BASF - u Njemačkoj štedi, u Kini ulaže milijarde

BASF otvara svoju novu mega-fabriku u kineskom gradu Džanđang. Rekordna investicija od skoro devet milijardi eura povezana je sa određenim rizicima. Generalni direktor koncerna ostaje nepokolebljiv.

Čuju se fanfare dok rukovodstvo BASF-a i politički kadrovi iz regiona Guangdung zajedno ulaze kako bi proslavili otvaranje novog mega-postrojenja u obalnom gradu Džanđang.

Sjede u prvom redu na velikim, bijelim funkcionerskim stolicama. Ispred novog kompleksa fabrike BASF-a podignute su tribine za gledaoce i bina, na kojoj brojni predstavnici vlasti pozdravljaju veliku investiciju iz inostranstva.

Nemačka ministarka privrede Katerina Rajhe takođe se obraća putem video-poruke i naglašava da je za Njemačku veoma važno da ima stabilne i predvidive ekonomske odnose sa Kinom: „Posebno u turbulentnim i nesigurnim vremenima naša saradnja ima poseban značaj.“

Ovde se vidi koliko su njemačke ključne industrije tijesno povezane sa Kinom – uprkos svim debatama o prevelikoj zavisnosti od kineskog tržišta. BASF je u ovu lokaciju uložio skoro devet milijardi eura, što je najveća pojedinačna investicija u istoriji kompanije.

BASF očekuje rast obrta

Generalni direktor BASF-a Markus Kamit u svom govoru spominje novo poglavlje u istoriji BASF-a: „Kina je prije svega najveće hemijsko tržište na svijetu i ujedno najbrže rastuće hemijsko tržište na svijetu, a za nas je tokom proteklih decenija bila izuzetno uspješno tržište.“ Dodao je da novo postrojenje predstavlja lokaciju za rast i inovacije.

U Kini koncern trenutno ostvaruje oko 14 procenata svog globalnog prometa. Kamit kaže da bi trebalo da taj udio u budućnosti bude veći. On konstatuje da tržište u Kini raste i da BASF želi da učestvuje u tome. Navodi podatak da polovina svjetske potražnje za hemikalijama otpada na Kinu. Poruka: budućnost je ovdje.

Kina je za BASF očigledno toliko važna da koncern bez pogovora slijedi volju kineskih vlasti. Tako je portparol kompanije nakon ceremonije otvaranja upozorio novinare da sadržaji iz intervjua sa jednim visokim kineskim političarem ne smiju biti korišćeni. To zahtijeva kineska strana.

Na površini od čak četiri kvadratna kilometra prostire se sada treći po veličini klaster BASF-a, posle Ludvigshafena i Antverpena. On raspolaže modernim postrojenjima i sopstvenom morskom lukom, preko koje BASF može da nabavlja sirovine sa svjetskog tržišta za proizvodnju na ovoj lokaciji. Ako se izvozi, onda samo u jugoistočnu Aziju.

Koncept je ovdje očigledan: u Kini, prije svega za Kinu. Proizvode se, na primjer, osnovne i specijalne hemikalije za automobilsku ili plastičnu industriju. I to „zeleno“: nova lokacija funkcioniše 100 procenata na obnovljivoj energiji.

Na domaćem tržištu štednja

Dok se u Kini grade proizvodni kapaciteti, u Njemačkoj se oni smanjuju. U gubitaškoj matičnoj fabrici u Ludvigshafenu postrojenja se zatvaraju, a na nivou cijelog koncerna pokrenuto je više programa štednje, uključujući i smanjenje broja zaposlenih. Kompanija pati od slabe potražnje i pada cijena. U centrali u Ludvigshafenu prošle godine ukinuto je više od 1000 radnih mesta.

Generalni direktor Kamit u tome ne vidi protivrječnost: „Mogu samo da kažem da je BASF koji ne investira u Kini slabiji BASF, a slabiji BASF nije dobar ni za njemačke lokacije.“

On takođe naglašava investicije u Ludvigshafenu koje imaju za cilj modernizaciju i veću održivost lokacije: „Sada imamo veliki projekat ovde, to je tačno. Ali ako se to posmatra u dužem vremenskom periodu, daleko najviše investiramo u Evropi i najviše u Ludvigshafenu."

Radi se i o istraživanju i razvoju

Kritičari, međutim, strahuju da BASF, nakon povlačenja iz Rusije, ponovo postaje zavisan od jedne autokratski vođene zemlje – Kine. To se odnosi i na druge njemačke kompanije. Iz ankete o poslovnoj klimi njemačke spoljne trgovinske komore prošle godine proisteklo je da više od polovine kompanija hemijske industrije planira da u naredne dvije godine poveća svoje investicije u Kini.

„Vidimo vrlo sličan razvoj i kod proizvođača mašina, kao i kod kompanija iz automobilske industrije, to nije nikakva tajna“, kaže Oliver Ems, direktor spoljnotrgovinske komore. „I njihovi dobavljači su, zbog pritiska troškova, primorani da se snažnije angažuju na tržištu kroz investicije.“

Pri tome se sve više radi i o istraživanju i razvoju, kako bi se u Kini podsticale inovacije i kako bi se, s obzirom na sve veću konkurenciju u Kini, ostalo konkurentno. Na primjer, Folksvagen je u proteklim godinama uložio 3,5 milijardi eura u svoju lokaciju u istočnokineskom Hefeju. Cilj je da se sa tamo razvijenim električnim automobilima ponovo ostvari veći rast i pogodi ukus kineskih kupaca.

Uslovi na kineskom tržištu su u međuvremenu postali teži. Kineska ekonomija se suočava sa slabom domaćom tražnjom, prekomjernim kapacitetima i pritiskom na cijene. U hemijskom sektoru cijene su posljednjih godina znatno pale. Zbog toga i BASF sada računa sa manjim profitima nego što je proračunato 2018. godine prilikom planiranja nove lokacije u južnoj Kini.

Kineska ambicija da kontroliše Tajvan

I sa geopolitičke strane postoje rizici za njemačke investicije u Kini. Pekinško rukovodstvo polaže pravo na ostrvo Tajvan koje ima demokratski poredak. Konflikt oko Tajvana prekinuo bi jednu od najvažnijih globalnih pomorskih ruta i imao bi ogromne posledice po svjetsku ekonomiju.

Jirgen Mates, stručnjak za inostranstvo iz Instituta njemačke privrede u Kelnu, kaže: „Ukoliko bi Kina pokrenula invaziju Tajvana i tako dođe do većih sukoba i scenarija sa sankcijama, onda se postavlja pitanje šta bi se desilo. Da li bi poslovanje moglo da se nastavi ili bi, u najgorem slučaju, proizvodni kapaciteti koji se sada izgrađuju mogli na kraju biti nacionalizovani i izgubljeni?“

Međutim, to su odluke koje na kraju moraju da donesu akcionari, vlasnici i povjerioci njemačkih kompanija, pa tako i BASF-a – da li žele da ulaze u takve rizike.

Za Markusa Kamita procena rizika je jasna. „Zamislite kako bi BASF izgledao bez kineskog tržišta, koje čini polovinu svjetskog tržišta“, kaže direktor BASF-a. „Odvajanje od Kine ili odustajanje od kineskog tržišta je, po mom mišljenju, mnogo veći rizik.“

( Deutsche Welle )