Rojters: Rat u Iranu kao da izmiče Trampu iz ruku, obećavao je da će biti "kratak izlet"
Tramp, koji je zauzeo odbrambeni stav, nazvao je druge zemlje NATO-a "kukavicama" zbog odbijanja da pomognu u obezbjeđivanju Hormuškog moreuza i insistirao da se kampanja odvija po planu. Ali njegova tvrdnja u petak da je bitka "vojno dobijena" bila je u suprotnosti sa stvarnošću prkosnog Irana, koji guši isporuke nafte i gasa iz Zaliva, dok istovremeno izvodi raketne udare širom regiona, navodi agencija Rojters
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Donald (SAD) Donald Tramp završava treću nedjelju rata sa Iranom suočen sa krizom koja kao da mu izmiče iz ruku: globalne cijene energenata naglo rastu, SAD su izolovane od saveznika, a priprema se slanje dodatnih trupa uprkos njegovom obećanju da će rat biti samo "kratak izlet", piše danas agencija Rojters.
Tramp, koji je zauzeo odbrambeni stav, nazvao je druge zemlje NATO-a "kukavicama" zbog odbijanja da pomognu u obezbjeđivanju Hormuškog moreuza i insistirao da se kampanja odvija po planu. Ali njegova tvrdnja u petak da je bitka "vojno dobijena" bila je u suprotnosti sa stvarnošću prkosnog Irana, koji guši isporuke nafte i gasa iz Zaliva, dok istovremeno izvodi raketne udare širom regiona, navodi Rojters.
Tramp, koji je na dužnost stupio obećavajući da će SAD držati podalje od "glupih" vojnih intervencija, sada izgleda da ne kontroliše ni ishod ni poruke u vezi sa sukobom koji je pomogao da se pokrene. Nedostatak jasne izlazne strategije nosi rizike i za njegovo predsjedničko nasljeđe i za političke izglede njegove stranke, dok republikanci pokušavaju da odbrane tijesnu većinu u Kongresu na novembarskim izborima na polovini mandata.
"Tramp je sam sebi napravio kutiju zvanu rat sa Iranom i ne može da smisli kako da izađe iz nje. To je njegov najveći izvor frustracije", rekao je Aron Dejvid Miler, bivši pregovarač za Bliski istok u republikanskim i demokratskim administracijama.
Jedan zvaničnik Bijele kuće osporio je takvu ocjenu, navodeći da su mnogi od najviših iranskih lidera eliminisani u ciljanim ubistvima, da je veći dio njihove mornarice potopljen i da je njihov arsenal balističkih raketa uglavnom uništen.
"Ovo je bio nesporan vojni uspjeh", rekao je taj zvaničnik.
Ograničenja Trampove moći
Granice Trampove moći - diplomatske, vojne i političke - tokom protekle nedjelje došle su do punog izražaja.
Prema riječima drugog zvaničnika Bijele kuće, koji je, kao i ostali zvaničnici sa kojima je Rojters razgovarao za ovaj tekst, želio da ostane anoniman zbog razgovora o internim razmatranjima, Tramp je bio zatečen otporom drugih članica NATO-a i stranih partnera da pošalju svoje mornarice kako bi pomogle u obezbjeđivanju Hormuškog moreuza.
Pošto predsjednik ne želi da djeluje izolovano, neki pomoćnici iz Bijele kuće savjetovali su Trampa da brzo pronađe "izlaznu rampu" i ograniči obim vojne operacije, rekao je jedan izvor blizak tim razgovorima. Ali nije bilo jasno da li je taj argument bio dovoljan da utiče na Trampa.
Po mišljenju nekih analitičara, nespremnost saveznika odražava ne samo njihovu nevoljnost da se upletu u rat o kojem nisu bili konsultovani, već i reakciju na njegovo omalovažavanje tradicionalnih američkih savezništava od povratka na dužnost prije 14 mjeseci.
Počele su da izbijaju na vidjelo i razlike sa Izraelom, pošto Tramp tvrdi da unaprijed nije znao ništa o izraelskom napadu na iransko polje gasa Južni Pars, dok izraelski zvaničnici kažu da je taj udar zaista bio usklađen sa SAD.
Analitičari kažu da se Tramp sada nalazi na raskrsnici u operaciji "Epski bijes" bez jasnog znaka kojim bi putem mogao da krene.
Mogao bi da ide do kraja i pojača američku ofanzivu, možda čak i zauzimanjem iranskog naftnog čvorišta na ostrvu Harg ili raspoređivanjem trupa duž iranske obale radi potrage za raketnim lanserima. Ali to bi nosilo rizik dugotrajnog vojnog angažmana kojem bi se američka javnost uglavnom protivila.
Ili bi, pošto obje strane za sada odbijaju pregovore, Tramp mogao da proglasi pobjedu i pokuša da se povuče, što bi moglo da otuđi zalivske saveznike koji bi ostali sa ranjenim, neprijateljski nastrojenim Iranom - državom koja bi i dalje mogla da teži gruboj verziji nuklearnog oružja i da zadrži kontrolu nad plovidbom u Zalivu. Iran negira da teži nuklearnom oružju.
Rojters je u petak izvijestio da američka vojska šalje hiljade dodatnih marinaca i mornara na Bliski istok, iako nije donijeta odluka o slanju trupa u sam Iran.
Rat je takođe pokazao da Trampov nekada čvrst stisak nad njegovim MAGA pokretom slabi, pošto se istaknuti influenseri izjašnjavaju protiv sukoba. Iako je njegova baza za sada uglavnom uz njega, analitičari kažu da bi Trampova kontrola mogla da oslabi u narednim nedjeljama ako cijene goriva nastave da rastu i ako američke trupe budu raspoređene.
"Kako se budu osjećale ekonomske posljedice, ljudi će početi da govore: ‘Zašto opet plaćam visoke cijene benzina? ... Zašto Hormuški moreuz sada određuje da li ću moći da odem na odmor sljedećeg mjeseca?'", rekao je republikanski strateg Dejv Vilson.
Pogrešne procjene
Od početka rata 28. februara, u administraciji raste svijest da je sukob i njegove posljedice trebalo unaprijed bolje razraditi, prema riječima dva izvora upoznata sa razmišljanjem Bijele kuće, iako je prvi zvaničnik Bijele kuće uzvratio da je kampanja bila detaljno isplanirana i dobro pripremljena za svaku moguću akciju.
Analitičari kažu da je Trampova najveća pogrešna procjena bila u vezi sa tim kako će Iran odgovoriti na sukob koji smatra pitanjem opstanka.
Teheran je uzvratio svojim preostalim raketama i flotom naoružanih dronova kako bi nadoknadio vojnu nadmoć svojih protivnika, gađajući susjedne zalivske države i uglavnom zatvarajući Hormuški moreuz, prolaz kojim prolazi petina svjetske nafte.
Bez obzira na to da li su Tramp i njegovi saradnici predvidjeli te opasnosti, nisu uspjeli da im djelotvorno pariraju.
"Nisu dovoljno razmotrili moguće scenarije u kojima bi sukob sa Iranom mogao da pođe po zlu, odnosno da se ne odvija prema planu koji su zacrtali", rekao je bivši američki ambasador Džon Bas, koji je služio u Avganistanu i Turskoj.
Kako se sukob odužio, pojavilo se sve više znakova Trampove frustracije zbog nemogućnosti da kontroliše narativ. Posljednjih dana oštro je napadao medije, iznoseći neosnovane optužbe za "izdaju" zbog izvještavanja za koje smatra da podriva ratni napor.
"Teško mu je da diktira medijski ciklus, kao što je navikao, jer još ne može da objasni zašto je ovu zemlju odveo u rat i šta slijedi. Izgleda da je izgubio svoju vještinu u oblikovanju poruka", rekao je Bret Bruen, bivši savjetnik za spoljnu politiku u administraciji bivšeg predsjednika SAD Baraka Obame, koji sada vodi stratešku konsultantsku firmu "Situation Room" u Vašingtonu.
( Ne.V. )