Algoritam i AI kao potencijalno oružje za bunt
Pažljivo koncipirana izložba “Algoritam brige”, u organizaciji NVU “ŠkArt” iz Tivta i Galerije “Novembar” iz Beograda, otvorena je u Novoj galeriji vizuelnih umjetnosti u Podgorici
Odnos tehnologije, etike i društvene odgovornosti promišlja izložba “Algoritam brige” podsjećajući nas da briga može biti i politička vrijednost i metod djelovanja, kazala je Bojana Popadić, predsjednica NVU “ŠkArt”, na svečanom otvaranju interesantene i višeslojne postavke u Novoj galeriji vizuelnih umjetnosti u Podgorici.
Ako svemu tome dodamo i faktor vremena, odnosno prošlosti, borbe, odnosno aktivizma, i emocija, odnosno duhovnog bića, dolazimo do kompletnog “Algoritma brige” koji je predstavljen publici u utorak veče. Postavku čine radovi više umjetnika, nastali u različitim tehnikama, odnosno tehnologijama.
Pažljivo koncipirana izložba pokazuje da prošlost nije iza nas, da vještačka inteligencija (AI) ili programski kod nijesu apstraktni, da borba nije gotova ili nepotrebna, već da sve to leži u svima nama i oko nas, u sistemima koje kreiramo, jeziku kojim se služimo, načinima na koje živimo i odnosima koje praktikujemo. Djela koja čine “Algoritam brige” nijeu izolovani umjetnički odgovori na zadatu temu, lični iskazi, stvaralački eksperimenti..., već su ponajprije djelovi slagalice ili komadi kolaža jedne šire, višedimenzionalne slike koja nam prikazuje društvo koje i dalje uči kako - kako sa sobom, sopstvenim nasljeđem i kreacijama, u sadašnjosti ili sjutrašnjici.
Umjesto oštre kritike ili, pak, idealizacije i romantizacije savremenog trenutka, tehnologije i dostupnih alata i alatki, postavka podstiče otvoreni razgovor, razmjenu mišljenja, osjećanja, postavljanje pitanja. Tako djeluje i kao svojevrstan prostor blizak antičkoj agori, politička platforma u izvornom značenju riječi koja nas vodi i do Aristotelove definicije politike kao filozofije ljudskih stvari i vještine upravljanja polisom (gradom, zajednicom, državom). Dolazimo do “umjetnosti vladanja”, svojevrsnog oksimorona, spoja nespojivog, a u sve to, danas su uvučeni i razni drugi sektori, ljudski, neljudski ili, pak, nadljudski...
Popadić je na otvaranju navela da je izložba nastala u okviru regionalne inicijative British Council i UK International Development, pod nazivom “Shared Memories, Shared Future: Inclusive Memorialisation in the Western Balkans”, a koja se bavi procesima suočavanja s prošlošću. Na osnovu toga je, dodaje, kreiran poziv za umjetničke radove koji će tretirati odabranu temu, ali kroz feminističke i kulturne prakse.
“Socijalni položaj žena, kvir osoba i drugih ranjivih i marginalizovanih kategorija u savremenim društvima Zapadnog Balkana u velikoj mjeri je oblikovan nasljeđem postkonfliktnih struktura, koje često prećutkuju ili relativizuju nasilje, nedovoljno priznaju žrtve i doprinose sekundarnoj stigmatizaciji preživjelih. U tom smislu, ono što živimo danas nije odvojeno od prošlosti, već predstavlja njenu produženu društvenu i političku posljedicu”, istakla je.
Popadić je dodala da “Algoritam brige” za ekipu okupljenu u “škArtu” ima i posebno značenje, zato što dolazi u godini kada obilježavaju deceniju postojanja i rada.
“Tokom tih 10 godina smo nastojale da umjetnost koristimo kao prostor zajedničkog stvaranja i društvene transformacije”, dodala je ona, izražavajući zahvalnost Britanskom savjetu na podršci, partnerima iz galerije “Novembar” na saradnji, kao i Novoj galeriji vizuelnih umjetnosti u čijem je prostoru postavka predstavljena.
Kustoskinja izložbe i umjetnička direktorka galerije “Novembar” iz Beograda Mia David, otkrila je da se do sada nije bavila temom za koju su se opredijelile i koju tretira “Algoritam brige”. U tom kontekstu joj je bilo zanimljivo, kaže, da razmišlja o vještačkoj inteligenciji o kojoj se neprekidno govori i koja se tretira iz različitih pozicija - kroz svakodnevne savjete sa ChatGPT-jem koji se doživljava nekada kao novi pretraživač, ali i kao prijetnja po poslove.
“Ali, čini mi se da ga još ne gledamo kao potencijalno oružje za bunt. U razgovoru sa ChatGPT-jem o ovoj temi sam zapravo i kreirala sami koncept. Zato što ono što rijetko prepoznajemo, a naročito muškarci to rijetko prepoznaju, jeste činjenica da je algoritam napravljen po jednom potpuno patrijarhalnom ključu. Ako razmislite, to je potpuno normalno i logično, jer sistemi i algoritmi vuku postojeće podatke... Idući dublje u tu temu, brzo i lako su se otvorile razne niše, gdje bi moglo da se zapravo napravi djelovanje. Nama se činilo da je to super polazište za neko umjetničko promišljanje, zato što, iako floskula da će umjetnost promijeniti svijet jeste prejaka, ona zaista mijenja svijet, tako što nam daje način i mogućnost da neke stvari sagledamo iz drugačijeg i neobičnog ugla, pa time dolazimo do rješenja koja su autorska”, objasnila je David.
U svom obraćanju na otvaranju, zamjenica ambasadorke Velike Britanije u Crnoj Gori, Sara Pilbim (Sarah Pilbeam) izrazila je zadovoljstvo što prisustvuje izložbi koja poziva na razgovor o prošlosti i govori o tome kako biramo da se sa njom suočimo.
“Suočavanje sa prošlošću nikada nije jednostavno. Ono zahtijeva iskrenost, hrabrost i spremnost da slušamo različita iskustva i oblikuje način na koji idemo naprijed kao zajednice. Umjetnost može podržati ovaj proces. Može otvoriti pitanja koja izbjegavamo, može prikazati glasove koji su bili zanemareni. Kada govorimo o prošlosti, moramo govoriti i o onome što se često izostavlja, a nasilje nad ženama je dio toga, jer njegove posljedice sežu daleko izvan trenutka nanošenja štete. Ako smo posvećeni iskrenom dijalogu, ove priče moraju biti uključene”, poručila je ona.
Pilbim je ocijenila da “Algoritam brige” istražuje kako briga funkcioniše nakon traume, povezuje umjetničku praksu sa tehnologijom i etikom, postavlja pitanja kako digitalni alati mogu pomoći da reagujemo odgovornije i sa više saosjećanja, podsjećajući nas da briga zahtijeva pažnju, poštovanje i odgovornost. Ona je istakla i da regionalna saradnja dodatno osnažuje rad na svemu tome, te da upravo partnerstvo u organizaciji ovog događaja pokazuje kako kulturna saradnja može graditi povjerenje i razumijevanje preko granica.
“Nadam se da će ova izložba podstaći razgovore i obnoviti posvećenost brizi”, poručila je zamjenica ambasadorke Velike Britanije u Crnoj Gori.
Svoja djela na izložbi su predstavili: Alma Gačanin, Ivana Smiljanić, Jana Jovašević, Marija Mitrović, Milica Živković, Milo Masoničić, Viktorija Zdravković, Sara Mladenović, Siniša Ilić, Sofia Golitsyna, Srđa Dragović i Teodora Nikolić.
Otvaranju postavke prethodilo je i predavanje umjetnice i aktivistkinje Tanje Markuš. Ona je u svom predavanju pod nazivom “Suočavanje sa prošlošću kroz feminističke kulturne prakse” govorila o ulozi feminističkih kulturnih inicijativa i umjetničkih praksi u procesima društvenog suočavanja sa prošlošću, otvarajući pitanja kolektivnog pamćenja, odgovornosti i mogućnosti drugačijih narativa u savremenoj kulturi.
Postavka će u Podgorici biti dostupna do 17. aprila, a onda putuje za Srbiju, gdje će biti otvorena u galeriji “Novembar” u Beogradu, 16. maja.
Odgovornost onih koji kodiraju, finansiraju, implementiraju i regulišu sisteme
Algoritam brige ne zamišlja mašinu kao spas, ističe kustoskinja Mia David u svom propratnom tekstu koji imaju prilike da vide i posjetioci izložbe u Novoj galeriji vizuelnih umjetnosti u Podgorici (Kralja Nikole 10, zgrada hotela “Bojaturs”)...
“On je zamišlja kao mjesto političke intervencije. Izložba otvara prostor da se pokažu napetosti između koda i kulture. Između institucija i odgovornosti. Između onoga što mašina može da detektuje i onoga što društvo bira da ignoriše. Možda može povezati sudske presude, policijske zapise i medijske diskurse u jednu vidljivu strukturu. Možda može učiniti sistemske propuste neizbježno očiglednim. Možda algoritam može povezati fragmente. Možda može učiniti sistemske pukotine vidljivim. Ali, promjena obrasca, promjena kulture koja relativizuje nasilje je kolektivni zadatak. Ova izložba ne nudi tehnološko rješenje. Ona otvara pitanje odgovornosti onih koji kodiraju, finansiraju, implementiraju i regulišu sisteme. Možda mašina ne može biti nježna. Ali može biti projektovana bez cinizma. Možda ne može voljeti. Ali može prestati da normalizuje slijepilo. Promijeniti kod bez promjene obrasca znači samo prilagoditi simptom... Promijeniti obrazac znači priznati da je i tehnologija politička infrastruktura. U društvu u kojem su mnoge žene ubijene nakon višestrukih prijava nasilja, pitanje više nije da li imamo podatke, pitanje je ko je odgovoran kada ih ignorišemo. I možda je upravo tu najopasniji dio ovog projekta: u ideji da algoritam može pokazati ono što institucije radije ne bi da vide. Nježnost će vjerovatno ostati izvan mašine. Ali način na koji je pravimo nikada nije izvan politike. Možda je upravo u toj svijesti početak drugačijeg dizajna. Ne kao obećanje spasenja, već kao odbijanje da se sljepilo automatizuje”, poručuje David.
Iako floskula da će umjetnost promijeniti svijet jeste prejaka, ona zaista mijenja svijet, tako što nam daje način i mogućnost da neke stvari sagledamo iz drugačijeg i neobičnog ugla, pa time dolazimo do rješenja koja su autorska”, objasnila je David
( Jelena Kontić )