Kipar: Rat s Iranom podigao tenzije oko britanskih baza

Ako provedete dan uživajući na kiparskom suncu, primijetićete nekoliko suptilnih znakova da je ovo mediteransko ostrvo nekada bilo britanska kolonija. Vozi se lijevom stranom puta, utičnice imaju tri otvora, mnogo ljudi koji govore engleski.

Ali ako se udaljite pola sata vožnje od turističkog centra Limasol, naići ćete na nešto mnogo konkretnije: suverenu britansku teritoriju i bazu Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva.

To je jedan od dva dijela kiparskog tla koji su ostali pod britanskom kontrolom prema sporazumu iz 1960. godine, kojim su definisani uslovi za nezavisnost Kipra.

Kada se dron iranske proizvodnje srušio na bazu Akrotiri u prvim danima američko-izraelskog rata sa Iranom, na Kipru je ponovo otvorena rasprava koja tinja već godinama.

Kiparski zvaničnici sumnjaju da je dron koji je pogodio bazu početkom marta lansiran iz obližnjeg Libana od strane Hezbolaha, grupe koju podržava Iran, nakon američko-izraelskih udara u kojima je ubijen vrhovni vođa Irana. Ta milicija je i ranije prijetila Republici Kipar zbog njenih bliskih veza sa Izraelom.

Pozivi na „otvorenu raspravu“ o bazama

Udar je izazvao minimalnu štetu i nije bilo žrtava, ali je izazvao bijes među pojedinim stanovnicima koji smatraju da ih povezanost Velike Britanije sa Vašingtonom čini metom.

„Kao država smo postali meta zbog baza. Možda je vrijeme da se preispita njihov status. Možda je vrijeme da odu“, rekao je Panajotis, otac troje djece, za DW na plaži u Limasolu. „Dovode nas u opasnost“, dodao je stanovnik tog grada Mihalis.

Čak je i kiparski predsjednik Nikos Hristodulidis, koji nije poznat po podizanju diplomatskih tenzija, izjavio da želi „otvorenu i iskrenu raspravu“ o budućnosti baza „kada se situacija na Bliskom istoku smiri“.

On je baze nazvao „kolonijalnim nasljeđem“ u izjavi novinarima u Briselu tokom prošlonedjeljnog samita EU. Na tom skupu lideri Unije podržali su zahtjev Kipra da započne razgovore sa Velikom Britanijom.

Britanci misle drugačije

London odbacuje kritike, navodeći da je prisustvo Britanaca ujedno i izvor zaposlenja za hiljade Kiprana. „Naše baze na Kipru imaju ključnu ulogu u obezbjeđivanju bezbjednosti britanskih građana i naših saveznika u Mediteranu i na Bliskom istoku“, saopštio je portparol britanskog Ministarstva odbrane za DW.

„Od januara smo dodatno ojačali odbrambene kapacitete na Kipru, uključujući radarske sisteme, sisteme za borbu protiv dronova, avione F-35, kopnenu protivvazdušnu odbranu i još 400 pripadnika PVO“, dodaje se.

Vojno jačanje: test za odbranu EU?

Nije svako strano vojno prisustvo na Kipru dočekano sa istom sumnjom. Nakon incidenta sa dronom, nekoliko zemalja EU – među njima Francuska, Španija, Italija, Holandija i Grčka – poslale su ratne brodove i drugu vojnu opremu kako bi ojačale odbranu oko ostrva.

„Prvi put Evropska unija izgleda kao prava alijansa“, rekao je politički analitičar Mihalis Kontos za DW. On ističe da je podrška EU posebno značajna za Republiku Kipar, jer nije članica NATO.

„Prije raspoređivanja tih snaga postojala je određena komunikacija o tome kakve sisteme odbrane bi svaka zemlja trebalo da pošalje u vode oko Kipra“, naveo je.

Kontos smatra da se ovo može posmatrati kao svojevrstan „test“ evropske kolektivne odbrane, ali upozorava da ne treba donositi preširoke zaključke.

„U slučaju Kipra, riječ je o situaciji niskog rizika i relativno malih troškova solidarnosti. Ne očekuje se da će se Iran ili Hezbolah fokusirati na Kipar“, kaže on.

Na sjeveru ostrva

Vojno prisustvo nije ograničeno samo na jug, ali za nastavak priče potrebno je preći kontrolni punkt i zaviriti u istoriju.

Ustav nezavisnog Kipra iz 1960. koji je definisao i status britanskih baza, trebalo je da obezbijedi ravnotežu između grčkih i turskih Kiprana – dvije zajednice koje žive na ostrvu. Umjesto toga, uslijedile su godine međusobnog nasilja, a 1974. godine Grčka je podržala državni udar, nakon čega je Turska pokrenula vojnu intervenciju i okupaciju koja traje do danas.

Rezultat tog spornog istorijskog razvoja jeste faktička podjela ostrva koja prolazi i kroz glavni grad: na jugu je međunarodno priznata Republika Kipar, a na sjeveru samoproglašena Turska Republika Sjeverni Kipar, koju priznaje samo Turska.

Nakon provjere pasoša i prolaska kroz tampon-zonu pod nadzorom UN, stižemo na sjever. Tu je stacionirano više desetina hiljada turskih vojnika, a nakon raspoređivanja snaga EU u vodama oko Kipra, i Turska je dodatno pojačala svoje prisustvo borbenim avionima na sjeveru.

Geografija se ne može izbjeći

Ova paralelna vojna jačanja na sjeveru i jugu mogu povećati rizik od tenzija, smatra tursko-kiparska aktivistkinja Beran Džemal.

„Znamo da geopolitika nikada neće dozvoliti da živimo kao izolovano malo mediteransko ostrvo“, rekla je ona za DW. „Uvijek postoji rizik da se sukob prelije. Mala varnica može da se pretvori u nešto strašno za sve nas", upozorava, ali dodaje da ipak nije previše pesimistična.

Džemal se zalaže za ujedinjenje Kipra i nada se da će jednog dana turske i sve strane trupe napustiti ostrvo. Ali, kako kaže, za sada to nije realno.

„Ako je opšti osjećaj da svaka država danas treba da ima snažno vojno prisustvo, zašto bi onda Turska smatrala da može tek tako da napravi kompromis i povuče se“, objašnjava ona.

Kiparsko pitanje i dalje bez rješenja

Većina ljudi sa kojima smo razgovarali, i na sjeveru i na jugu, dijeli slično mišljenje: žele kraj kontrolnih punktova, faktičkih granica i tampon-zona, ali za sada ne vide izlaz.

„Turski i grčki Kiprani su braća. Moramo da pronađemo rješenje“, kaže Umran, vlasnica kafića na sjeveru Kipra, dok gostima služi kolače od čokolade i tursku kafu.

„Ljudi se međusobno vole, ali nažalost obje strane na Kipru ispaštaju zbog političara, a dodatno situaciju podgrijavaju spoljne sile“, ocjenjuje ona.

Na jugu, politički analitičar Mihalis Kontos iz Nikozije smatra da je sukob sa Iranom samo dodatno ukazao na nasljeđe i neriješeni karakter kiparskog konflikta.

„Ovo je još jedno upozorenje – alarm – da, dok se bavimo prijetnjama koje dolaze sa Bliskog istoka, moramo da se usredsredimo i na rješavanje sopstvenih unutrašnjih problema“, zaključuje on.

( Deutsche Welle )