Kad djeca postanu savjest svijeta

Koscenaristkinje filma “Obraz” Melina Pota Koljević i Ana Vujadinović Tomić za “Vijesti” govore o antičkim vrijednostima, moralnim izborima i univerzalnoj priči o časti, odgovornosti i generacijama koje moraju da ispravljaju greške odraslih, i o saradnji sa rediteljem Nikolom Vukčevićem

3537 pregleda1 komentar(a)
Sa projekcije filma “Obraz”: Ana Vujadinović Tomić, Elez Adžović, Igor Benčina, Melina Pota Koljević, Foto: Privatna arhiva

Ružne stvari koje se događaju širom planete djelo su odraslih. Često te ružne stvari idu preko leđa djece i mladih na koje se prenosi odgovornost, ali i očekivanja da ispravljaju tuđe greške.

To u razgovoru za “Vijesti” kaže scenaristkinja Melina Pota Koljević i dodaje da “razna djeca, i mala i velika, odraslima zapravo pokazuju kako treba (živjeti)”. Pota Koljević zajedno sa Anom Vujadinović Tomić potpisuje scenario filma “Obraz” koji je nastao po motivima istoimene priče Zuvdije Hodžića, u saradnji sa rediteljem Nikolom Vukčevićem.

Upravo koscenaristkinje u razgovoru za “Vijesti” govore o svom doživljaju “Obraza”, nakon više godina koje su prošle otkako su na njemu radile. Pota Koljević navodi da je film priča o tome kako u civilizaciji, hiljadama godina staroj, odrasli žive tako da djeca moraju da ispravljaju stvari koje im odrasli prenose, bilo kao teret ili odgovornost.

Antičke vrijednosti i dijete koje pravi razliku

“Obraz” podsjeća na čast, pravednost, odgovornost, ali i mogućnost izbora, pa i u najtežim vremenima, pa je tako u pitanju i priča o dilemama i dualitetima, o miru i ratu, životu i smrti, ljubavi i racionalnom, prijatelju i neprijatelju... Vujadinović Tomić dodaje da je priča koju film prenosi bitna, uvijek aktuelna i u potpunosti univerzalna.

“Aktuelna je u ovom trenutku, što zbog političko-društvenog konteksta u kom živimo, što zbog poruka koje šalje. Sigurna sam da će svako sa projekcije izaći sa nekom vrstom misli o suživotu koji je i te kako moguć i zbog toga je film jako bitan”, poručuje ona i dodaje da “Obraz” pokazuje i kako odluke definišu ili zapravo i prave čovjeka.

“Konkretno u našoj priči imamo svojevrstan zaplet antičke tragedije gdje se pojedinac bori protiv surovosti cijelog svijeta. Međutim, ja ne mislim da je u svakodnevnom životu baš tako. Živimo u jednom vrlo brzom vremenu i donosimo razne izbore bez mnogo udubljivanja i promišljanja, ali mislim da naš moralni kompas uvijek mora biti dobro naštimovan i uvijek moramo biti na oprezu, jer se vrlo lako sklizne sa pravog puta. Sve te (male) odluke koje donosimo, zapravo određuju ko smo mi zapravo i ko ćemo sjutra biti”, ispričala je Vujadinović Tomić “Vijestima”.

I Pota Koljević potvrđuje da film “Obraz” donosi antički postavljenu priču inspirisanu antologijskom pripovijetkom “Obraz (Legenda o Nuru Doki)”. Antička veličina i samo poređenje posebnu snagu dobija kada se na samom početku filma vidi da je “motivisan istinitim događajem koji je dalje probudio maštu autora”, što pojačava snagu, ali i ponos.

“Ovaj film dobija na svojoj kompleksnosti jednim vrlo antičkim likom kojeg je iznio Edon Rizvanoli, a to je Nuredin Nur Doka koji je zaista antički junak. On pokazuje i razliku između antičke i naše civilizacije. Antički junak u dilemi koju on ima, nesumnjivo se odlučuje za ono što bi bio antički izbor, a to je čast. Međutim, mi živimo u civilizaciji i svijetu u kojem se pojavljuje neko koga nije bilo toliko u antičkim tragedijama, a to je dijete”, priča Pota Koljević.

Dijete je, naglašava ona, u svojoj nevinosti i iskrenosti, upravo “adut” čovjeka, njegovog srca i svijesti.

“Iako sam, dok smo radili na ovom scenariju razmišljala upravo o tome koliko liči na antičke priče i tragedije, shvatila sam da ima i pečat ovog vremena i naše civilizacije, preko toga što mi prenosimo na našu djecu, ali i povratne reakcije koju dobijamo od njih. Mislim da se ljudi i dan-danas snažno vezuju za te antičke vrijednosti, a ovo jeste jedna antička tragedija u pravom smislu te riječi - jer nam pokazuje bezvremene i univerzalne vrijednosti i sve njihove pojedinosti”, ocjenjuje koscenaristkinja Pota Koljević.

Ponositi se ostvarenjem, karakterima i pričom

Vujadinović Tomić kaže da, kao “romantik kad su umjetnost i kinematografija u pitanju”, istinski vjeruje da pojedinačni primjeri, pa tako i priče poput ove, samim tim i film, mogu promijeniti svijet.

Na osnovu dosadašnjeg, bogatog i zapaženog festivalskog života širom svijeta, izuzetno uspješne nacionalne premijere i bioskopske distribucije širom Crne Gore, a onda i regije, dokazuje upravo riječi Vujadinović Tomić - da film može promijeniti svijet... Možda ne cijeli svijet, ali pojedinačne svjetove definitivno, a samim tim i zajednički učiniti boljim i ljepšim.

Koscenaristkinja Pota Koljević navodi da joj je još na svjetskoj premijeri u glavnom takmičarskom programu prestižnog Festivala istočnoevropskog filma u Kotbusu bilo jasno da priča nikoga neće ostaviti ravodušnim, bez obzira na prostor i vrijeme.

“Već na premijeri u Kotbusu u novembru 2024. godine sam vidjela da film dobro komunicira sa njemačkom publikom kojoj su ovo podneblje i istorija nešto jako daleko. To mi je bilo veoma bitno, jer je potvrdilo emociju s kojom sam prišla priči i filmu, a to je univerzalnost koja nam govori da baš ovo može da se dešava bilo kada, bilo gdje i među bilo kojim narodima na bilo kom podneblju”, navodi ona.

Melina Pota Koljević na bioskopskoj premijeri u Podgoricifoto: Privatna arhiva

Sa 30-ak međunarodnih festivala “Obraz” se vratio sa oko 20 nagrada, a pored ostalih, prikazan je i u okviru zvanične selekcije 37. izdanja Palm Springs International Film Festivala u Sjedinjenim Američkim Državama. Pota Koljević je bila zainteresovana za reakcije publike, koje joj je prenio reditelj Vukčević.

“Razgovarala sam sa Nikolom o publici u Americi koju ja djelimično poznajem sa festivala ‘Sundance’ preko filma ‘Krugovi’, i on mi je rekao da su njegovi utisci fenomenalni. Zaključak je da ljudi reaguju na univerzalnost priče - postaje nebitno gdje se radnja dešava, oni reaguju na priču i na likove. Pritom, film promoviše humanističke vrijednosti na kojima bi trebalo cijela ljudska civilizacija da se zasniva. Svi mi na Balkanu treba da budemo ponosni na ovakva ostvarenja, priče, karaktere i na to što smo uopšte voljni i sposobni da ispričamo takve priče”, poručuje Pota Koljević.

U razgovoru za “Vijesti”, koscenaristkinja Vujadinović Tomić kaže da nije lično ispratila festivale, jer je u međuvremenu postala majka. Upravo to je, otkriva, uticalo i na samu percepciju priče na kojoj je radila i filma uopšte.

“Prošlo je puno vremena od kada sam završila sa radom na ovom filmu pa do momenta kada sam ga prvi put vidjela na ekranu. Mnogo toga se promijenilo u mom privatnom životu, u međuvremenu sam postala majka i tako sam stekla neku potpuno novu vizuru. Mnogo volim ovaj projekat i ponosna sam na njega... Ekipa ‘Obraza’ je primjer kako grupa ljudi može da ostane okupljena oko iste priče čak i tokom osam godina, ukoliko stvarno vjeruju u nju”, ističe mlada crnogorska scenaristkinja.

Uspjeh i na festivalima i u bioskopima

Crnogorski dugometražni igrani film “Obraz” u režiji Nikole Vukčevića imao je i svoju premijeru u Sloveniji, u ljubljanskom bioskopu “Odiseja” gdje je prikazan 12. marta, uz crveni tepih i brojne zvanice iz svijeta diplomatije, filma i biznisa. Iz Filmskog centra Crne Gore ranije su istakli da je u pitanju prvi crnogorski film koji će imati zvaničnu bioskopsku distribuciju u Sloveniji.

Vukčević je podsjetio i da je “Obraz” montiran u Sloveniji, za šta je zaslužna slovenačka montažerka i profesorica Olga Toni, a iz Slovenije je i autorka maske i šminke Nataša Svečnikar. Publika na premijeri nagradila je ostvarenje i ekipu dugim i snažnim aplauzom, a kasnije je uslijedio i razgovor sa članovima tima, rediteljem Vukčevićem i koscenaristkinjom Pota Koljević.

Iz Slovenije: Pota Koljević i Vukčevićfoto: Privatna arhiva Pota Koljević

“Moje duboko uvjerenje je da sve razlike među nama mogu biti naše bogatstvo ako su praćene poštovanjem i razumijevanjem. Želio sam ispričati priču o razlikama koje nas na prvi pogled razdvajaju, ali koje su, u kontekstu univerzalnih ljudskih vrijednosti, zapravo neznatne. Osjetio sam snažnu potrebu da iz svog ličnog, građanskog i umjetničkog bića progovorim o čovjeku koji se usudio da rizikuje živote svoje porodice zarad principa i suprotstavi se sili jačeg”, istakao je Vukčević tom prilikom.

Priča “o izborima čestitih pojedinaca u izazovnim vremenima, koja nakon niza međunarodnih festivala, očigledno pronalazi put i do gledalaca u regionu”, kako je to Vukčević opisao, oborila je rekorde u Crnoj Gori, a pritom se nastavlja i festivalski život.

“’Obraz’ ima rekordnu bioskopsku distribuciju u Crnoj Gori, gdje se u mnogim gradovima igrao na kartu više i u repriznim terminima, a regionalna distribucija filma i dalje traje. Nakon uspješne premijere u Ljubljani i pretpremijere u Mariboru, ‘Obraz’ je zvanično započeo distribuciju širom Slovenije. Ovo je veoma lijep trenutak za našu kinematografiju, jer je ovo prvi crnogorski film koji ulazi u redovnu slovenačku bioskopsku mrežu”, rekao je ranije Nikola Vukčević.

Ponovo u Americi

Takođe, “Obraz” je uvršten i u zvanične programe još dva značajna američka festivala: 45. Minneapolis International Film Festival (MSPIFF) i 59. izdanju WorldFest-Houston.

“Ove selekcije predstavljaju 30. i 31. međunarodnu festivalsku selekciju za “Obraz”, čime se potvrđuje kontinuirani međunarodni interes za ovo ostvarenje crnogorske kinematografije reditelja Vukčevića, koje je imalo rekordnu bioskopsku distribuciju u Crnoj Gori, a čija regionalna distribucija i dalje traje”, ističe se u saopštenju.

Na festivalu u Mineapolisu koji traje od 8. do 19. aprila, film će biti prikazan u okviru programa Horizons, posvećenog vrhunskim ostvarenjima savremene svjetske kinematografije. U istoj selekciji nalaze se filmovi koji su obilježili proteklu godinu, poput iranskog “The Seed of the Sacred Fig” Mohammada Rasoulofa (nagrađen u Kanu), njemačke drame “Dying” Matthiasa Glasnera (Srebrni medvjed u Berlinu), te pobjednika kanskog programa Un Certain Regard - filma “Black Dog” autora Guan Hua i Calle Malaga koji je otvorio ovogodišnji Palm Springs. MSPIFF je prošle godine uručio nagradu za doprinos filmskoj umjetnosti oskarovcu Ang Lee-ju, navodi se u saopštenju.

Na festivalu u Palm Springsu, Nikola Vukčevićfoto: Galileo Production

Odmah nakon Mineapolisa, “Obraz” se seli u Teksas na 59. izdanje prestižnog WorldFest-Houston koji se održava od 24. aprila do 3. maja. Kao najstariji nezavisni filmski festival na svijetu, WorldFest je prepoznatljiv po tome što je dodijelio prva profesionalna priznanja autorima kao što su Stiven Spilberg, Ridli Skot, Dejvid Linč, Džordž Lukas i braća Koen i koji svake godine donosi presjek svjetski uspješnih projekata.

“Selekcije u ovakvom okruženju dragocjena su prilika da našu priču o univerzalnim ljudskim vrijednostima i etičkim postulatima ponovo podijelimo sa stručnom javnošću i publikom u SAD, te da ovim projektom skrenemo pažnju na crnogorske autore i kinematografiju. Činjenica da je rezultat našeg rada međunarodno prepoznat na ovaj način sa preko 30 medjunarodnih festivalskih selekcija, te da naša međunarodna festivalska misija i dalje traje, čini nas izuzetno ponosnim”, ističu iz autorskog tima.

Granice ljudskosti, hrabrosti i saosjećanja

Radnja “Obraza” smještena je u jednom zabačenom selu na granici Crne Gore i Albanije i dešava se tokom Drugog svjetskog rata.

“Jedan dječak, bježeći pred progoniteljima, spas pronalazi u domu potpunog stranca, Albanca Nuredina Nura Doke (Barjaktar). Ne povezuju ih ni jezik, ni vjera, ni krv, ali ih nemilosrdne okolnosti rata i sudbina stavljaju jedno uz drugo”, piše u sinopsisu.

Fašistička vojska opkoljava njegovu kuću tražeći da preda dijete ili će u suprotnom ubiti sve članove njegove porodice i spaliti mu dom.

“Pitanje ostaje: šta će Nur uraditi? Kroz ove dramatične odluke, film istražuje granice ljudskosti, hrabrosti i saosjećanja u najmračnijim vremenima, podsjećajući da su humanost i čast najvažniji u trenucima najveće opasnosti”, piše na sajtu Sinepleksa.

Direktor fotografije je Đorđe Stojiljković, nagrađivan za ovaj film na festivalima u Indiji, Italiji, Rusiji i Španiji. Scenograf je Stanislav Nikičević (specijalna nagrada na Avanca IFF-u u Portugalu), kostimografkinja Lidija Jovanović, dok je muziku komponovao Dušan Maksimovski. Centralni muzički motiv filma, uspavanku, oblikovale su Maša i Milica Vujadinović. Montažu potpisuje Olga Toni, vizuelne efekte Đuro Mihaljević i Đorđe Stojiljković, dok su za dizajn i miks zvuka bili zaduženi Igor Vujović i Dario Domitrović.

Glavni producent filma je Milorad Radenović koji je i izvršni producent sa Jelenom Filipović. Koproducenti su Nevena Savić i Ivica Vidanović (Cinnamon Films, Beograd), kao i Dario Domitrović (Embrija, Zagreb). Pridruženi producenti su Kristof Toke (Mogador Film, Nemačka) i Boris Raonić u ime RTCG. Pored Filmskog centra Crne Gore, film je podržan od strane Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, Radio i Televizije Crne Gore i CEKUM-a.

Uz crnogorske glumce: Branimira Popovića, Aleksandra Radulovića, Anu Vučković i legendarnog Zefa Bata Dedivanovića u svojoj posljednjoj ulozi, glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli, nekada dječaci, danas mladići Elez Adžović i Vuk Bulajić, a tu su i: Nikola Ristanovski, Igor Benčina, Alban Ukaj, Selman Jusufi, Xhejlane Terbunja...