Bez proglašenja formalne blokade, Tramp i njegova administracija su već "osakatili" trgovinu sa Kubom

Kubanska komunistička partija je tokom šest decenija vlasti pokazala zapanjujuću otpornost na spoljne pritiske, prije svega najveće - iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Bilo da je u pitanju trgovinski embargo SAD kako bi se suzbila revolucija Fidela Kastra iz 1959. godine, ili široko rasprostranjena glad tokom "posebnog perioda" koji je uslijedio nakon raspada Sovjetskog Saveza, glavnog saveznika Kube iz vremena Hladnog rata, neprijateljstva SAD ili velike prirodne nepogode, ništa se nije moglo mjeriti sa izazovima pred rukovodstvom zemlje.

Ali možda nijedna od tih kriza ne predstavlja tako ozbiljnu prijetnju kao sadašnja, koju je izazvala "pomorska opsada" američke Ratne mornarice.

Čak i dok vodi rat sa Iranom, predsjednik SAD Donald Tramp je ove nedjelje rekao da vjeruje da će uskoro "imati čast da osvoji Kubu".

Iako nije bilo jasno šta je tačno mislio, SAD očekuju da predsjednik Kube Migel Dijaz-Kanel podnese ostavku kao dio tekućih pregovora sa Havanom, koji bi mogli da spriječe neku vrstu američke vojne intervencije.

Bez proglašenja formalne blokade, Tramp i njegova administracija su već "osakatili" trgovinu sa Kubom.

U martu su se zalihe nafte, hrane i druge robe značajno smanjile, a nijedan strani tanker nije pristao uz Kubu, prema podacima o brodarstvu koje je analizirala firma za pomorsku obavještajnu službu "Windward".

Obim uplovljavanja u luke, koji uključuje tankere koji se kreću iz jedne kubanske luke u drugu, u prosjeku je iznosio oko 50 brodova mjesečno u 2025. godini, ali je pao na samo 11 u martu ove godine, pri čemu su svi stizali iz domaćih luka.

Ova situacija narušila je živote 11 miliona stanovnika Kube, koji trpe masovne nestanke struje i prekid medicinske njege zbog nedostatka goriva.

Kuba je jedna od zemalja koje se najviše oslanjaju na naftu za proizvodnju električne energije, a proizvodi jedva 40 odsto nafte potrebne za pokrivanje svojih energetskih potreba.

Ijan Ralbi, šef "I.R. Consilium", konsultantske kuće sa sjedištem u SAD koja se fokusira na pomorsku bezbjednost, rekao je da agresivnost Vašingtona neće učiniti Trampa omiljenim među Kubancima koji "već dugo žele promjene".

"Svaki Kubanac pati zbog nestašice goriva i svih posljedica koje to donosi", rekao je on.

"Svaki stanovnik Kube pati zbog akutne nepristupačnosti goriva i svih posljedica u pogledu pristupa hrani, bolnicama i slobodnog kretanja", rekao je on.

Iznenadni prekid trgovine dogodio se bez ponovnog uvođenja ograničenja izvoza na Kubu od strane Bijele kuće, koja su posljednji put ublažena tokom administracije bivšeg predsjednika SAD Džozefa Bajdena. Pošiljke živine, svinjetine i drugih prehrambenih proizvoda proizvedenih u SAD na Kubu – koje čine veliku većinu američkog izvoza u tu zemlju – prošle godine su skočile na 490 miliona dolara, najviše od 2009. godine. Nepoljoprivredni izvoz i humanitarne donacije, od kojih je veliki dio namijenjen novonastajućem privatnom sektoru Kube, više su se nego udvostručili.

Ali, ohrabren američkim zarobljavanjem Madura, Tramp je postepeno eskalirao svoju retoriku o Kubi, prvo sugerišući da će težiti "prijateljskom preuzimanju" zemlje, a nedavno je rekao konzervativnim saveznicima iz Latinske Amerike da će se "pobrinuti" za Kubu kada se rat sa Iranom završi.

Iako ni on, ni njegova administracija nijesu rekli šta tačno znači to obećanje, kontinuirano prisustvo američkih ratnih brodova korišćenih u napadu na Madura na Karibima dovelo je do toga da kompanije i zemlje koje posluju sa Kubom sprovode samokontrolu.

"Niko ne želi da bude na radaru Trampovog naloga Truth Social", rekao je Džon Kavulič, predsjednik Američko-kubanskog trgovinskog i ekonomskog savjeta sa sjedištem u Njujorku.

Uoči svrgavanja Madura od strane američke vojske tokom noćnog napada 3. januara, Tramp je izjavio da će SAD blokirati sve isporuke venecuelanske nafte Kubi, pa čak i zaplijenio nekoliko tankera kako bi sproveo ono što su nazvali "karantin", pozajmljujući termin koji je koristio predsjednik Džon F. Kenedi tokom kubanske raketne krize 1962. godine.

Kasnije tog mjeseca, Tramp je potpisao izvršnu naredbu kojom se prijeti tarifama svakoj zemlji koja snabdijeva Kubu naftom. Upozorenje je uznemirilo zvaničnike u Meksiku, koji se dugo protive politici SAD prema Kubi i gdje se državna naftna kompanija "Pemeks" pojavila kao vrijedna spasilačka linija prošle godine, dok je izvoz venecuelanske nafte opao.

Kuba je pooštrila svoju retoriku protiv onoga što naziva "blokadom goriva" od strane SAD. Ali Trampova administracija je osporila tu karakterizaciju, nesumnjivo svjesna da se prema međunarodnom pravu svaka pomorska operacija koja se smatra kažnjavanjem civila smatra nezakonitim činom agresije van ratnog vremena.

"Kuba je slobodna, nezavisna i suverena država – niko nam ne diktira šta radimo", rekao je Dijaz-Kanel u objavi na društvenim mrežama u januaru. "Kuba ne napada; mi smo žrtve američkih napada već 66 godina i spremićemo se da branimo domovinu posljednjom kaplju krvi."

Usred sve većih kritika da američke akcije izgladnjuju Kubu, državni sekretar Marko Rubio je počeo da povlači neke od prijetnji administracije. U januaru je Stejt department poslao ostrvu tri miliona dolara u paketima hrane, tabletama za prečišćavanje vode i drugim artiklima humanitarne pomoći. Prošlog mjeseca, Bijela kuća je saopštila da će dozvoliti američkim kompanijama da šalju gorivo – uključujući venecuelansku naftu – privatnim preduzećima na Kubi.

Cilj je, rekao je Rubio, da se podstakne razvoj malog privatnog sektora u zemlji.

"Razlog zašto te industrije nijesu procvjetale na Kubi je taj što im režim nije dozvolio da procvjetaju", rekao je Rubio kada je objavio privatnu prodaju.

Ali nije jasno da li su neke kompanije počele sa isporukama goriva, a kritičari kažu da je strategija nerealna jer većini kubanskih kompanija nedostaje kapital, a kubanska vlada ima monopol na distribuciju benzina.

Džon Felder, vlasnik kompanije "Premier Automotive Export", preduzeća sa sjedištem u Merilendu koje Kubi prodaje električne automobile i skutere od 2012. godine, rekao je da se većina Kubanaca, čak i u njihovoj trenutnoj patnji, plaši onoga što ih čeka.

"Američke politike su stvorile najotpornije ljude na svijetu, a ipak sve što žele jeste da kupuju stvari u Majamiju kao vi i ja", rekao je Felder, koji se upravo vratio sa četvorodnevnog poslovnog putovanja u Havanu i kaže da nikada nije vidio gore uslove.

"Oni žele promjene, ali ne žele da padnu pod kontrolu Sjedinjenih Država", kazao je on.

( Beta, Ne.V. )