CIN-CG Zabrana postoji, sankcija nema: Motorne sanke gaze zakon na Durmitoru

Na Durmitoru se već godinama, uprkos zakonskim zabranama, vožnja motornih sanki kroz zaštićene zone ne samo toleriše, već i promoviše kao turistička atrakcija.

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dokumentovao je da se na lokalitetima stroge zone zaštite, poput Trojnog prevoja, Surutke, Lokvica, Crvene grede, Sušica, Ališnice i Zelenog vira, u samom srcu Nacionalnog parka (NP) Durmitor, motorne sanke redovno pojavljuju, uprkos upozorenjima struke, Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore (JPNPCG), ali i Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Iz JPNPCG navode za CIN-CG da su vožnju motornih sanki tokom zimskih mjeseci “već nekoliko godina unazad” prepoznali kao problem.

CIN-CG je na društvenim mrežama i zvaničnim veb-sajtovima identifikovao turističke agencije sa Žabljaka koje godinama reklamiraju ture motornim sankama kroz zaštićene zone. Cijena višesatne vožnje iznosi 100 eura.

Agencija Durmitor Raft, čiji je vlasnik Danko Novosel, ovako se reklamira na svom internet profilu:

“Za ljubitelje adrenalina i upoznavanja planine na drugačiji način, predlažemo vožnju motornim sankama. Mi smo sigurni da će prelijepa priroda Durmitora i naši novi modeli sanki na vas ostaviti nezaboravne utiske. Rezervišite vašu vožnju na vrijeme.”

Iz ove agencije nisu dostavili odgovore na pitanja CIN-CG do objave ovog teksta.

Iz JPNPCG kažu za CIN-CG da imaju saznanja o tome da pojedinci i grupe, uprkos javnim upozorenjima i apelima, i dalje javno promovišu i organizuju vožnje motornim sankama u atraktivnim predjelima masiva Durmitora. Ukazuju da je reklamiranje takvih tura bez dozvola direktno kršenje Zakona o zaštiti prirode i Zakona o nacionalnim parkovima.

“Slučajevi vožnje u prvim zonama zaštite, poput Škrke, Sušice i Surutke, pokazuju da pojedinci ne poštuju zabranu”, navode iz JPNPCG za CIN-CG.

Iz mreže Parkova Dinarida, koja obuhvata i NP Durmitor, upozoravaju da se vožnja motornih sanki u velikom broju zaštićenih područja u Evropi i svijetu već smatra prevaziđenom praksom, upravo zbog njenog negativnog uticaja na prirodu i iskustvo boravka u zaštićenim područjima.

Međutim, ova vrsta nezakonite aktivnosti normalizovana je do mjere da je krajem januara Radio televizija Crne Gore (RTCG) emitovala prilog o zimskom turizmu u kojem su motorne sanke, u strogo zaštićenim zonama, predstavljene kao atraktivan dio turističke ponude. Javni servis je prilog snimio dronom, a prikazane su i scene u kojima uznemirene divokoze bježe, dok ih dron prati kroz zaštićeno područje od međunarodnog značaja.

U emisiji je gostovao direktor Nacionalnog parka (NP) Durmitor Pero Popović.

“Kada je zima, sam Durmitor je zatvoren za bilo koje planinarenje i šetnju. Tu se, sa jedne strane, najviše koriste motorne sanke, a sa druge strane oni koji su najspremniji koriste turno skije”, kazao je Popović, samo nekoliko minuta prije nego što su emitovani promotivni snimci te nezakonite aktivnosti.

Iz JPNPCG tvrde da nijesu dali saglasnost za takav sadržaj i da smatraju neprihvatljivim promovisanje nezakonitih aktivnosti, kao i da direktor NP Durmitor nije bio upoznat sa sadržajem snimka prije emitovanja.

Apeluju, ali ne podnose prijave

Iz JPNPCG navode za CIN-CG da je Služba zaštite NP Durmitor sprovela niz preventivnih mjera kako bi spriječila nezakonitu vožnju motornih sanki, uključujući redovan terenski nadzor, upozoravanje posjetilaca, informisanje lokalnog stanovništva i preduzetnika, javne apele građanima i turističkim agencijama, kao i postavljanje tabli sa zabranama na osjetljivim područjima.

Iz tog preduzeća poručuju da zaštita od ovakvih nelegalnih aktivnosti “prevazilazi mogućnosti Službe zaštite NP Durmitor” i zahtijeva “efikasnije, temeljnije i odlučnije djelovanje nadležnih inspekcija i drugih organa”.

Oni ističu i da Zakon o zaštiti prirode predviđa novčane kazne za kretanje motornim vozilima van kategorisanih puteva, u rasponu od 1.000 do 40.000 eura.

Međutim, iz ekološke inspekcije za CIN-CG navode da od 2022. godine do danas nijesu primili nijednu prijavu koja se odnosi na vožnju motornih sanki u zoni NP Durmitor, zbog čega nijesu vršeni inspekcijski nadzori niti su pokretani prekršajni postupci. Dodaju i da su primljene dvije prijave u vezi sa korišćenjem kvadova, ali bez potrebnih podataka za sprovođenje nadzora, pa nijesu utvrđene nepravilnosti.

CIN-CG je pitao JPNPCG da li su podnijeli konkretne prijave nadležnim inspekcijama. S jedne strane, iz ovog preduzeća navode da nijesu mogli podnositi prijave jer nijesu zatekli lica na terenu, a snimci sa društvenih mreža nijesu prihvaćeni kao dokaz. S druge strane, tvrde da su počinioci “prepoznati” i da će biti sankcionisani.

Sukob između turističkih aktivnosti i režima zaštite

Iz NP Durmitor kažu za CIN-CG da, prema njihovim saznanjima, nijednoj turističkoj agenciji nije izdata dozvola za organizovanje vožnji motornih sanki na teritoriji parka.

Iz Turističke organizacije (TO) Žabljak navode da ove aktivnosti spadaju u “avanturistički turizam”, te da licence izdaje Opština Žabljak, odnosno Sekretarijat za privredu. Tvrde da su za kontrolu nadležni lokalni i republički turistički inspektori.

Međutim, do objave ovog teksta, nadležni inspektori, kao ni Opština Žabljak, nijesu odgovorili na pitanja CIN-CG. Inspektor nije dostavio odgovore, već je redakciju uputio na Ministarstvo turizma, koje takođe nije odgovorilo.

“Vožnja motornih sanki u NP Durmitor nije u skladu sa principima održivog turizma”, naglašavaju za CIN-CG iz JPNCG.

Dodaju da problem vide u nedovoljno jasnim i preciznim zakonskim propisima, ali i u sukobu između turističkih aktivnosti i režima zaštite, u kojem pojedinci i grupe pokušavaju da komercijalizuju aktivnosti koje nijesu predviđene planom upravljanja i suprotne su zakonima zaštite prirode.

Iz organizacije Parkovi Dinarida upozoravaju da u regionu postoji hroničan problem nadzora velikih i teško pristupačnih planinskih područja, ali i nedovoljno funkcionalan sistem sprovođenja zakona. Kako navode, iako je dosljedno sankcionisanje ključno za zaštitu prirodnih vrijednosti, praksa pokazuje da sistem ne funkcioniše na način koji obezbjeđuje pravovremeno procesuiranje počinilaca. Takva situacija, upozoravaju, obesmišljava napore upravljača zaštićenih područja i njihovih službi na terenu, šalje pogrešnu poruku korisnicima prostora i dugoročno slabi mehanizme zaštite.

Lokalno stanovništvo ima puno sanki

Samo je u trećoj zoni teorijski moguće kretanje, i to isključivo na panoramskom putu i pod nadzorom, tvrde iz JPNPCG.

Međutim, kako navode, u zonama višeg stepena zaštite (zone I i II) vožnja motornih sanki je apsolutno zabranjena Zakonom o nacionalnim parkovima i Zakonom o zaštiti prirode, koji zabranjuju svako kretanje motornih vozila u strogo zaštićenim područjima i aktivnosti koje mogu uznemiravati ili ugroziti divlje životinje i njihova staništa.

“Dodatni izazov predstavlja činjenica da lokalno stanovništvo u mjestima koja gravitiraju Durmitoru posjeduje veliki broj motornih sanki, zbog čega vožnje često počinju van granica parka, sa više različitih lokacija”, navode iz JPNPCG.

Kako objašnjavaju, dio korisnika tvrdi da sanke koriste za dolazak do svojih imanja u zimskim uslovima, ali uprkos tome pojedinci nerijetko zalaze duboko u zaštićene zone.

Jelena Marojević Galić iz organizacije Parkovi Dinarida ocjenjuje da nastavak promocije ovakvih aktivnosti, uprkos apelima upravljača parka, pokazuje potrebu za jasnijim pravilima i dosljednijom primjenom zakona, ali i za ozbiljnijim radom sa lokalnom zajednicom.

Kako navode, lokalni turistički operateri i stanovništvo ovakve aktivnosti često vide kao ekonomsku priliku, ali upozoravaju da bez adekvatnog informisanja i uključivanja u planiranje, takva ponuda može biti u suprotnosti sa ciljevima zaštite prirode.

Prema saznanjima CIN-CG, dio lokalnog stanovništva godinama ukazuje na ovaj problem. Više sagovornika iz lokalne zajednice navodi da su nadležni sa situacijom dobro upoznati i da se na nju godinama upozorava na lokalnim sastancima, ali da konkretne mjere izostaju.

Na to ukazuje i Boris Stijepović, direktor turističke agencije Durmitor Adventure, koji smatra da problem nije nepoznat nadležnim institucijama, ali da reakcija izostaje.

“Iako uprava Parka prepoznaje da ove aktivnosti ugrožavaju biodiverzitet i nijesu kompatibilne sa održivim turizmom, u praksi godinama izostaje njihovo sankcionisanje. Kako vidimo, apeli nemaju gotovo nikakav efekat”, kaže Stijepović za CIN-CG.

Divlje životinje bez izlaza

Iz JPNPCG upozoravaju da ture motornim sankama dodatno uznemiravaju divlje životinje u periodu kada su posebno ranjive zbog gravidnosti, nedostatka hrane i dubokog snijega. Kako navode, ove aktivnosti izazivaju buku, uznemiravanje životinja i razdvajanje krda, posebno divokoza, koje su zimi najosjetljivije, ali mogu predstavljati problem i za medvjede, naročito u periodu zimskog mirovanja, kada uznemiravanje može dovesti do njihovog preranog buđenja i dodatnog energetskog iscrpljivanja

Jovana Janjušević, izvršna direktorica Centra za proučavanje i zaštitu ptica (CZIP), objašnjava za CIN-CG da ovakve aktivnosti imaju ozbiljne posljedice.

“Vožnja motornih sanki omogućava pristup terenima do kojih se ne bi moglo doći pješke. Upravo je u tome problem - životinje nemaju mogućnost da vas na vrijeme osjete i mirno se udalje, već zbog buke i brzine doživljavaju stres, najčešće u zonama stroge zaštite gdje je svako kretanje zabranjeno”, kaže Janjušević.

Ona ukazuje na to da se ove aktivnosti odvijaju u zimskom periodu, kada je hrane malo, a životinje već u stanju pojačanog stresa.

“Kada tome dodamo sve pritiske kojima su divokoze izložene, poput krivolova i gubitka staništa zbog klimatskih promjena, postavlja se pitanje kome zapravo koristi ovakva praksa”, dodaje ona.

Sličnu ocjenu daju i iz organizacije Parkovi Dinarida, ističući da je zimski period posebno osjetljiv za divlje životinje, koje se suočavaju sa ograničenim izvorima hrane i dodatnim energetskim stresom.

Kako navode, uznemiravanje bukom, prisustvom ljudi i kretanjem motornih sanki, može dovesti do čestog bježanja, trošenja energije, pa čak i povećanog rizika od povreda ili uginuća.

“Pored direktnog uznemiravanja, motorne sanke mogu uticati i na kvalitet staništa, narušavanje snježnog pokrivača i fragmentaciju prostora ključnog za prezimljavanje”, navode Parkovi Dinarida za CIN-CG.

Nacionalni parkovi uspostavljeni radi zaštite biodiverziteta

Da su nacionalni parkovi i zone zaštite prvenstveno uspostavljeni radi očuvanja biodiverziteta, staništa i prirodnih procesa, te da turističke aktivnosti u njima moraju biti pažljivo planirane i usklađene sa režimima zaštite, kaže za CIN-CG Marojević Galić iz Parkova Dinarida - mreža zaštićenih područja Dinarida.

“Zone zaštite postoje s jasnim razlogom. Njihovo narušavanje dovodi u pitanje samu svrhu proglašenja zaštićenog područja”, kaže Marojević Galić.

Ona ukazuje na to da se u velikom broju zaštićenih područja u Evropi i svijetu ovakve prakse već smatraju prevaziđenim, upravo zbog negativnog uticaja na prirodu i iskustvo boravka u zaštićenim područjima.

“Posjetioci u nacionalne parkove dolaze kako bi uživali u miru, tišini i netaknutoj prirodi, a ne u buci i intenzivnim motornim aktivnostima. Razumijemo potrebu dijela turista za adrenalinskim sadržajima, ali takve aktivnosti treba razvijati u prostorima koji nijesu pod strogim režimima zaštite”, navodi ona.

Iz Parkova Dinarida upozoravaju da Durmitor, kao područje Svjetske prirodne baštine, nosi posebnu odgovornost, te da aktivnosti koje narušavaju njegove prirodne vrijednosti mogu biti u suprotnosti sa obavezama koje država ima prema UNESCO-u.

Marojević Galić dodaje da održivi turizam u ovakvim područjima podrazumijeva razvoj sadržaja koji su kompatibilni sa zaštitom prirode, a ne aktivnosti koje proizvode buku, zagađenje i uznemiravanje divljeg svijeta.

Novi Zakon o NP

Prema riječima izvršne direktorice CZIP-a, praksa vožnje motornim vozilima ne pogađa samo NP Durmitor, već je prisutna i u drugim zaštićenim područjima.

Janjušević, ali i JPNPCG, ukazuju na nedorečenosti postojećeg zakonskog okvira.

Kako navode iz tog preduzeća, problem nije samo u nepoštovanju propisa, već i u tome što nijesu dovoljno precizni, što ostavlja prostor za različita tumačenja.

“Ova oblast je nedovoljno uređena, što ostavlja prostor za široko tumačenje od strane pružalaca turističkih usluga”, navode iz JPNPCG.

Važeći zakoni u Crnoj Gori ne prepoznaju eksplicitno pojedinačne aktivnosti poput vožnje motornih sanki, već ih podvode pod šire kategorije motornih vozila. Iako takve odredbe u suštini zabranjuju njihovu upotrebu u zaštićenim zonama, ovakav pristup u praksi ostavlja prostor za različita tumačenja i otežava sankcionisanje.

Zakon o nacionalnim parkovima zabranjuje vožnju van označenih puteva, dok Zakon o zaštiti prirode dodatno zabranjuje kretanje motornih vozila i uznemiravanje divljih životinja, naročito u zimskom periodu. Međutim, izostanak jasnog navođenja konkretnih aktivnosti, poput motornih sanki, dodatno komplikuje dosljednu primjenu propisa.

Janjušević ističe da nove izmjene Zakona o nacionalnim parkovima idu upravo u tom pravcu - da jasno i nedvosmisleno prepoznaju i zabrane ovakve aktivnosti, osim u slučaju službene upotrebe.

“Problem je u nemogućnosti sankcionisanja ovakvih aktivnosti. Apeli nijesu dovoljni - potrebne su jasne zakonske odredbe i stroge kazne koje će imati odvraćajući efekat”, ističe ona.

Potencijalno sredstvo za krivolov

Iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG) upozoravaju da motorne sanke, kvadovi i dronovi mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju za divlje životinje jer omogućavaju brz i lak pristup teško dostupnim djelovima planinskog masiva.

“Mogu poslužiti kao sredstvo za krivolov”, navode iz JPNPCG, uz napomenu da, iako takvi slučajevi nijesu zvanično potvrđeni, postoje opravdane sumnje da se ova vozila mogu koristiti u tu svrhu.

Posebno su ugrožene vrste poput durmitorske divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica), koja zimi boravi u teško pristupačnim zonama upravo kako bi izbjegla uznemiravanje. Motorne sanke i slična vozila omogućavaju ulazak u ta područja, čime se uklanja prirodna barijera koja je do sada štitila divlje životinje od direktnog kontakta sa ljudima.

Sa druge strane, iz ekološke inspekcije za CIN-CG navode da do sada nijesu primili prijave koje bi povezivale krivolov sa korišćenjem motornih sanki.

( Tijana Lekić )