Meloni žrijebom protiv klanova u pravosuđu

Italija je i ranije pribjegavala nasumičnom odabiru. Stari Rimljani su žrijebom odlučivali ko će upravljati udaljenim provincijama, dok je u renesansnoj Firenci izvlačenje imena iz vreća služilo da se spriječi da moćne porodice preuzmu potpunu kontrolu nad vlašću.

Sada premijerka Đorđa Meloni nastoji da oživi viševjekovnu praksu izbora žrijebom (sorticije) kako bi, kako kaže, spriječila političke frakcije da dominiraju italijanskim pravosuđem koje već dugo potresaju problemi, piše agencija Rojters.

Plan da se članovi pravosudnih savjeta iz redova sudija i tužilaca biraju žrijebom je u središtu reforme o kojoj će se odlučivati na referendumu 22. i 23. marta, čime se konzervativna vlada Meloni suprotstavlja većini sudija i tužilaca u zemlji.

Najnovija istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je kampanja za glasanje “protiv”, koju podržavaju glavne opozicione stranke lijevog centra, blago preuzela vođstvo, što prijeti jednoj od ključnih inicijativa aktuelne premijerke. Tu reformu je ranije zagovarao njen prethodnik Silvio Berluskoni prije smrti 2023. godine.

Berluskoni, koji se suočio sa desetinama sudskih procesa uglavnom povezanih sa njegovom medijskom imperijom nakon ulaska u politiku, optuživao je pravosuđe da je pod kontrolom ljevice. Sudije su to negirale, ali je Meloni obećala da će nastaviti njegovu borbu nakon što je došla na vlast 2022.

“Mislim da su promjene potrebne jer je pravosuđe jedna od tri temeljne grane vlasti koje održavaju Italiju, ali je to i ona koju nismo uspjeli suštinski da reformišemo još od osamdesetih godina”, rekla je Meloni prošle sedmice za radio RTL.

“Ako sada ne uspijemo, nećemo imati novu priliku”, dodala je, navodeći da buduće vlade vjerovatno neće preuzeti tako složenu ustavnu reformu koja gotovo uvijek zahtijeva referendum, a njega je u podijeljenoj zemlji teško dobiti.

Kampanja za referendum se odvija uz rastuće nepovjerenje između pravosuđa i vladajuće koalicije, pri čemu protivnici reforme tvrde da bi plan Meloni mogao oslabiti pravosudni sistem i povećati politički uticaj.

Oni su se pozvali na izjavu šefice kabineta u Ministarstvu pravde Đuzi Bartoloci, koja je ove sedmice u televizijskom intervjuu pozvala birače da podrže reformu, rekavši da bi ona omogućila Italijanima da se “riješe pravosuđa koje se ponaša kao streljački vod”.

Reforma u tri tačke, jedan glavni spor

Rojters navodi da vladina reforma ima tri glavna stuba. Prvo, razdvojila bi karijerne puteve sudija i javnih tužilaca, koji trenutno ulaze u sistem kroz isti konkurs, mogu da mijenjaju funkcije i podliježu istom savjetu (CSM) koji nadgleda imenovanja i unapređenja.

Drugo, CSM bi bio podijeljen na dva tijela - jedno za sudije i drugo za tužioce. Treće, formirao bi se novi disciplinski sud za slučajeve profesionalnih prekršaja.

Prema predlogu za reformisane savjete, dvije trećine mjesta bi bilo rezervisano za aktivne sudije ili tužioce, a jedna trećina za spoljne članove, poput profesora prava ili advokata, čija bi imena predlagao parlament.

Na kraju bi svi članovi CSM-a bili izabrani žrijebom.

Meloni tvrdi da bi to spriječilo trgovinu uticajem među različitim internim frakcijama koju su razotkrili nedavni skandali i stvorilo sistem u kojem članovi savjeta nakon izbora ne moraju nikome da “zahvaljuju”.

Kritičari, međutim, uzvraćaju da u institucijama koje treba da štite nezavisnost, legitimitet proizlazi iz toga da se rukovodioci biraju svjesno, a ne nasumično.

“Jedno je kazniti pojedince koji griješe, drugo je poniziti cijelo pravosuđe tvrdeći da nije sposobno da izabere svoje predstavnike”, rekao je David Ermini, bivši potpredsjednik CSM-a i nekadašnji poslanik Demokratske partije.

Neočekivani zagovornik promjena

Britanska agencija piše da nad ovom raspravom i dalje lebdi sjenka Luke Palamare, bivšeg člana CSM-a, čiji je spektakularni pad podstakao reformu.

Prisluškivani razgovori iz 2019. otkrili su kasnonoćne sastanke na kojima su učestvovali Palamara, visoki pravosudni zvaničnici i političari, a na kojima se raspravljalo o uticaju na imenovanja, posebno na poželjna i osjetljiva mjesta tužilaca.

Postalo je jasno da su klike namještale karijere, nakon čega je Palamara izbačen iz pravosuđa.

Sada, u obrtu koji ljuti mnoge njegove bivše kolege, Palamara vodi kampanju za glasanje “za”.

“Uvođenje nasumičnog izbora uklonilo bi mogućnost da se unaprijed odredi ko će sjedjeti u CSM-u i time bi se eliminisale frakcijske veze”, rekao je, nazivajući reformu “onom koje se frakcije najviše plaše”.

Neki protivnici tvrde da bi nova pravila mogla promovisati ljude koji su nedovoljno pripremljeni ili nedovoljno kvalifikovani, čime bi se potisnuo princip zasluga i sve prepustilo slučaju. Međutim, Palamara smatra da su te bojazni pretjerane.

“Govorimo o ljudima koji su položili izuzetno zahtjevan javni ispit da bi ušli u profesiju i koji svakodnevno donose veoma ozbiljne odluke - od doživotnih kazni do osjetljivih porodičnih slučajeva”, rekao je.

Ali čak i ako reforma prođe na referendumu, istorija pokazuje da izbor žrijebom možda neće donijeti željeni rezultat.

I u starom Rimu i u renesansnoj Firenci, kako navodi Rojters, lutrije su u teoriji obećavale pravednu rotaciju, ali su u praksi elite naučile da manipulišu sistemom, pa su najveće nagrade i dalje završavale u poznatim rukama.

“Mehanizam frakcija ne bi nestao samim izvlačenjem imena. Moglo bi se dogoditi da svi izabrani pripadaju istoj frakciji”, rekao je Ermini.

( A.Š )