Refleksija propusta i poziv na sistemske promjene
Instalacijom “Ovo više nije pejzaž. Arhitekture odgovornosti” umjetnica Irena Lagator Pejović predstavlja se na međunarodnoj kolektivnoj izložbi u Minhenu u čijem kustoskom timu se nalazi i arhitektica iz Crne Gore Anđelka Badnjar Gojnić
Crnogorske autorke, arhitektica Anđelka Badnjar Gojnić i vizuelna umjetnica Irena Lagator Pejović, predstavljaju se na internacionalnoj kolektivnoj izložbi u Minhenu, pod nazivom “Refleksija: Svjetlost, Ogledalo, Transparentnost” (REFLEXION: Light Mirrors Transparency).
Postavka je otvorena 12. februara, a traje do 31. maja i dostupna je u prostoru Pinakoteke moderne umjetnosti u Minhenu. Badnjar Gojnić je članica kustoskog tima koji, uz nju, čine i: Caroline Fuchs, Michael Hering, Franziska Kunze, Irene Meissner, Angelika Nollert, Bernhart Schwenk.
Sa druge strane, umjetnica Lagator Pejović predstavila se instalacijom “Ovo više nije pejzaž. Arhitekture odgovornosti”. Instalacija je prvi put prikazana u Crnoj Gori 2020. godine povodom Cetinjskog likovnog salona “13. novembar”, a vrlo brzo je privukla interesovanje na internacionalnom nivou.
“Rad čini vidljivim nestabilnost i krhkost sadašnjeg društveno-političkog trenutka, ali i ekološkog, lokalnog i planetarnog karaktera i to putem upotrebe materijala u nastanku - fragmenata ispucalog fasadnog stakla istog objekta u kojem je rad i postavljen. To naglašava moje interesovanje za relaciju umjetnosti prema pojmu života kao takvog, bilo da, u ovom slučaju govorimo o tranziciji sa holocena na antropocen, bilo da govorimo o tranziciji pojmova institucije i muzeja, što je takođe jedna od recentnih tema kulturnog sektora na međunarodnom nivou”, istakla je ona ranije u razgovoru za “Vijesti”.
Tokom 2026. godine, instalacija je na osnovu istraživanja i predloga arhitektice Anđelke Badnjar Gojnić realizovana i u okviru internacionalne izložbe u prestižnoj minhenškoj Pinakoteci. Lagator Pejović za ovu priliku stvara krhki samonosivi pejzaž od obnovljenog fasadnog stakla iz Minhena, prikupljenog kroz Treibgut inicijativu ciklične ekonomije.
Govoreći o svom djelu, ona dodaje i da njen rad referiše i na Bauhaus ideale transparentnosti kao demokratskog simbola, otkrivajući duboki paradoks: refleksija svjetlosti kroz materijal koji je obećavao progres - danas je ogledalo ekološke katastrofe karbonske modernosti.
“Transparentnost, nekad utopijska vizija, postaje materijalni dokaz sistemskog kolapsa. Suočavajući se sa ruševinama modernizma, rad postavlja urgentna pitanja: kako učiti iz onoga što ostaje? Kako graditi na ruinama? Kroz transformaciju odbačenog u kritičko svjedočanstvo, djelo zahtijeva preispitivanje institucionalne odgovornosti. Estetika postaje alat protiv zaborava - ogledalo našeg propusta i poziv na sistemske promjene”, poručuje Lagator Pejović.
Izložba u Minhenu predstavlja radove eminentnih umjetničkih pozicija moderne i savremene umjetnosti. U pitanju je druga, zajednički kurirana izložba četiri muzeja koji su objedinjeni pod krovom Pinakoteke moderne (Muzej arhitekture, Muzej moderne i savremene umjetnosti, Muzej grafike i crteža i Muzej dizajna), a koja je posvećena temi refleksije.
“Pojam ‘refleksija’ ovdje se koristi kako u doslovnom, tako i u prenesenom značenju, kao optički fenomen, kao oznaka promišljenog razmatranja, te kao sredstvo umjetničkog izraza”, ističe se u opisu.
Dodaje se da su tri vodeća tematska načela postavke, svjetlost, ogledalo i transparentnost, suočeni kao predmeti iz oblasti likovnih umjetnosti, arhitekture, grafike i dizajna.
Za ovu priliku, ističe se u saopštenju, razvijena je posebna izložbena arhitektura koju potpisuje scenograf i dizajner izložbenih prostora Martin Kinzlmaier, a koja svaki od dva izložbena prostora dijeli na bijelu i crnu polovinu. Time se uspostavlja okvir za svjetlost i sjenku, dan i noć, vidljivost i nevidljivost - teme koje se prepoznaju u izloženim djelima i predmetima.
“Izložba Refleksija, pored izložbenih prostora u prizemlju i na drugom spratu, obuhvata i ‘satelite’, poput instalacije sa staklom crnogorske vizuelne umjetnice Irene Lagator Pejović na ulazu u Pinakothek der Moderne ili prozora na vrhu velikog Istočnog stepeništa, koji je transformisan u umjetničko djelo čija je autorka Veronika Kellndorfer”, piše u saopštenju.
Anđelka Badnjar Gojnić je kuratorka pri Muzeju arhitekture Univerziteta u Minhenu (Architekturmuseum der TUM) i predavačica na katedri za istoriju arhitekture i kuratorsku prasku Tehničkog univerziteta u Minhenu (TUM). Doktorsku disertaciju je odbranila na RWTH Univerzitetu u Ahenu, a u njoj istražuje kolektivne prakse izgradnje u periodima društvene modernizacije u socijalizmu. Osim u Minhenu, Badnjar GGojnić je predavala arhitekturu na fakultetima u Crnoj Gori, Barseloni, Ahenu i paralelno radila kao arhitekta za biroe u Njemačkoj kao i na sopstvenim projektima, poput rekonstrukcije fabrike Obod u Crnoj Gori. Učestvovala i organizovala je brojne konferencije i objavljivala radove u stručnim naučnim časopisima, autorka je i urednica stručnih knjiga. Njena sljedeća izložba "Convivium. Food Systems at the Limit" biće otvorena u aprilu, takođe u Pinakoteci u Minhenu.
Irena Lagator Pejović je vizuelna umjetnica, teoretičarka umjetnosti i vanredna profesorka na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici. Samostalnom izložbom "Misliti slikom" predstavljala je Crnu Goru na 55. Bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji. Pored brojnih domaćih i internacionalnih nagrada, Lagator je jedna od sedam dobitnika Uneskove nagrade za promociju umjetnosti, koja joj je dodeljena na četvrtom Cetinjskom bijenalu Rekonstrukcija, 2002. godine. Zajedno sa umjetnicom i kustoskinjom Natalijom Vujošević (Institutom za savremenu umjetnost) i Fondacijom Petrović Njegoš, uređuje kolaborativni projekat ACB - Arhiv cetinjskih bijenala. Njena umjetnička djela se nalaze u kolekcijama brojnih javnih institucija.
( Jelena Kontić )