Paralele između rata u Iranu i invazije na Ukrajinu
Obje kampanje su u različitim fazama dobijale nova objašnjenja, uz sumnjive tvrdnje da je riječ o odbrambenom djelovanju i upadljivo izbjegavanje da se to nazove ratom
Promjenljivi ciljevi, nejasni rokovi i klimav povod: kampanja SAD i Izraela protiv Irana povremeno nosi zanimljive paralele sa invazijom Vladimira Putina na Ukrajinu.
Poređenje, međutim, nije sasvim precizno. Putin je 2022. godine poslao ogromnu vojsku preko granica Ukrajine u ničim neizazvanoj invaziji na demokratsku državu, kampanji koja je brzo dovela do velikih gubitaka. Sjedinjene Države su zasad uglavnom ograničile svoje učešće na vazdušne udare protiv autoritarnog režima u Iranu.
Ipak, odjeke je teško zanemariti.
U oba rata, ciljevi kampanje u različitim trenucima su predstavljani na različite načine, dok pravno opravdanje, kako kažu stručnjaci, praktično ne postoji.
U prvim američkim izjavama udari su predstavljeni kao odgovor s ciljem da se spriječi Iran da dođe do nuklearnog oružja. Zvaničnici su takođe naglašavali potrebu da se oslabe iranske raketne sposobnosti i da se potkopa vojna infrastruktura koja podržava njegovu mrežu regionalnih saveznika i posredničkih snaga. Međutim, ciljevi su vremenom postajali sve više maksimalistički.
Donald Tramp je izjavio da bi iransko rukovodstvo trebalo zamijeniti, otvoreno pominjući mogućnost promjene režima, a nedavno je pozvao i na “bezuslovnu predaju” Teherana.
I u ruskom ratu protiv Ukrajine, Kremlj je više puta mijenjao svoje deklarisane ciljeve.
Kada je Putin pokrenuo invaziju u februaru 2022, rekao je da je cilj “demilitarizacija i denacifikacija” Ukrajine. To je formulacija koja je široko tumačena kao nastojanje da se promijeni vlast u Kijevu. Kako se rat odugovlačio, Kremlj je sve više predstavljao sukob kao borbu za zaštitu ruskog stanovništva u istočnoj Ukrajini i za obezbjeđivanje kontrole nad teritorijama koje je Moskva kasnije pripojila.
Sličnosti se primjećuju i u retorici.
Obje strane predstavljaju svoje poteze kao odbrambene, pozivajući se na, kako stručnjaci kažu, u najboljem slučaju sumnjive tvrdnje da djeluju kako bi spriječile neposrednu prijetnju.
Američki ministar odbrane Pit Hegset je prošle sedmice rekao da SAD “nijesu započele ovaj rat, ali ga pod predsjednikom Trampom završavaju”.
Tokom sopstvenog rata, Putin je koristio upadljivo sličnu retoriku. “Mi nismo započeli takozvani rat u Ukrajini”, rekao je u februaru 2022. “Pokušavamo da ga završimo.”
Nijedan od dvojice lidera nije očekivao da će biti uvučen u dugotrajan sukob. Izgledalo je da Putin vjeruje da će rat punih razmjera u Ukrajini trajati svega nekoliko sedmica i da može ponoviti brzo zauzimanje Krima iz 2014.
Tramp je, u međuvremenu, u sukob ušao ohrabren prividnim uspjehom američke operacije ranije ove godine, u kojoj je zarobljen venecuelanski predsjednik Nikolas Maduro.
Upadljivo je i to što su pojedini američki zvaničnici, kao i Kremlj, izbjegavali da svoje poteze opisuju kao ratna dejstva, što sugeriše da su očekivali da će sukob kratko trajati.
Četiri godine nakon početka invazije, Putin i dalje izbjegava izraz “rat”, insistirajući da invaziju naziva “specijalnom vojnom operacijom” - formulacijom koja se u Rusiji nameće uz pomoć strogih zakona o cenzuri, zbog kojih kritičari završavaju u zatvoru.
Kada strateški ciljevi postanu previše ambiciozni ili nerealni, čak i uspješna vojna kampanja može postepeno skliznuti u rat iscrpljivanja, upozorio je saradnik Atlantskog savjeta Dani Citrinovič, komentarišući američko-izraelsku kampanju
Ni u Vašingtonu neki nisu voljni da upotrijebe tu riječ. Upitan prošle sedmice da li američki potezi predstavljaju rat, predsjedavajući Predstavničkog doma Majk Džonson je odgovorio: “Mislim da je riječ o ograničenoj operaciji”.
“Njujorker” je brzo reagovao dosjetkom, objavivši sliku Tolstojevog klasika “Rat i mir”, pri čemu je riječ “rat” zamijenjena izrazom “Ograničena borbena operacija”. U Rusiji su se iste šale zbijale prije četiri godine.
A potom je uslijedila i reakcija političkih i medijskih elita. Veliki dio ruskog establišmenta, u početku užasnut invazijom na Ukrajinu, na kraju je stao iza rata, tvrdeći da Putin treba da dovrši ono što je započeo.
Pojedini predstavnici ruskog antiratnog pokreta u egzilu brzo su ukazali na sličnosti u reakcijama na najnoviji sukob, primjećujući kako se američki komentatori, koji su oštro kritikovali rusku invaziju, sada i sami muče da zadrže istu jasnoću stavova kada je njihova zemlja ušla u rat.
“Kada naši predsjednici donesu odluku da uđu u rat, čak i kada se ne slažem s tom odlukom i načinom na koji je donijeta - kao što je slučaj s našim sadašnjim ratom s Iranom - ipak želim da naše oružane snage pobijede”, napisao je na mreži Iks Majkl Mekfol, bivši američki ambasador u Moskvi za vrijeme mandata Baraka Obame i čest Trampov kritičar.
Pitanje je sada može li SAD izbjeći zamke u koje je Rusija upala u Ukrajini - i hoće li se pojaviti još paralela.
Prema medijskim izvještajima, Tramp je posljednjih dana pomenuo i mogućnost slanja elitnih trupa u Iran kako bi obezbijedile zalihe obogaćenog uranijuma u toj zemlji.
U prvim danima invazije na Ukrajinu Rusija je rasporedila elitne vazdušno-desantne snage kako bi zauzele ključni aerodrom u blizini Kijeva - rizičnu operaciju koja je završila velikim gubicima.
“Kada strateški ciljevi postanu previše ambiciozni ili nerealni, čak i uspješna vojna kampanja može postepeno skliznuti u rat iscrpljivanja”, upozorio je Dani Citrinovič, saradnik Atlantskog savjeta, komentarišući američko-izraelsku kampanju.
“Da bi se izbjegao takav ishod, ključno je definisati jasne i realne ciljeve - one koji se mogu mjeriti i koji pružaju jasan trenutak u kojem kampanja može biti okončana”, dodao je u objavi na mreži Iks.
Vladimir Frolov, penzionisani ruski diplomata, ironično je primijetio: “Zvuči poznato”.
Priredila: A. Š.
( Pjotr Sauer (Gardijan) )