CIN-CG: Nacrt međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD - majka svih sporazuma ili rizik za crnogorske interese

Najavljeni Međuvladin sporazum između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) o saradnji u implementaciji strateških projekata, čije usvajanje se planira do kraja godine, u Nacrtu sadrži odredbe koje bi mogle ugroziti interese Crne Gore. Na to upozoravaju stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), nakon što su na uvid dobili Nacrt sporazuma koji je sačinio američki Stejt Dipartment.

Vlada SAD je u februaru ove godine saopštila da su pregovori Crne Gore o mogućem bilateralnom sporazumu u toku, a u planu je da bude potpisan do kraja 2026.

Glavni problemi, prema Nacrtu sporazuma, su mogućnost zaobilaženja tendera i naknadnog širenja liste projekata bez kontrole Skupštine Crne Gore, široke poreske i carinske povlastice za američke kompanije, slaba pravna zaštita Crne Gore u slučaju sporova i prevelik prostor za netransparentne poslove pod izgovorom strateškog partnerstva i poslovne tajne, upozoravaju eksperti.

S druge strane, iz Vlade ne kriju optimizam i velika očekivanja povodom ovog sporazuma:

“Na pragu smo istorijskog dogovora - potpisivanja međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD koji će biti zlatni standard za sve međudržavne sporazume u cilju ekonomskog rasta i jačanja saradnje sa strateškim partnerima”, poručio je premijer Milojko Spajić na nedavnom događaju Američke privredne komore u Podgorici, nazivajući budući sporazum sa SAD “majkom svih sporazuma”.

Ako Vlada Crne Gore ne interveniše na neke od predloženih odredbi, sporazum bi mogao nositi ozbiljne rizike po državne interese.

U Nacrtu sporazuma navodi se da je cilj saradnje unapređenje infrastrukturne, energetske, bezbjednosne i tehnološke povezanosti, kao i jačanje komercijalnih veza između dvije zemlje. Kao projekti od prioritetnog značaja navode se infrastrukturni projekti koji doprinose regionalnoj povezanosti, uključujući jadransko-jonsku kombinovanu auto-putnu mrežu, čiji je cilj povezivanje Albanije i Hrvatske preko teritorije Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Jadransko-jonski auto-put je saobraćajnica od strateškog značaja za Crnu Goru, planiran da zemlju snažnije poveže sa regionom i Evropom, a od izvođača će zavisiti cijena, dinamika izgradnje i dugoročna održivost jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata za Crnu Goru.

Prema Nacrtu, sporazumom su obuhvaćeni i projekti u oblasti energetike, uključujući gasnu infrastrukturu, kao i razvoj optičke i digitalne infrastrukture.

U realizaciji ovih projekata navodi se da mogu učestvovati relevantne američke institucije, među kojima su Međunarodna finansijska razvojna korporacija SAD (DFC), Izvozno-uvozna banka SAD, Američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA) i Ministarstvo trgovine SAD.

Ministarstvo javnih radova (MJR), na čelu sa ministarkom Majdom Adžović, zaduženo je za vođenje pregovora.

“Ovaj tekst je vješto sačinjen i ima kvalitetnih odredaba, ali njegova integralna forma ne vodi računa o interesima Crne Gore. Svjesna sam ograničenja u pogledu pregovaračke pozicije Vlade Crne Gore, ali ima stvari na kojima treba insistirati i o njima pregovarati, a ne po svaku cijenu zaključiti neki sporazum koji može da izazove velike pravne probleme prilikom svoje primjene”, kaže za CIN-CG Maja Kostić Mandić, redovna profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, stručnjakinja za međunarodno pravo.

Problematično je ako jedna strana, u ovom slučaju SAD, praktično određuje šta se smatra strateškim investicijama u Crnoj Gori, bez snažnih zaštitnih mehanizama za crnogorsku stranu. Upravo zato bi u sporazumu morala postojati posebna klauzula koja bi štitila Crnu Goru i na osnovu koje bi mogla u određenim situacijama da ograniči obaveze prema američkom investitoru u cilju zaštite javnog interesa i suvereniteta (npr. donošenjem propisa u cilju zaštite javnog zdravlja ili životne sredine). Pravo države da poveća stepen zaštite određenog područja ne smije biti narušeno, niti bi na prostorima koji dobiju takav status trebalo da bude moguće izvoditi radove, objašnjava Kostić-Mandić.

Prvi sastanak crnogorske i američke delegacije o potpisivanju sporazuma bio je najavljen za drugu polovinu februara, ali do sada nije bilo javnih saopštenja o ishodu sastanka. Prema pisanju “Pobjede”, i iz Vlade su imali primjedbe na Nacrt i tražili su veću zaštitu nacionalnih interesa Crne Gore.

Ni iz Vlade, ni iz MJR nijesu odgovarali na pitanja CIN-CG ovim povodom.

RIZIK DA SE MIMO TENDERA UBACE KOMERCIJALNI POSLOVI

“Ovaj sporazum se moze tumačiti kao izbjegavanje tendera i davanje projekta Jadransko-jonskog puta nekoj od američkih kompanija. To može biti slučaj i sa drugim poslovima koji se navode u sporazumu, kao što je gasovod”, upozorava za CIN-CG stručnjak za međunarodno pravo i profesor na Pravnom fakultetu Kjušu Univerziteta u Fukuoki u Japanu Časlav Pejović.

U Nacrtu sporazuma se navodi da će američkim kompanijama biti omogućen direktan ulazak u strateške projekte, kao što je Jadransko-jonski auto-put zaobilazeći komplikovane i spore tenderske procedure.

“Sve i da se na osnovu crnogorskih propisa ne mora sprovesti postupak tendera, u kapitalnim projektima, kao što je Jadransko-jonski put, sa aspekta interesa Crne Gore, tenderi su bolja opcija od neposrednog sporazuma s potencijalnim izvođačem”, kaže Pejović i objašnjava da tenderi daju mogućnost državi da izabere najpovoljniju ponudu na osnovu konkurencije više ponuđača.

“Sa aspekta dugoročnih interesa države, svakako je bolje kad se može birati između više ponuda, umjesto da se posao nekom daje bez mogućnosti izbora”, kategoričan je Pejović.

Projekti na koje će se primjenjivati sporazum nijesu eksplicitno nabrojani, i postoji neograničena mogućnost dopune liste projekata što je rizik da se sporazum sjutra primjenjuje zbog privatnog umjesto javnog interesa, upozorava za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar sa dugim iskustvom u međunarodnim institucijama.

“Sporazum, naime, navodi prioritetne sektore poput infrastrukture i energetike, ali sadrži opasnu klauzulu o ‘fleksibilnosti’ koja dozvoljava Vladi da naknadno, bez ponovne verifikacije u Skupštini, dodjeljuje nove projekte američkim investitorima. Time parlament praktično potpisuje ‘blanko ček’ izvršnoj vlasti, dopuštajući da se pod okrilje strateškog partnerstva u gradnji auto-puta naknadno i mimo tendera ubace recimo hoteli na prestižnim lokacijama i drugi visoko-profitabilni komercijalni poslovi, čime se direktno narušava princip fer konkurencije i obesmišljava uloga zakonodavne vlasti”, kaže Mijović.

“Ustavna uloga parlamenta je da ratifikuje međunarodne ugovore. Ako se suština ugovora, tj. lista projekata, može mijenjati naknadnim dogovorima između dvije vlade, onda se obesmišljava uloga zakonodavne vlasti”, objašnjava on.

Pored putne mreže, Nacrt sporazuma otvara vrata za projekte energetske infrastrukture u Baru, gdje su već ranije interesovanje pokazali američki entiteti, poput Enerfleks enerdži sistems (Enerflex Energy Systems) i Vetington enerdži inovejšn (Wethington Energy Innovation), za izgradnju LNG terminala.

Crna Gora je u prethodnom periodu već potpisala više takozvanih G2G (Vlada sa Vladom) aranžmana sa drugim zemljama, od kojih više tih sporazuma na sličan način dovodi u pitanje poštovanje Ustava Crne Gore, kao i domaće i evropske legislative, zbog čega su bili predmet snažne kritike.

Sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) potpisana su tri sporazuma: o ekonomskoj saradnji; saradnji u oblastima turzma i razvoja nekretnina; te sporazum o saradnji u oblasti energetike, od kojih potonja dva eksplicitno narušavaju zakonodavni okvir vezan za konkurentnost i javne nabavke, dodjelu koncesija, te upravljanja državnom imovinom. Sporazum o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina sa UAE trenutno ispituje Ustavni sud Crne Gore, a predsjednik Crne Gore Jakov Milatović početkom marta vratio je Skupštini na ponovno odlučivanje Zakon o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti energetike između vlada Crne Gore i UAE.

Sa Francuskom je potpisan krovni sporazum koji je, između ostalog, rezultirao ugovorom o nabavci dva patrolna broda za Mornaricu Vojske Crne Gore bez sprovođenja tenderskog postupka. Sa Mađarskom je zaključen sporazum o saradnji u oblasti infrastrukture i telekomunikacija, usmjeren na modernizaciju željeznice i razvoj data centara.

OSLOBAĐANJE OD POREZA I CARINA ZA AMERIČKE KOMPANIJE

Član pet Nacrta međuvladinog sporazuma između Crne Gore i SAD predviđa da će transakcije u kojima učestvuju američke kompanije biti oslobođene poreza i carina. To nije dobro za Crnu Goru, smatraju stručnjaci, jer se odriče prihoda po osnovu poreza i carina.

“Vjerujem da je slično oslobađanje postojalo za Kineze koji su gradili auto-put. Postoji i rizik da neke domaće kompanije osnuju kompanije u SAD, kako bi iskoristile ovu mogućnost’’, upozorava Pejović.

Kostić Mandić navodi da je rijedak slučaj u međunarodnoj praksi da se poreske olakšice postave ovako široko i neodređeno:

“Ovako formulisan sporazum može se tumačiti tako da američke kompanije praktično ne bi uopšte plaćale poreze za sve aktivnosti koje se na bilo koji način mogu dovesti u vezu sa projektima na osnovu Sporazuma. To otvara prostor da se pod poreske povoljnosti podvede gotovo bilo koja transakcija, što je preširoko postavljeno i pravno problematično. Zato bi morala postojati jasna ograničenja - precizno definisati na koje vrste transakcija se te povlastice odnose, uvesti rok trajanja tih pogodnosti i slično.”

Mijović upozorava da ako se stranom partneru unaprijed obeća oslobađanje od poreza koje domaći privrednici moraju da plate, “mi svjesno pravimo građane drugog reda u sopstvenoj ekonomiji”.

“Država mora da objasni: zašto bi američka ili bilo koja druga korporacija imala manji poreski teret od crnogorskog preduzeća koje učestvuje na istom tom tržištu.”

Profesor Pejović, sa druge strane, upozorava i na član tri Nacrta sporazuma, koji se odnosi na projekat skeniranja tereta na granicama Crne Gore, uključujući Luku Bar, koji će se odvijati kroz javno-privatno partnerstvo sa Upravom za prihode i carine.

“To vjerovatno znači da će neka kompanija iz SAD, instalirati tehnologiju za skeniranje teretnih kamiona i kontejnera, a prihod od naplate skeniranja će se dijeliti’’, tumači Pejović.

“Mislim da bi trebalo ograničiti rok ovog javno-privatnog partnerstva na period koji bi bio dovoljan SAD partneru da povrati uloženu investiciju uz razumnu stopu profita. Javno-privatna partnerstva djeluju atraktivno na prvi pogled, ali bi Crna Gora trebalo da zaštiti svoj interes’’, upozorava Pejović.

BEZ MOGUĆNOSTI ARBITRAŽE U SLUČAJU SPORA

Član sedam Nacrta sporazuma predviđa da će se eventualni sporovi rješavati konsultacijama između strana, ukidajući mogućnosti sudskih postupaka.

“Svaki spor koji proistekne iz primjene ili tumačenja ovog Sporazuma, ili u vezi sa pravima i obavezama jedne ili obje Strane prema ovom Sporazumu, rješavaće se isključivo konsultacijama između Strana”, navodi se u draftu koji je CIN-CG imao na uvid.

“To bi značilo da Vlada Crne Gore svjesno odustaje od mogućnosti pravne zaštite države (i entiteta) u investicionoj arbitraži, međunarodnoj trgovinskoj arbitraži ili pred nacionalnim sudovima i oslanja se na rješavanje sporova isključivo na osnovu konsultacija sa drugom stranom ugovornicom, koja je u ovom slučaju najjača ekonomija na svijetu. Ne treba biti pravnik, pa razumjeti da pristanak na ovakvu vrstu klauzule predstavlja narušavanje suvereniteta i nacionalnih interesa Crne Gore, posebno kada se ima u vidu da je Crna Gora do sada bila uspješna u investicionim, ali i nekim komercijalnim arbitražnim postupcima”, objašnjava Kostić Mandić.

“To nosi određeni rizik diplomatskog pritiska, koji SAD može vršiti na Crnu Goru u slučaju nesporazuma između kompanija iz SAD i crnogorskih subjekata, s obzirom na nesrazmjernost između SAD i Crne Gore”, objašnjava Pejović.

Za Mijovića je problematičan dio koji se odnosi na poslovnu tajnu.

“Sporazum uvodi veoma rastegljiv pojam ‘poslovne tajne’ koji može postati neprobojan zid za javnost i istraživačke novinare. Opasno je ako se pod izgovorom zaštite ‘konkurentske prednosti’ stranog partnera od građana sakriju ključni detalji ugovora, cijena radova ili uslovi zaduživanja. Strateški projekti se plaćaju novcem građana ili kreditima koje će oni vraćati, pa stoga ne smije postojati tajna koja je iznad interesa javnosti da zna kako se taj novac troši”, tvrdi Mijović.

RIZICI DA SE PONOVI SCENARIO SA KOSOVA

Novi sporazum oslanja se na Memorandum o ekonomskoj saradnji između vlada Crne Gore i SAD koji su u oktobru 2024. u Vašingtonu potpisali potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj i američki podsekretar za ekonomski rast, energetiku i životnu sredinu Hose V. Fernandez.

U julu prošle godine u Podgorici je potpisan Memorandum o razumijevanju sa kompanijom Bechtel i Enka, doprinijeće unapređenju infrastrukture kroz intenziviranje odnosa na liniji Sporazuma o razumijevanju o ekonomskoj saradnji zaključenog sa SAD 21. oktobra 2024, saopšteno je iz Vlade.

Memorandum o razumijevanju, uz prisustvo američke ambasadorke u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, su, kako je precizirano u saopštenju, potpisali premijer Milojko Spajić, regionalni predsjednik Bechtela za Evropu, Bliski Istok i Afriku Džastin Siberel i član Izvršnog odbora firme Enka Ozger Inal.

Saradnja prepoznata ovim Memorandumom će obuhvatiti niz aktivnosti - uključujući razgovore o iznalaženju odgovarajućih rješenja za razvoj i potencijalnu realizaciju ključnih infrastrukturnih i energetskih projekata. Otvorena je mogućnost saradnje na procjeni i prioritizaciji projekata, opštem master planiranju, te pomoći u identifikaciji potencijalnih finansijskih struktura i izvora, uz ostalu neophodnu tehničku podršku - ističu iz Vlade.

“Bechtel i Enka imaju prethodna postignuća u izgradnji visokokvalitetnih infrastrukturnih koridora širom Balkana koji su osvojili brojne nagrade kao priznanje za naše izvrsne mogućnosti u području zaštite životne sredine, upravljanja projektima i finansiranja”, kazao je Siberel.

Ekonomski stručnjaci u Crnoj Gori upozoravaju da bi sporazum sa SAD mogao biti direktan put da se na tržište uvede Bechtel, kompanija koju su pratile kontroverze u nekim velikim investicionim projektima u regionu.

Evropske institucije i međunarodne organizacije često upozoravaju da dodjela velikih infrastrukturnih projekata bez međunarodnih tendera, uz smanjenje transparentnosti, može povećati rizik od rasta troškova.

Poslovi Bechtela u regionu

Bechtel je američka kompanija za inženjering, građevinarstvo i upravljanje projektima, koja zapošljava 55.000 ljudi i radi u skoro 50 zemalja. Njen partner, kompanija Enka, je jedna od najvećih građevinskih firmi u Turskoj. Te dvije kompanije često formiraju konzorcijum i zajedno rade na infrastrukturnim projektima u zemljama Balkana.

U prethodnom periodu Bechtel je dobio ugovore na Balkanu vrijedne oko više milijardi eura i izgradio više stotina kilometara saobraćajnica.

Vlada Hrvatske potpisala sa Bechtelom ugovor o izgradnji auto-ceste 1999. godine, bez javnog tendera. Za izgradnju 147 kilometara je američkoj kompaniji plaćeno 990 miliona dolara. Nekadašnji ministar obnove i razvitka, koji je potpisao ugovor, Jure Radić kasnije je izjavio da je ta cijena mogla biti manja i za trećinu, da se išlo na međunarodni tender. Radić je kao jedan od glavnih razloga ugovora naveo da je bila “namjera da se učvrste politički odnosi Hrvatske i SAD”.

Kompanije Bechtel i Enka gradili su na Kosovu dva auto-puta. Jedan koji Kosovo povezuje sa Albanijom, a drugi sa Sjevernom Makedonijom. Zbog dodjele dodatnih 53 miliona eura američko-turskom konzorcijumu za izgradnju auto-puta ka Sjevernoj Makedoniji, bivši ministar infrastrukture Kosova Pal Lekaj osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja i nanošenje štete budžetu. U ovoj presudi iz 2024, Osnovni sud u Prištini je Lekaju zabranio i obavljanje funkcija u javnoj administraciji u trajanju od tri i po godine.

Auto-put u Albaniji Drač - Kukeš - Morina, koji je takođe gradio konzorcijum Bechtel-Enka, predstavlja ključnu saobraćajnicu između Albanije i Kosova. Projekat je započet 2006. godine, a tokom realizacije troškovi su značajno porasli i sa početnih 600 miliona premašili su milijardu eura, što je izazvalo polemike i istrage o troškovima projekta.

U Srbiji je Bechtel-Enka 2019. godine potpisao ugovor vrijedan oko 800 miliona eura za izgradnju Moravskog koridora, auto-puta dugog 112 kilometara koji povezuje centralni dio zemlje između Kruševca i Čačka. Rok izgradnje bio je kraj 2023. No, umjesto otvaranja puta, te godine je na početnu cijenu dodato još 700 miliona eura. Rokovi za završetak projekta su nekoliko puta pomjerani. Analiza Fiskalnog savjeta Srbije je pokazala da je cijena puta od početnih skoro 800 miliona narasla duplo, na 1,6 milijardi eura, te da bi do završetka projekta mogla biti i veća od dvije milijarde.

Posljednji veliki projekat ovog konzorcijuma u regionu pokrenut je u Sjevernoj Makedoniji. Vlada je u Skoplju potpisala 2023. godine ugovor sa Bechtel-Enka za izgradnju auto-puteva na panevropskim koridorima ‘’osam’’ i ‘’deset’’. Projekat obuhvata oko 110 kilometara novih auto-puteva između gradova Tetovo, Gostivar, Prilep i Bitola. Procijenjena vrijednost projekta je oko 1,3 milijarde eura. Umjesto tendera, konzorcijum je direktno dobio posao, a početak gradnje 2024. obilježila je serija protesta i skandala.

( Đurđa Radulović, Predrag Nikolić )