Velika sanjarka, s vjetrom u kosi
Umjetnica Katarina Tomašević Kroford predstavlja se u Podgorici, u Perjaničkom domu MSUCG-a, jedinstvenom izložbom koja žicom i japanskom tehnikom kintsugi, govori o sanjarima, malim i velikim...
Vjetrovita i hladna podgorička noć nije spriječila “Veliku sanjarku” da sa krova Perjaničkog doma u parku na Kruševcu gleda u nebo. S vjetrom u kosi, dozvolila je zvijezdama da obasjaju njeno lice, a mjesecu da je svojom punoćom odvede mnogo dalje od mjesta u kojem se nalazi. Granice između stvarnosti i mašte gotovo da su nestale, a čitav prostor je, makar na tren, pristao na logiku snova - apsolutnu slobodu vjetra.
Taj osjećaj izmještenosti, autentičnosti karaktera i pogleda ka gore, te tihe pobune protiv gravitacije svakodnevice obuzeće posjetioca izložbe “S vjetrom u kosi” umjetnice Katarine Tomašević Kroford (Crawford). Otvorena u Perjaničkom domu Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore u utorak veče, postavka donosi jedinstven pogled ka sebi, kroz sve pukotine života. I sama izložba prkosi očekivanom i proteže se šire od unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, raste iz galerije i ide dalje preko krova, gradeći tako suptilan, ali snažan dijalog sa publikom, između materijalnog i neuhvatljivog.
“Izložba govori o sanjarima, malim i velikim, a nadam se i vjerujem da će se mnogi prepoznati u njima”, kazala je Tomašević Kroford sumirajući postavku za “Vijesti”.
Izložba obuhvata žičane skulpture, portrete, ljudske figure, dovršene ili ne, ali koje dišu, propuštaju svjetlost, vazduh, pa i pogled unutar i kroz njih. Poput samih djela, tako i izložba djeluje kao mreža misli, osjećanja, tragova različitih procesa, sve to upućujući na traženje vlastitog, značenje i otkrivanje sebe, sloj po sloj, dok snovima dopuštamo beskonačnost - “S vjetrom u kosi”.
“Radovi nastaju specifičnom tehnikom ‘vajanja žicom’, kroz proces preplitanja i oblikovanja materijala u složene, prozračne forme koje istovremeno čuvaju masu i aktivno koriste negativni prostor. Kombinujući metalnu žicu sa epoksi glinom, smolom i bojom, Katarina Tomašević Kroford gradi skulpture izražene teksturalnosti i snažne prisutnosti”, navode iz MSUCG, a umjetnica otkriva za “Vijesti” i sama komentariše taj proces stvaranja i navodi kako sama doživljava sopstvenu tehniku vajanja žicom.
“Žicom želim da prenesem ideju ljudske nesavršenosti. Svi mi na neki način ‘tkamo’ nešto kroz život, nadovezujemo se i povezujemo i to nikada nije savršeno, već uvijek ima nekih rupa. Kako idemo dalje kroz život, tako dodajemo više karaktera sami sebi i rastući pravimo tu mrežu. To je razlog za žicu kao materijal”, rekla je Tomašević Kroford “Vijestima”.
Zanimljiv je kontrast između lepršavosti, sanjarenja i maštanja sa jedne strane, ali i žice kao materijala i asocijacija koje budi. U kontrastu simbola - žica i vjetar u kosi, umjetnica donosi spoj suprotnosti i budi novu i drugačiju simboliku, savršeno isprepletanu.
“Često razmišljam o tome tokom samog procesa koji zna da bude vrlo meditativan. Kako pletem, vezem i šijem tu žicu, nemoguće je ne razmišljati o životu, životnim putevima, o tome kako se oni preklapaju i prelamaju. Kao što pauk plete svoju mrežu, tako se i ljudski život razvija, ali i moje skulpture, samo što one nemaju supermoći”, priča Tomašević Kroford.
Japanska tehnika kintsugi, kojoj umjetnica pribjegava u većini slučajeva, naglašava savršenu nesavršenost i ljepotu iskustva, odnosno vidljivih tragova vremena. Kintsugi tehniku Tomašević Kroford vezuje upravo za “usavršavanje življenja”.
“U suštini, svi smo mi nesavršeni, kao ljudi. Smatram da ideali savršenstva ne postoje. Naše mane su naši karakterni znaci koji nas obilježavaju i razlikuju od drugih. Ta japanska tehnika mi se mnogo dopada. Sami taj pristup da oni zlatom popločavaju i ispunjaju pukotine slomljenih predmeta, mnogo mi se sviđa i većina mojih skulptura je inspirisana time. Krhotine se sakupljaju i ispunjavaju zlatom, tako postaju još vrednije, ali i vidljive, ne kriju se, već pokazuju”, ističe ona.
Sa druge strane, svjesna je da tu simboliku ne možemo prenijeti na društvo, koje nas samo po sebi demantuje. U tom slučaju, treba uočiti mane i osvijestiti da ne postoji jedinstveni ideal koji se može primijeniti svuda. Upravo zbog toga, treba se okrenuti ka sebi, početi od sebe kao individue.
I kustoskinja Marina Čelebić je na otvaranju ocijenila da prikazane skulpture, bilo da su portreti ili stilizovane figure, prenose upravo ljepotu nesavršenosti, introspektivne trenutke i emocionalnu dubinu.
“Svaki rad je dijalog između materijala i osjećaja, između zanatske tradicije i savremenog umjetničkog izraza. Njene skulpture povezuju prošlost i sadašnjost, zanat i savremeni jezik, statiku i pokret, stvarajući prostor u kojem se emocija pretače u materijal”, istakla je Čelebić.
Podsjetila je da je Katarina Tomašević Kroford rođena u Titogradu, ali da duže od 25 godina živi i stvara u Londonu. Ova izložba je rijetka prilika da domaća publika vidi djela koja je umjetnica predstavljala na brojnim međunarodnim izložbama na kojima je osvajala i nagrade. Posjetioci izložbe mogu vidjeti i skulpturu “Izdah” za koju je autorka 2023. osvojila nagradu za skulpturu “Nathan David” Kraljevskog udruženja britanskih umjetnika - Royal Society of British Artists, u okviru kolektivne izložbe 2023, povodom 200 godina osnivanja Udruženja, među velikim brojem tada odabranih autora.
Pored toga, Čelebić je iznijela i poseban kuriozitet koji samu postavku, ali i događaj, čini još značajnijim.
“Za našu izložbu, Katarina je namjenski uradila ‘Veliku sanjarku’, skulpturu po kojoj izložba i nosi ime ‘S vjetrom u kosi’, a koju ćete imati prilike da vidite kako treba, tek kada padne noć. Osjetite snagu i suptilnost ovog jedinstvenog umjetničkog svijeta i neka vas ova izložba inspiriše i pokrene na vlastito promišljanje”, poručila je Čelebić.
Govoreći o “Velikoj sanjarki”, koja je možda i centralni rad postavke, Tomašević Kroford priznaje da ju je umorila, ali otkriva njene poruke...
“Moram priznati da me je ‘Velika sanjarka’ malo i umorila, ali mi je drago što smo uspjeli da montiramo sve na vrijeme. Vidjećete ‘Veliku sanjarku’ po noći. Šta nam ona donosi, ako mene pitate, to je pokušaj da prenesem osjećaj tog vjetra u kosi, osjećaj slobode i sklada sa prirodom. To je osjećaj koji često izgubimo odrastanjem, dok djeca znaju da uživaju u tome i prirodno im je da ga osjete. Po mom mišljenju, važno je da se vratimo tom osjećaju i da naučimo kako da doživljavamo svijet na taj način i osjećamo ih kao što ih djeca osjeća”, istakla je autorka.
Zašto po noći i gdje je “Velika sanjarka”, kaže:
“Ona nije pala ili upala ovdje u galeriju, već je probila prostor i njegove granice jer je željela da gleda zvijezde i mjesec.”
Svoj svijet donijela u rodnu zemlju
Katarina Tomašević Kroford rođena je u Titogradu, a u Londonu živi i stvara više od 20 godina. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, a usavršavala se u Francuskoj kao gostujuća studentkinja Akademije u Lilu. Tokom karijere se bavila scenografijom i kostimografijom u pozorištu i na filmu, izradom tradicionalnog namještaja, modelovanjem stakla, kao i pedagoškim i terapijskim radom u oblasti likovne umjetnosti.
Obraćajući se publici na otvaranju, umjetnica je izrazila zahvalnost MSUCG i kustoskinji Marini Čelebić, na čiji je poziv “svoj svijet donijela u rodnu zemlju”.
Za “Vijesti” je dodatno kazala i da je malo nervoznija nego inače.
“Razmišljam samo da ne obrukam majku svojim radovima. U suštini, jedino što mogu jeste da dam najbolje od sebe. Svaki umjetnik predstavlja svoj unutrašnji svijet i to je ono što sam i ja ovdje pokušala da uradim”, istakla je Tomašević Kroford.
( Jelena Kontić )