 2018. godine na Akademiji umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Banjaluci na studijskom programu za dirigovanje, u klasi profesora emeritusa Ognjena Bomeštara...
( Jadranka Ćetković )