Gdje prestaje oprez, a počinje panika?

Ratne vijesti, rast cijena osnovnih namirnica i fotografije praznih rafova posljednjih dana često su prisutni u medijima i na društvenim mrežama. U takvom ambijentu mnogi građani osjećaju nesigurnost, a pitanje koje se sve češće postavlja jeste - gdje prestaje opravdani oprez, a počinje panika.

Psihološkinja Marija Babić za Boje jutra na TV Vijesti objašnjava da u kriznim periodima ljudi prirodno traže sigurnost, ali da stalna izloženost negativnim informacijama može pojačati osjećaj straha.

"Mi jako mnogo volimo garancije, jako mnogo volimo sigurnost, i onda kad je uslovno rečeno nemamo, tražimo da je pravimo na osnovu nekih stvari upravo kao što ste pomenuli, to je nagomilavanje određenih namirnica, pravljenje sigurnosti kako mi znamo i umijemo", kazala je Babić.

Dodaje da se u takvim situacijama često javlja fenomen poznat kao doomscrolling – stalno praćenje loših vijesti, koje može dodatno povećati anksioznost.

"I onda stalno sebi serviramo te neke loše informacije i fokusiramo se na negativno, što je posebno značajno kad je u pitanju nastanak anksioznosti, depresivnosti i uopšte tog nekakvog beznađa, panike“, navela je ona.

Komunikolog Srđan Vukčević ističe da se u kriznim situacijama panika širi vrlo brzo, posebno kroz ponašanje grupe.

"Moramo to pogledati sa neke ekonomske strane. Uvijek svi ratovi se na kraju krajeva vode iz nekih ekonomskih parametara, ne vode se, često ljudi to pogrešno tumače, misle da je neko protiv nekoga tek tako, ali uvijek u pozadini svega toga postoji neka ekonomska dobit. Evolutivno je to takođe jako važno da se naglasi. Bolje je 100 puta paničiti pa jednom ne, pa vas pojede lav ili tigar, što znači da evolutivno mi smo naučili u stvari da je bolje da paničimo 100 puta nego jednom da ne paničimo i da stradamo i da nas nema više", kaže Vukčević.

On podsjeća i da u takvim trenucima važnu ulogu ima liderstvo i jasna komunikacija institucija.

"Panika i mir bi trebalo jednako da se šire, samo što neko profitira više od panike nego od mira", kazao je Vukčević, dodajući da je u krizama presudno da lideri pravovremeno komuniciraju i ponude rješenja.

Prema njegovim riječima, problem nastaje kada se javnosti saopštavaju dramatične informacije bez objašnjenja ili rješenja.

"Čim osoba izađe i kaže biće katastrofa, a ne nudi nikakvo rješenje za to, mi znamo da nam je strah ultimativna stvar koja nam se prodaje“, naglasio je on.

Psiholozi upozoravaju da strah kao emocija ima i svoju korisnu funkciju jer nas može zaštititi i motivisati na oprez. Međutim, kada preraste u dugotrajnu anksioznost, može dovesti do iscrpljenosti, nesanice i paničnih reakcija.

Babić ističe da je važno ograničiti količinu informacija koje svakodnevno pratimo i fokusirati se na ono što možemo kontrolisati.

"Negdje odrediti određene periode kad ćemo pratiti vijesti, a kad nećemo. Informacije su svuda oko nas, ali je važno kako ćemo ih mi procesuirati i koliko ćemo im dozvoliti da utiču na nas“, kazala je ona.

Sagovornici poručuju da iskustvo iz prethodnih kriza, poput pandemije, može pomoći ljudima da razviju veću otpornost na stres. Prisjećanje na situacije koje smo već prevazišli može biti važan podsjetnik da i nove izazove možemo savladati.

( Suzana Ćetković )