Kockanje kao metafora za život

Kockanje je u svakom smislu goruća tema u društvu u kojem živimo, istakla je rediteljka Lidija Dedović nakon premijere predstave “Kockar” koju je po motivima čuvenog djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postavila na scenu Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP).

Da velikog Dostojevskog zaslužuje nacionalni teatar, ali i obrnuto, ocjenjuje rediteljka ističući da se uvijek bavi temama koje smatra gorućim, što se pokazalo istinitim.

“Dok smo radili ovu predstavu, paralelno su izlazili tekstovi u okviru feljton o kamatašima, kriminalcima, ljudima koji propadaju, koji se ubijaju zbog sitnog novca koji prerasta u ogromne kamatne sume. (U pitanju je feljton “Zelenašenje u Crnoj Gori - država na koljenima, podzemlje u usponu, životi u dugovima”, novinarke Jelene Jovanović, u listu i na portalu “Vijesti”, prim.nov)... Osim što smo pogledali taj gorući trenutak, mislim da smo otišli i nešto dalje”, istakla je ona.

Dedović je prokomentarisala da “društvo ne može izaći tako lako iz ove krize”.

“Vidimo opšte propadanje koje se spektakularizuje na izvjestan način. Postalo nam je to nekako normalno, a ta surovost u svakom smislu nam je čak i privlačna. Smatrala sam da u tom cikličnom ponavljanju istorije i Dostojevski piše opominjući na budućnost koja može biti užasna, jer svi zajedno treba da se zapitamo da li je unutrašnja reforma, makar neki individualni pomak ka tome da nešto promijenimo. Mislim da je to jedino što je moguće danas u društvenoj krizi koja nikako ne jenjava”, rekla je Dedović.

Ona je dodala da predstava ne problematizuje samo pitanje kocke koja je sama po sebi fenomen i važna tema za društvo, već su se fokusirali i na kocku koja je vezana za emocije, za trošenje ljubavi, kockanje sa životnim odlukama, sopstvenim ciljevima, pobudama, opsesijama...

“Zanimalo nas je i šta danas znači kockanje. U tom smislu, moj stav je da je kockanje zapravo metafora za život”, konstatovala je Dedović, ističući da je i sami roman višeslojan i ne govori isključivo o kocki.

Uz izražen i posvećen angažman cjelokupnog autorskog tima i izuzetnu igru relativno mladog glumačkog ansambla, Dedović je publici nacionalnog teatra priuštila novo i drugačije pozorišno iskustvo, ali i upečatljivo čitanje kultnog djela svjetske književnosti. Da je uspjela u svojim namjerama pokazao je i višeminutni aplauz i duge ovacije na samom kraju predstave. Posebnom doživljaju doprinosi to što se publika tokom predstave nalazi na sceni i okružuje glumce i platformu u obliku ruleta, te tako bliže proživljava radnju i emocije ili se i sama suočava sa njima.

“Volim intimističke predstave, kada je publika blizu glumcu, kada nije udaljena. To je moj opšti stav u režiji, a što se tiče ove predstave, smatrala sam da društvo koje pati od neodgovornosti i od zataškavanja istine treba da se suoči u jednom krugu zajedno sa akterima ove predstave, kako bi razmatrali pitanja koja su jako važna”, poručila je rediteljka.

Glumac Lazar Dragojević briljira u glavnoj, ulozi Alekseja Ivanoviča iznoseći priču o čovjeku rastrzanom između ljubavi i opsesije kockom.

“Za Alekseja je ljubav emotivna kocka prema Polini. On potpuno nevin ulazi u svo to kockanje, u jedan od najgorih poroka ulazi zbog ljubavi, potpuno nevin i čist kao osoba, da bi prošao kroz promjenu i potpuno izgubio čovjeka u sebi. Aleksej je uvjeren da će da vaskrsne i da se nekako izbavi iz svega, ali ga nešto u tom živom pijesku stalno vuče na dno. On ne kocka da bi dobio, već da bi se osjetio živim”, ispričao je Dragojević.

On je dodao da je ovo posve novo iskustvo za njega, ali da da kao mladi glumac voli nove izazove, a ovaj je to bio i u njemu je uživao, kaže, zahvaljujući vođstvu rediteljke Lidije Dedović.

Glumica Lara Dragović je istakla da im je rediteljka i na početku procesa rekla da ne želi da pravi predstavu o kocki, nego o ljubavi, iako je Aleksej podijeljen između ljubavi i kocki.

“Pošto je ovo jedan od mojih omiljenih romana, ja sam imala tremu i jedva sam čekala dramatizaciju nadajući se da će da bude dosljedno romanu, posebno u liniji radnje i likovima. Sa te strane mi je drago što se nije puno odstupilo od toga”, konstatovala je ona na početku i dalje kazala više o Polini koju je iznijela.

“Polina je jako kompleksan lik i meni je bio veliki izazov da ga iznesen i nadogradim, a vjerujem da u svakom narednom igranju mogu da pronađem još nijansi i drugih smjerova u kojima mogu dalje da idem. Isprva sam je doživjela kao isuviše hladnu i nijesam mogla da je razumijem odmah zato što nijesam znala da pravdam njene oscilacije - zašto je ona toliko gruba prema njemu, a toliko joj je potreban... Kroz razgovor sa Lidijom i Katom Đarmati koje su radile dramatizaciju, došla do toga da ne možemo da je gradimo samo kao hladnu i odbojnu, zato što je to mlada žena koja je opet žena sa svim svojim oscilacijama i promjenama koje doživi kad se desi krah. Tragala sam za onim što bi kod mene izazvalo osjećaj potpune bespomoćnosti. Bez želje da zavisiš od nekoga, on ti je ipak potreban - to je kontradiktornost, ali i zanimljivost i izazov za igru”, ispričala je Dragović ističući da joj je ovo jedan od najdražih glumačkih zadataka.

U ulozi Markiza De Grijea našao se glumac Aleksandar Radulović, koji je podijelio pozitivna iskustva o cijelom procesu rada.

“Ne događa se toliko često da je tolika ljubav između nas prosuta u materijalu koji obuhvata propadanje. Čini mi se da je ova tema izuzetno bitna za današnje društvo, jer u kontekstu vremena u kojem mi živimo i sami vidimo koliko je objekata koji nam nude da propadnemo. Nadam se da je važno što Crnogorsko narodno pozorište ima ovakvog pisca i ovakvo djelo na repertoaru i da će predstava imati dug život”, kazao je Radulović.

Uspješnosti predstave doprinosi i ostatak glumačkog ansambla koji čine Nikola Perišić, Julija Milačić Petrović Njegoš, Ana Vučković, Tihana Ćulafić, Miloš Kašćelan i Davud Bahović.

Muziku potpisuje kompozitorka Irena Popović Dragović, scenski dizajn osmislile su Ivanka Vana Prelević i rediteljka Dedović, kostimografiju potpisuje Lina Leković, za ples i pokret bila je zadužena Tamara Vujošević Mandić, dizajn svjetla uradio je Damjan Pejanović, a dizajn zvuka Mladen Nikčević. Muzičari su Marija Mitrović, Mladen Nikčević i Filip Radević, asistentkinja rediteljke Nataša Milićević, izradu maski potpisuje Marko Petrović Njegoš, a izvršni producent je Danilo Milatović.

( Jelena Kontić )