Mogu li afrički proizvođači ublažiti naftni šok?
Mogu li afričke naftne zemlje poput Nigerije ili Angole kratkoročno povećati proizvodnju i ublažiti globalne nestašice izazvane ratom na Bliskom istoku? Nažalost, to nije tako jednostavno.
Zatvaranje Ormuskog moreuza uz obalu Irana od ključne je važnosti za trgovinu naftom i tečnim prirodnim gasom (LNG). Oko petine svjetskog transporta nafte odvijalo se kroz taj uski prolaz, što dodatno pojačava strah od poremećaja u snabdijevanju i otvara pitanje alternativnih izvora – uključujući Afriku.
Ipak, prema mišljenju stručnjaka, afričke zemlje kratkoročno mogu igrati samo ograničenu ulogu. One mogu pomoći, ali ne dovoljno brzo niti u potrebnom obimu. Povećanje proizvodnje zahtijeva investicije i vrijeme, pa bi eventualni efekti bili vidljivi tek srednjoročno.
Uz to, međunarodne naftne kompanije posljednjih godina smanjile su ulaganja u Africi, prodavale imovinu i smanjivale istraživanja novih nalazišta, što dodatno ograničava kapacitete kontinenta.
Slično smatraju i investitori, koji ističu da Afrika može dati samo ograničen doprinos u kratkom roku, dok je njen značaj veći u srednjem roku, posebno kada je riječ o snabdijevanju gasom. Evropske zemlje već od 2022. pokazuju povećano interesovanje za afričke energente kako bi smanjile zavisnost od Rusije.
Nigerija ima potencijal, ali i ozbiljna ograničenja
Nigerija, najveći proizvođač nafte u Africi, ima potencijal za rast, ali trenutno nema kapacitete da brzo reaguje na globalne poremećaje. Ključni problem je nedostatak rezervnih kapaciteta – proizvodnja je već na maksimumu koji se može održavati u kratkom roku.
Dodatne prepreke su loša infrastruktura, zastarjeli naftovodi, nedostatak finansiranja i bezbjednosni problemi u delti Nigera. Veliki projekti, posebno na moru, realizuju se godinama, pa čak i rast cijena ne donosi brzo nove količine nafte na tržište.
Iako postoje inicijative za povećanje proizvodnje, uključujući reaktivaciju zatvorenih bušotina i poreske reforme, nema brzog rješenja koje bi omogućilo da Nigerija odmah utiče na globalno tržište.
Rafinerije i domaće tržište
Dodatni izazov su zastarjele rafinerije. Iako je 2024. u Lagosu otvorena velika privatna rafinerija, koja je poboljšala snabdijevanje u Nigeriji i regionu, njen uticaj na globalno tržište je ograničen.
Angola i investicije
Angola, drugi najveći proizvođač u subsaharskoj Africi, pokušava povećati proizvodnju i privući investicije, posebno nakon izlaska iz OPEK-a 2023. godine. Ipak, i tamo važi slično ograničenje – rast proizvodnje zahtijeva vrijeme, a više cijene nafte donose i negativne efekte kroz skuplji uvoz.
Afrika ne može zamijeniti Bliski istok
Čak i uz povećanje proizvodnje, afričke zemlje ne mogu nadoknaditi gubitke iz Bliskog istoka. Afrika proizvodi oko deset odsto svjetske nafte, što je daleko manje od količina koje prolaze kroz Ormuski moreuz.
Zbog toga ostaje jasno da, uprkos potencijalu, Afrika u kratkom roku ne može značajno ublažiti globalni energetski šok izazvan ratom u regionu.
( Deutsche Welle )