Političarke sve češće na meti mizoginih i seksističkih komentara - umjesto kritike rada, napad zbog pola, izgleda...

Granice između legitimne političke kritike i seksističkih napada na političarke u javnom prostoru Crne Gore sve se češće brišu, pa se one, umjesto zbog svojih političkih stavova, odluka i rezultata rada, napadaju zbog pola, izgleda ili privatnog života.

To u posljednje vrijeme pokazuju i primjeri ministarke rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Naide Nišić i poslanice Demokrata Anđele Vojinović, koje su u javnom prostoru i na društvenim mrežama bile meta seksističkih i mizoginih komentara usmjerenih dominantno na njihov pol i ličnost, a manje na njihov politički rad.

Nišić se našla na meti uvreda nakon što je najavila izmjene Zakona o radu, kojima je bilo predviđeno da majke imaju 10 mjeseci porodiljskog odsustva, dok je dio odsustva rezervisan za očeve i ne može se prenijeti na majke.

Umjesto argumentovane rasprave o predloženim rješenjima, dio reakcija na društvenim mrežama bio je obilježen uvredljivim i seksističkim komentarima usmjerenim na nju lično.

Nakon brojnih kritika, Vlada je utvrdila amandmane na Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, kojima se roditeljsko odsustvo propisuje u trajanju od 14 mjeseci od dana rođenja djeteta, pri čemu majke imaju 12 mjeseci, a dodatna dva mjeseca pripadaju očevima.

Vojinović je nedavno bila meta najprizemnijih uvreda na društvenim mrežama nakon što je kritikovala odluku sutkinje Suzane Mugoše da odredi pritvor bivšoj ministarki Vesni Bratić, ocijenivši da taj potez predstavlja još jedan primjer koji ozbiljno narušava povjerenje građana u pravosudni sistem.

I Bratić je dok je bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta često bila izložena mizoginim napadima i uvredama na društvenim mrežama. Toga nisu bile pošteđene ni poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Aleksandra Vuković-Kuč, predsjednica Posebnog kluba poslanika Jevrosima Pejović, poslanica Pokreta Evropa sad (PES) Jelena Nedović, bivša funkcionerka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović-Stanković...

Bajramspahić: Javni diskurs izuzetno neprijateljski prema ženama

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić je za “Vijesti” ocijenila da je javni diskurs u Crnoj Gori izuzetno neprijateljski prema ženama, ali da to ne znači da rad žena ne treba da bude pod budnim okom javnosti.

“Nije feministički nego je upravo patrijarhalno štedjeti žene utemeljene kritike. Kada ih malograđanski štedimo jer su “dame”, kao da kažemo: “one nemaju sposobnost da shvate kritiku ili nemaju sposobnost da odgovore na argumente”. Upravo je rodna ravnopravnost i poštovanje na jednak način polemisati i sa ženama i sa muškarcima”, ocijenila je Bajramspahić.

Istakla je da su, usljed srozanosti kvaliteta javne rasprave o skoro svim temama, rijetke ozbiljne polemike o politici i muškaraca i žena u Crnoj Gori:

“Naravno, zbog duboko ukorijenjenih patrijarhalnih shvatanja, prema ženama se drastično više izražava netrpeljivost, čak i agresivnost, putem seksističkih i stereotipnih komentara”.

Ona je kazala da osim uobičajenih predrasuda o rodnim ulogama, svakodnevan je patronizirajući ton prema ženama, sa visine od muškaraca, infantilizacija (“mlada dama”, “koleginica”), dvostruki standardi gdje se isto ponašanje muškarca smatra odlučnim, a žene agresivnim.

“Granica između legitimne kritike i ličnih napada je u predmetu kritike: da li raspravljamo o nečijoj politici, odlukama, rezultatima rada, kompetencijama, ponašanju na javnoj funkciji i tokom vršenja javne funkcije – ili raspredamo o nečijem izgledu, tijelu, moralu, privatnom životu, mimici, oblačenju, frizuri, i slično”, kazala je Bajramspahić.

Istakla je da je veoma rašireno “analiziranje” emocionalnosti i psihičkog stanja političarki, sa tendencijom da se okarakterišu kao da nisu u redu, nisu uravnotežene ili nisu dovoljno “stabilne”, kakvi bi navodno bili muškarci na tim funkcijama jer je za muškarce, kao, “prirodno” da vladaju.

“Više je nego poželjna kritika zakona ili politike koje je političarka predložila, analiza njenog glasanja u parlamentu ili vladi, procjena njenih radnih postignuća, rješavanja kriza, kritika nedosljednosti, manjka argumentacije, zloupotreba u kojima učestvuje ili koje toleriše i brani”, kazala je Bajramspahić.

Koordinatorka programa Demokratizacija i evropeizacija u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Mira Popović Trstenjak kazala je za “Vijesti” da granica između legitimne političke kritike i ličnih, seksističkih napada na političarke postoji i u suštini je jednostavna:

“Politička kritika treba da bude usmjerena na nečiji rad, odluke, javne stavove i politike koje zastupa, dok se lični i seksistički napadi fokusirani na pol, izgled, privatni život ili rodni stereotipi koriste kako bi diskreditovali ženu u javnom prostoru”.

Istakla je da to znači da je kritika legitimna kada se odnosi na profesionalno djelovanje i političku odgovornost, ali prelazi granicu kada se pretvara u uvrede, omalovažavanje ili govor mržnje zasnovan na rodu.

“Nažalost, u javnom prostoru Crne Gore sve češće svjedočimo situacijama u kojima se ta granica briše ili svjesno prelazi. Umjesto argumentovane rasprave, žene u politici, ali i u NVO sektoru i medijima, nerijetko se diskredituju kroz seksističke komentare, insinuacije o njihovim sposobnostima ili napade koji se odnose na njihov pol, izgled ili privatni život”, kazala je Popović Trstenjak.

Ona je ocijenila da ne samo da to degradira javnu debatu, već i šalje poruku da žene u javnoj sferi nijesu procjenjivane na osnovu kompetencija i rezultata, već kroz prizmu rodnih stereotipa.

Problem je, kako je kazala, dodatno izražen u digitalnom prostoru, gdje društvene mreže često postaju platforma za širenje uvreda, mizoginih poruka i koordinisanih napada na žene koje učestvuju u javnom životu.

“Kada se takav govor normalizuje ili ostane bez jasne osude političkih aktera, institucija i dijela medija, granica između kritike i ličnih napada postaje sve nejasnija”, kazala je ona.

Istakla je da je zbog toga važno insistirati na standardima komunikacije koji podrazumijevaju oštru, ali argumentovanu kritiku, uz puno poštovanje ličnog dostojanstva.

Samo takav pristup, kako je ocijenila, može doprinijeti zdravijem javnom dijalogu i stvaranju okruženja u kojem žene mogu ravnopravno učestvovati u političkom i društvenom životu.

Predstavnica Građanske alijanse (GA) Danijela Darmanović saopštila je u subotu da zabrinjava to što su sudovi, tužilaštvo i Uprava policije, na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, naveli da ne raspolažu evidencijom prijava i postupaka koji se odnose na govor mržnje i krivična djela iz mržnje prema ženama u politici.

To, kako je saopštila, ukazuje da se napadi koji su vidljivi u javnom prostoru očigledno ne evidentiraju kao posebna kategorija rodno zasnovanog nasilja nad političarkama u javnom prostoru, već se u praksi često kvalifikuju kao prekršaji ili druga djela nižeg stepena odgovornosti, što doprinosi njihovoj institucionalnoj nevidljivosti.

Od uvredljivih komentara do ozbiljnih prijetnji

Bajramspahić je odgovarajući na pitanje koliko su žene u politici specifično izložene rodno zasnovanim uvredama i digitalnom nasilju, te kakvu odgovornost u tome imaju politički akteri, mediji i institucije, kazala da su žene u politici značajno i specifično izložene rodno zasnovanim uvredama i digitalnom nasilju:

“A istraživanja pokazuju da takvi napadi nisu samo individualni incidenti nego sistematski obrazac koji utiče na političko učešće žena i kvalitet demokratije”, što potvrđuju međunarodna mjerenja”.

Istakla je da je, prema podacima Inter-parlamentarne unije, oko 81,8 odsto žena u politici doživjelo online uznemiravanje, dok je 44,4 odsto primilo prijetnje seksualnim ili fizičkim nasiljem. Globalne studije, kako je navela, pokazuju da od sedam od 10 žena kandidatkinja na nacionalnim izborima doživi online napade tokom kampanja. Analize političke komunikacije na društvenim mrežama, ističe, pokazuju da su žene političarke disproporcionalno meta seksualizovanih uvreda, mizoginih komentara i prijetnji nasiljem.

“Važno je znati i da digitalni seksizam nije samo spontan nego često algoritamski i organizovano pojačan”, kazala je Bajramspahić.

Ona je naglasila da, za razliku od stručnih kritika, rodno zasnovano nasilje ima karakteristične obrasce.

“Najčešći su seksualizovane uvrede i prijetnje, vulgarne seksualne uvrede, pornografske manipulacije (npr. deepfake sadržaji), napadi na tijelo i izgled, komentari o odjeći, starosti ili fizičkim karakteristikama, seksualizacija i omalovažavanje, kao i kampanje diskreditacije, dezinformacije o privatnom životu, širenje glasina o moralnosti ili porodici, objavljivanje privatnih podataka (doxing). Ovi napadi često imaju strateški cilj: delegitimizaciju političkog autoriteta žena i obeshrabrivanje njihovog političkog učešća”, kazala je Bajramspahić.

Istakla je da, “nažalost, sve to daje rezultate i uspijeva”:

“Žene izbjegavaju da se izlažu svim navedenim neprijatnostima, posebno kada imaju djecu. Takođe, vidimo da gotovo da više nema starijih žena u politici usljed agresivne diskriminacije na osnovu godina, a i zato što ne zadovoljavaju nerealne zahtjeve o izgledu kakvi se nameću i u medijima i na društvenim mrežama”.

Ona je istakla da sve nabrojano ostavlja posljedice na demokratiju jer u pluralističkom društvu mora da postoji prostor za sve žene.

Bajramspahić je naglasila da odgovornost za suzbijanje ovih fenomena ne leži samo na pojedincima, već i na političkim akterima, medijima, institucijama i digitalnim platformama, koji zajedno oblikuju javni prostor i standarde političke komunikacije.

“Posljedica takvih kampanja nije samo šteta za pojedinačnu političarku već i širi “efekat hlađenja”: žene koje razmišljaju o ulasku u politiku često procjenjuju da je cijena javnog angažmana previsoka. Nažalost, time gubimo kvalitetne žene koje bi mogle uspješnije voditi reforme”, ocijenila je.

Popović Trstenjak je istakla da se došlo u fazu u kojoj se gotovo svakodnevno svjedoči izvještajima o napadima na žene koje se bave politikom ili obavljaju funkcije koje se u javnosti povezuju sa moći i donošenjem odluka.

“Treba podsjetiti da je ovo vrlo naglašeno i za žene u NVO sektoru, posebno kada one kritikuju vladajuće ili populističke obrasce. Posljedično, žene u Crnoj Gori su sve češće izložene rodno zasnovanim uvredama i različitim oblicima digitalnog nasilja, uključujući mizogine poruke, govor mržnje i javno targetiranje na društvenim mrežama”.

Ona je ocijenila da u pojavnom obliku to ide od uvredljivih komentara i pokušaja diskreditacije, do ozbiljnih prijetnji koje prevazilaze granice kritike i zadiru u lično dostojanstvo i sigurnost. Zato ovakvo ponašanje, kako je naglasila, zahtijeva jasnu i dosljednu reakciju kroz institucionalno djelovanje, kako bi se zaštitilo dostojanstvo i bezbjednost svih žena koje učestvuju u javnom životu.

“Dodatni problem predstavlja činjenica da pojedini politički akteri, umjesto da jasno osude ovakvu praksu, nerijetko doprinose njenom širenju kroz polarizujuće poruke, stereotipe i retoriku koja produbljuje rodne predrasude”, ocijenila je Popović Trstenjak.

Istakla je da mediji imaju odgovornost u oblikovanju javnog diskursa i profesionalnu obavezu da ne normalizuju seksizam i govor mržnje niti kroz senzacionalističko izvještavanje dodatno targetiraju žene u javnom prostoru, “iako se u praksi dešava da pojedini mediji takve sadržaje prenose bez kritičkog odmaka”.

Rodna ravnopravnost “neće da dođe” sama od sebe

Dina Bajramspahić je ocijenila da se institucije u Crnoj Gori pasivno odnose prema rodnoj neravnopravnosti, kao da smatraju da će problem da se riješi sam od sebe.

“Međutim, stvari se odvijaju u suprotnom pravcu. Desnica promoviše retrogradne politike zbog čega je već izraženo globalno jačanje konzervativnih stavova kada je reč o rodnim ulogama i ulaganju napora u postizanje rodne ravnopravnosti”.

Popović Trstenjak je ocijenila da su posljedice koje ovakvi napadi mogu imati na političko učešće žena višestruke – kako po same žene koje su meta napada, tako i po cjelokupan društveni sistem.

“Napadi u javnoj sferi obeshrabruju žene, zbog čega se one povlače iz javnog života ili uopšte u njemu ne učestvuju. Uvrede, mizogini komentari, prijetnje i javno diskreditovanje ozbiljno otežavaju njihov ravnopravan angažman”, istakla je.

Popović Trstenjak navodi da to ima svoju refleksiju i na nivo demokratske kulture:

“Umjesto argumentovane rasprave, javni dijalog postaje polarizovan i prizeman, povjerenje građana u institucije slabi, a demokratski procesi gube na sadržajnosti i kvalitetu”.

Istakla je da istraživanja međunarodnih organizacija i institucija koje se bave rodnom ravnopravnošću pokazuju da su žene u politici i javnom životu širom regiona i Evrope često izložene nesrazmjerno većem nivou online i offline nasilja, posebno kada javno zastupaju stavove o društvenim i političkim pitanjima. Problem, kako je istakla, dodatno pogoršava nedostatak odlučne i pravovremene reakcije institucija na ovakve pojave.

“Kada napadi, govor mržnje ili rodno zasnovano uznemiravanje ostanu bez adekvatne institucionalne reakcije, šalje se poruka da je to tolerisano i prihvatljivo”, istakla je Popović Trstenjak.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava su povodom napada na Nišić i Vojinović saopštili da je kritika javnih politika i odluka legitimna i jača demokratski kapacitet društva, ali da, nasuprot tome, lične diskvalifikacije, ponižavanje po osnovu pola, targetiranje po bilo kom ličnom svojstvu i digitalno nasilje nijesu doprinos javnoj debati, već su njen poraz.

“Kada izostane jasna i dosljedna reakcija institucija, stvara se prostor u kojem se netrpeljivost, uvrede i nepristojna komunikacija postepeno prihvataju kao dio “uobičajenog” javnog diskursa. Takav trend dugoročno narušava kulturu javnog dijaloga, slabi standarde političke komunikacije i smanjuje nivo tolerancije u društvu u cjelini”, ocijenila je Popović Trstenjak.

“Važno je znati i da digitalni seksizam nije samo spontan, nego često algoritamski i organizovano pojačan”

Mladi muškarci podržavaju stereotipe

Dina Bajramspahić navodi obimno ispitivanje javnog mnjenja u 29 zemalja, koje je pokazalo da postoji zastoj na putu ka punoj rodnoj ravnopravnosti i da mladi muškarci “Generacije Z” puno više od starijih podržavaju tradionalne rodne uloge i stereotipe:

“Gotovo trećina (31 odsto) mladih muškaraca, rođenih između 1996. i 2012. godine, ocijenilo je da “žena mora da bude poslušna prema muškarcu”, a 33 odsto je reklo da “muž u važnim odlukama treba da ima posljednju riječ”, pokazala je anketa koju je ove godine agencija Ipsos sprovela među 23.000 ljudi”.

Ona navodi da je anketa, koja je obuhvatila 29 zemalja, među kojima i deset članica Evropske unije, Britaniju, SAD i Australiju, pokazala da dvostruko više mladih muškaraca iz Generacije Z podržava takve stavove od pripadnika takozvane “Bejbi bum” generacije, rođenih između 1946. i 1964. godine.

“Srećom, nove generacije nisu još uvijek potpuno izgubljene. Iako su najskloniji (24 odsto) da vjeruju da žena “ne smije da djeluje previše nezavisno i samodovoljno”, 41 odsto muškaraca iz te Generacije Z misli da su “žene sa uspješnom karijerom privlačnije”, kazala je Bajramspahić.

Ona je istakla da sve ovo govori da rodna ravnopravnost neće da “dođe” u budućnosti sama od sebe, “već je to stalni zadatak i žena i muškaraca, za dobrobit žena i muškaraca, za njihovo ispunjavanje svih svojih potencijala i življenja sadržajnih života”.

( Željka Vučinić )