Instinkt u fokusu: fotografije kao tihi portret svakodnevice
Izložba Krsta Vulovića “Instinkt kao filter” u Galeriji F64 otkriva spontane vizuelne zapise koji brišu granice između ličnog doživljaja i kolektivne slike crnogorskog društva
Osnova svake estetski kvalitetne fotografije predstavlja instinkt fotografa da prepozna pravi momenat, a na izložbi “Instinkt kao filter”, podgorička publika se mogla uvjeriti da autor fotografija, Krsto Vulović posjeduje osjećaj za prave momente.
Izložba, otvorena u srijedu u podgoričkoj Galeriji “F64”, nudi uvid u Vulovićeve fotografije koje predstavljaju zasebne mikrouniverzume koji, ipak, nenametljivo grade širi i cjelovit opis crnogorskog društva.
Potrebno je istaći vizuelnu genijalnost ove tehnike, jer manjak tematske i stilizovane discipline u ovom slučaju nije mana, već oslobađajuća konstruktivna tehnika. Ovakav pristup fotografiji daje slobodu autentičnog i spontanog izražavanja samog momenta, koji nije ograničen narativnim potrebama.
Istoričarka umjetnosti i autorka postavke, Mirjana Dabović Pejović kazala je da su ove fotografije odraz usputnog i instinktivnog pogleda posmatrača koji fotografije pretvara fotografije u svoj vizuelni dnevnik.
“Ove fotografije su odraz usputnog, instinktivnog pogleda diskretnog posmatrača, u kojem svakodnevno pulsiranje života postaje crtica vizuelnog dnevnika. U vremenu obilježenom brzinom i površnošću vizuelne komunikacije, Vulovićev pristup podstiče na kontemplaciju o sitnim radostima. Nema velikih tema, nema spektakla, već upravo mnoštvo scena ‘iza kulisa’. Upravo u toj suzdržanosti otvara se prostor za dublje čitanje motiva, bilo da je riječ o pejzažu, svakodnevici ili duhovitim trenucima koji u njegovom objektivu dobijaju trajanje. U njihovim međuodnosima nastaju nove veze”, smatra ona.
Ona dodaje kako je kod Vulovića fotografija sredstvo za promišljanje sopstvenog prisustva u vremenu što ukida granicu između dokumentarnog i reportažnog.
“Fotografija je kod njega sredstvo tihog promišljanja prisustva u vremenu, a granica između dokumentarnog i reportažnog se ukida. Upravo u toj diskretnoj ravnoteži leži zanimljivost njegovog izraza, u sposobnosti da zadrži pogled i otvori priliku za lično iskustvo posmatrača”, dodaje ona.
U izjavi za “Vijesti”, Vulović objašnjava da je njegova ideja bila da posmatrač sam nađe interpretaciju ovih fotografija.
“Moja ideja bila je ovdje da svako nađe nešto svoje. Da svako vidi svoju priču, ja sam postavio svoj neki narativ, koji sam ja vidio, koji sam ja osjetio, jer ove fotografije ovako posložene su nešto probudile u meni, a u nekome drugom će probuditi nešto drugo. To mi je i cilj. Nije neka strukturirana forma, ovdje se ne radi o nekoj poruci koja ja hoću posebno da prenesem, već da otvorim prostor za interpretaciju na različiti način”, objašnjava Vulović.
On dodaje da kako su ove fotografije spontano nastale, u trenutku koji ga je zainteresovao, što daje akcenat na različita čitanje tih fotografija.
“Ovo su fotografije koje su spontano nastale, bez neke namjenske ideje, nekog projekta. Pošto svakodnevno nosim aparat sa sobom, u svakom trenutku koji mi probudi neku reakciju ja fotografišem. Ovdje se radi o arhivi staroj deset godina, znači, najstarija izložena fotografija je stara 10 godina, i cijeli postupak je bio takav da sam ja prolazeći kroz arhivu odvajao fotografije koje nešto bude u meni. Te fotografije, možda, nisam vidio ranije na isti način, tako da je akcenat, u stvari, na tom nekom razvojnom putu i na drugačijem čitanju samih fotografija”, dodaje Vulović.
Mada mu nije bila namjera, Vulović smatra da je kroz ovaj opis ličnog razvoja takođe prikazana i razvojna putanja crnogorskog društva.
“Shvatio sam da se to tako pokazalo, jer kao što vidim na ovim fotografijama taj neki svoj lični razvojni put i svoj razvoj, isto tako evidentno je da na nekim tim fotografijama promiču motivi koji mogu ukazati na to kako se Crna Gora razvija i šta se tu dešava”, smatra on.
( Pavle Savović )