Godina bez Andrije - veliko ime i golovi koji se ne zaboravljaju nastavljaju da žive
Prije 12 meseci napustio nas je fenomenalni golgeter i još veći čovjek Andrija Delibašić - fudbaler koji je postigao prvi gol za pobjedu Crne Gore u takmičarskim mečevima, ali i ONAJ koji ostaje najveći u istoriji našeg fudbala protiv Engleske za 2:2
Tužnog 19. marta Crna Gora je ostala bez jednog od svojih heroja, čovjeka koji je donosio radost gdje god da je igrao - od naše zemlje, preko Srbije, Španije Portugala...
Prije 12 mjeseci napustio nas je Andrija Delibašić, prerano u 44. godini, ali dok se fudbal bude igrao živjeće i njegovo ime, pamtiće se njegovi golovi.
Plakala je tog 19. marta Crna Gora, ali i svi ostali koji su na neki način bili povezani sa dobrim momkom rođenim u Nikšiću 1981.
Njegovoj fudbalskoj klasi, ali i ljudskim kvalitetima naklonili su se tada Fudbalski savez Crne Gore, Fifin prvi čovjek Đani Infantino, Andrijini bivši klubovi, treneri, navijači...
"Poput onog gola nek' se trese nebeska kapija, dolazi im heroj naš Delibašić Andrija", bila je poruka navijača Crne Gore samo tri dana kasnije tokom meča "sokola" sa Gibraltarom u Nikšiću.
Bilo je mnogo golova koji su obilježili Andrijinu karijeru, ali jedan je poseban, najveći u istoriji crnogorskog fudbala, a upravo na njega su mislili navijači naše reprezentacije kada su poslali tu poruku.
Bilo je to 7. oktobra 2011. kada je Delibašićev gol u sudijskoj nadokandi protiv zemlje fudbala kakva je Engleska zatresao Crnu Goru, kada je "zagrlio" stativu i odveo "sokole" u baraž za Evropsko prvenstvo.
Dvije godine i dan ranije postao je i igrač koji je postigao gol za prvu pobjedu Crne Gore u takmičarskim mečevima - bilo je to protiv Gruzije (2:1) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010.
Ponikao u Sutjesci, a njegov talenat još dok je bio dječak otkrio je Partizan gdje je stigao sa 14 godina. Crno-bijeli dres je nosio od 1995. do 2004, a pamte se njegovi golovi u Ligi šampiona protiv Porta (dva) i Marseja kada je bio jedini strijelac za beogradski klub u eliti.
Nakon toga je nosio dresove Majorke, Benfike, Brage, AEK-a, Beira Mara, Sosijedada, Herkulesa, Rajo Valjekana, Račaburija i na kraju kratko ponovo svoje Sutjeske. Osim Partizana najveći trag je ostavio u Valjekasu, a mali-veliki Rajo nije zaboravljao Andriju ni dok se borio protiv teške bolesti, a u njegovu čast zastave su u predgrađu Madrida bile spuštene na pola koplja.
Nakon igračke karijere oprobao se i kao trener, a potom i kao sportski direktor Budućnosti.
Upravo će tri Andrijina kluba - Sutjeska, Budućnost i Partizan - čuvati uspomenu na njega, pa će se u srijedu u Nikšiću održati "triganola" na kojoj će nastupiti pomenuti timovi.
( K.B. )