Muzika koja dolazi iz srca

Crnogorska muzička scena iz dana u dan raste, a posebno posljednjih godina sve češće iznjedri nova imena na rok sceni. Jedno od njih je i Gorostas, bend koji čine iskusni muzičari Jovo Čeprnić, Ivan Vuksanović, Boris Đurđić i Ivan Mandić, okupljeni oko ideje da im autorska muzika bude prostor izražavanja i kreativnog oslobađanja.

Iz tog pristupa nastao je i njihov prvijenac, čije je objavljivanje najavljeno za početak aprila, dok je kao uvod u ono što publiku očekuje prije nekoliko dana predstavljen singl “Visoko”.

“Bend se okupio sa željom da stvara svoju muziku, možda i baš kao ventil sve četvorice da imamo neko zajedničko muzičko putovanje. Nas trojica (dva Ivana i Boris) smo svirali i ranije zajedno, pa smo htjeli da opet pokrenemo zajedničku priču i tu dolazi posljednja karika, naš pjevač Jovo Čeprnić”, objašnjava bubnjar Ivan Mandić.

Naziv “Gorostas” nosi snažnu simboliku, te asocira na snagu, veličinu i upečatljivost. O tome hoćete li sve to njih četvorica donijeti na muzičku scenu, te koliko je lakše biti drugačiji u maloj sredini, gdje se većina muzičara drži provjerenog recepta ili je upečatljivost mač sa dvije oštrice, basista Boris Đurđić kaže:

“To kako će se muzika primiti ostaje vrijeme da pokaže, i brojni nastupi koje planiramo ali ono što znamo da dolazi iz srca sve četvorice i nešto je iza čega gorostasno stojimo”.

Prvi singl “Visoko” u etru je već nekoliko dana, a njime ovaj četvrac najavljuje i album koji bi uskoro trebalo da se pojavi. No, zahvaljujući pomenutom singlu publika teško da može da pretpostavi šta ih čeka od albuma “Vriti”.

“Iako album jeste cjelina, svaka pjesma priča svoju priču, pa je tako ‘Visoko’ samo dio slagalice. Zato nam je i nezahvalno da se klasifikujemo u jedan žanr, s obzirom na to da se na albumu nalaze pjesme koje variraju i u tempu i u minutaži”, naglašva Đurđić.

Naziv albuma “Vriti” sugeriše snažan intenzitet i gotovo eksplozivnu energiju, pa se nameće pitanje u kojoj mjeri taj pojam funkcioniše kao metafora za samu muziku koja se na njemu nalazi.

“Zapravo Vriti su pojam iz joge i prestavljaju nekontrolisane misli koje uzburkavaju mirnoću uma, iako niko od nas nije iz tog svijeta, mi kao umjetnici bili smo oduševljeni postojanjem pojma za taj fenomen a istovremeno nam je legao za konkretnu pjesmu po kojoj se i zove album”, objasnio je Mandić.

Prva numera Gorostasa “Visoko”, donijela je ne samo prepoznatljiv zvuk već i upečatljivo višeglasno pjevanje, što je prilično rijetko na domaćoj sceni.O tome je li ovo “izolovani slučaj” ili će upravo višeglasje biti na neki način prepoznatljivost benda Gorostas, pjevač benda Jovo Čeprnić kaže:

“Horsko pjevanje postoji samo u ovoj pjesmi na albumu jer ista ima epski prizvuk. To pokazuje da se ne plašimo da uđemo u bilo šta što bi bilo u službi pjesme pa samim tim nije isključeno da ćemo ponovo negdje horski zapjevati”.

Tekst pjesme može se tumačiti na više načina, a stihovi poput “Visoko da idem” i “Da znam gdje mi je dom” kao da govore o potrazi za mjestom i smislom. No, prilikom pisanja kako ističu nijesu imali na umu one koji su otišli u potragu za boljim životom, ali svakako da pjesma između ostalog odražava i kolektivnu težnju mladih koji napuštaju zemlju.

“Čak i nas četvorica imamo drugačije značenja teksta. Stoga nekome će upravo imati ovo značenje iz pitanja, a nekome će možda predstavljati i spiritualno uzdizanje, nekome nešto treće i tako dalje”, siguran je Čeprnić.

Interesantno je da autor pjesme nije jedan, već je potpisan čitav bend, a isti tim stoji i iza vizuala koji prati numeru. Ne kriju da je izazovno uskladiti ideje i vizije iz četiri različite glave, ali za sada lako pronalaze zajednički jezik da sve te kreativne energije dođu do izražaja.

“Razlog za to je što je Gorostas - proizvod sva četiri člana benda, a ne jedne ili dvije individue i svaki član podjednako doprinosi identitetu benda. Iako je to možda neuobičajeno, nama je došlo prirodno”, tvrdi gitarista Ivan Vuksanović.

Crnogorska rok scena je čini mi se nikad jača, jer dosta je bendova i svi stvaraju kvalitetnu muziku. Međutim, podrška je često minimalna. O tome kako oni vide stanje scene i šta je najveći problem, kao i šta bi moglo da podstakne njeno jačanje i prepoznatljivost u regionu, kažu:

“Stanje u zemlji je daleko od idealnog s obzirom na to da se domaćim autorima ne daje dovoljno prostora da predstave svoj rad. Ipak, raduje nas što upkros tome autorska scena postaje sve jača i iskrenija i to što se autori, kako individualno tako i kolektivno, i dalje trude. Stoga nam je drago što ćemo i mi doprinijeti sceni”, zaključuju Gorostasi.

( Marija Vasić )