Ne bavimo se muzikom na zanatski način

Svaki član benda ostavlja neizbrisiv trag, a crnogorski bend Mikrokozma bio je prepoznatljiv i po svom bubnjaru Stanislavu Nikčeviću koji je preminuo 2023. godine. Nakon njegove smrti, članovi benda organizovali su koncert u Nikčevićevu čast, a tek prije desetak dana prikupili su hrabrost i energiju da objave novu autorsku numeru.

Riječ je o kompoziciji “Snovi”, na kojoj je svoj pečat dao i novi bubnjar Mikrokozme, Ethem Mandić. O povratku na scenu i novom singlu govori osnivač, basista i pjevač benda, Nikola Tomić.

Numera Snovi objavljena je prije desetak dana i prvi je singl nakon što je preminuo jedan od članova benda Stanislav Nikčević. Vaš povratak je iznenadio publiku, dobili ste dosta poruka podrške, no koliko je teško bilo smoći snage i nastaviti priču koju ste zajednički počeli?

Stanislava sam upoznao u studiju muzičke produkcije RTCG gdje smo tada pokušavali da snimimo pjesmu. Međutim, oprema je bila poprilično dotrajala tako da nijesmo to priveli kraju. A prvo muzičko iskustvo sa njim je bilo kada sam mu izveo skoro sve pjesme sa našeg prvog albuma na akustičnoj gitari, tako da u tom dijelu može se reći da je grupa Mikrokozma i ranije funkcionisala. Međutim kao početak uvijek navodimo taj datum prvog nastupa jer to računamo kao prvi ozbiljan rad jer nam se tada pridružio i Enes Zejnilović i tad smo za 7 dana pripremili cijeli prvi album. Do tada je sve to bilo kilavljenje. Meni je teško pala Stanislavova smrt kao prijatelju i kolegi. Međutim, drago mi je da ljudi vole što ćemo nastaviti da pričamo našu priču.

Jeste li Vi zadovoljni reakcijama na novi singl?

Pa, bilo je interesantnih reakcija. Jedna mi je ostala upečatljiva. U pitanju je moja sestra iz Sarajeva koja radi u filmskoj produkciji Velike Britanije već 30-ak godina koja mi je rekla: ‘Buraz odličan ti je video’. Mada bio je i jedan simpatičan komentar koji kaže: ‘Ako ovo ne bude moglo da ide ‘na televiziju’, kupujem novi televizor”.

Jedan od stihova u novom singlu “Snovi” kaže: “snovi za život novi”. Koliko je bitno da ne zaboravimo da sanjamo i koliko nas upravo ti snovi guraju da iz dana u dan budemo bolji?

Bićemo bolji koliko budemo svjesniji svojih postupaka, a to za “novi život” podsjeća na onu priču da je na nekom drugom mjestu bolje, a ovdje je sve loše. Za mene je to sve upitno. Držim da će biti bolje kad se dobro popravimo. Evo šta sve svjedočimo posljednjih dana. Umjesto da zabavu pružaju orkestri za zabavu i uopšte ljudi iz te industrije, mi pratimo šta se to dešava u strukturama. To onda dođe kao neozbiljna priča, prava zabava. A ne kao nekad, ne znaš šta se dešava kod onih gore, pa Živko Nikolić snimi film i razdrma sve živo. Bolje kad umjetnost povremeno izvještava šta se dešava u društvu, nego kad smo svakodnevno informisani ne na dnevnom nivou već iz sata u sat. Čini nam se da je društvo slobodnije, a nije tako.

Nakon Stanislavove smrti Mikrokozma je sa prijateljima organizovala koncert u KIC-u koji je bio svojevrsni omaž njemu. Na tom koncertu promovisali ste pjesme sa albuma koji ste zajedno snimili ali ga nijeste zvanično objavili, već su se numere sa istog našle na CD-u koji je štampan u ograničenom tiražu. Šta će biti sa tim materijalnom i hoćete li se napokon odvažiti da široj publici ponudite te posljednje numere na kojima je Stanislav svirao?

Spremamo se da publikujemo to, ali bismo radije to obradili u nekom profesionalnom tonskom studiju kako bi dobili zvučni kolorit kakav treba. Ne bi bilo loše ni snimiti neke spotove koji će pratiti određene numere sa albuma. Objavićemo to, možda čak i u toku ove godine, ali ćemo vjerovatno publici ponuditi pjesmu po pjesmu. Za ovu numeru “Snovi” dobili smo podršku, i bez nje ne bismo sve realizovali na ovaj način, od PAM-a i Sekretarijata za kulturu Glavnog grada. Nova podrška kako bismo realizovali i videe za ostale numere ne bi bila na odmet. Potrebna su sredstva ako želite nešto da uradite na pravi način.

Sad imate novog bubnjara Ethema Mandića. Svaki novi član uvijek donese nešto novo. Šta je donio Mandić, hoće li biti zaokreta u zvuku i kako se uklopio?

Pa Tale je tu od prvog albuma. Bio je sa nama i dok smo snimali drugi album, a čak je bio uključen i dok smo radili na live projektu. I Stanislav dok je bio živ me je stalno forsirao da ga uvedemo u priču kako bi on prekinuo da svira. Tako da je Tale nasljedno u ulozi bubnjara i donio je novi pristup sviranja ritam sekcije. Vrlo je racionalan, a prilično stabilno svira, tako da je sporije sviranje na instrumentima, ali moram napomenuti da govorim o nijansama. Zvuk ide na masivnost, ne na intenzitet svirke. Sve naše pjesme je znao, tako da nije bio problema sa uklapanjem. Postoji razlika, i mogu da kažem da smo dobili neki novi kvalitet. Tale je uključen i što se autorskog dijela tiče. Nije samo autor aranžmana, već i kompozicije.

Hoće li “Snovi” označiti novu fazu Mikrokozme i pokrenuti vas da se vratite na put kojim ste krenuli, jer ste jedan od rijetkih bendova koji je radio, objavljivao, svirao?

Enes je sa gitarom od osnovne škole, ja od kraja osnovne i početaka srednje,k tako da mislimo da će nas cijelog života to držati. Istina je da je Mikrokozma u ranijoj fazi imala dosta nastupa i to sve do proklete korone. Onda se sve nešto izmijenilo. Bilo je tu dosta nekog repertoara koji smo svirali, mimo naših autorskih pjesama, ali za to je Stanislav bio glavni. Ta pasioniranost tim pjesmama, nije mogao da vjeruje da svira poslije toliko godina iako je od malih nogu za bubnjevima, da sviramo pjesme Tajma, Smaka, Leb i sola... To mu je zvučalo nestvarno. Dosta smo o tome pričali, on je tome davao posebnu notu. Odlučili smo da numere koje su bile na našem starom repertoaru nećemo više svirati jer to je posebna radost i emocija vezana za taj dio bila dok je Stanislav bio sa nama. Što se autorskih pjesama tiče, to ćemo nastaviti da snimamo i sviramo na koncertima, već smo spremili sve naše pjesme koje su objavljene. Tu i tamo biće neka obrada, ali na nivou nekih značaja pjesama da upotpuni priču. Raspoloženi smo za nastupe, a autorski dio kako se bude nešto dešavalo u nama, jer mi se ne bavimo muzikom na zanatski način, već se pjesme dešavaju. Najviše mislim na tekstualni dio pjesama.

( Marija Vasić )