Kajzer sa Neretve - veliki kao kapiten i selektor

Kada se 20-godišnji Sergej Barbarez vratio sa odsluženja vojnog roka, rat se već nadvio nad njegovim Mostarom i Bosnom i Hercegovinom. Kada je želio da uživa igrajući fudbal u voljenom Veležu, njegov tata mu je predložio da ne bi bilo loše da nakratko posjeti ujaka koji živi u Njemačkoj.

Talentovani fudbaler neopterećen nacijama, politikom i ratovima - uostalom rastao je u mješovitom braku - stigao je u Hanover da boravi nekoliko sedmica, a ostao je 22 godine. Više nikada nije nosio dres “rođenih”, ali je Bosna i Hercegovina dobila vrhunskog fudbalera, čovjeka koji je i kao igrač i sada kao selektor unosio njemačku disciplinu među zmajeve.

Bio je miljenik navijača dok je tresao mreže, sada je svoje ime upisao među besmrtne - kao selektor je odveo svoju zemlju na Svjetsko prvenstvo. I, to kroz “pakao”, preko Kardifa i Velsa, a onda u argentinskoj atmosferi Zenice i preko giganta Italije.

Snovi koji su za mnoge bili nerealni sada su stvarnost - drugog dana Mundijala od 15 sati po lokalnom vremenu, a 21 po našem, “zmajevi” će protiv domaćina Kanade okrenuti drugu stranicu u istoriji na svjetskim prvenstvima.

- Samo čekam taj 12. jun da zasvira naša himna na Svjetskom prvenstvu, to je moj san - poručio je Barbarez u suzama nakon što je Italijane ostavio bez trećeg Mundijala zaredom.

OD REPREZENTACIJE NIŠTA NE OČEKUJEŠ I NE TRAŽIŠ

Kakav je Barbarez bio fudbaler pokazuje to što je jedan od najboljih igračaa nekadašnjeg evropskog prvaka Hamburgera, što je bio najbolji strijelac Bundeslige...

Mnogi su bili ubijeđeni da će momak iz Mostara izabrati Njemačku, interesovala se i Hrvatska, ali Sergej ima samo jednu domovinu.

- Od reprezentacije ništa ne očekuješ, ne tražiš. Za reprezentaciju igraš i to je to, tako je barem bilo u moje vrijeme. I sada se naježim kada o tome pričam - pričao je kasnije Barbarez.

Dok je igrao bio je nešto poput Edina Džeka danas, najviše voljen od strane navijača. Nema sumnje da su ga oni voljeli i kada je kao selektor krenuo sa porazima. Ipak, Mostarac je izgurao svoje, pokazao je da zna šta radi i da zna kako želi da izgleda njegova BiH.

Osim igre pokazala je i karakter pošto se u baražu oba puta vraćala iz minusa, i to finišu mečeva, a onda je preko penala stigla do Mundijala. Nešto što toliko podsjeća na fudbal iz njegove druge domovine Njemačke.

- Zašto su mladi Kerim Alajbegović i Esmir Bajraktarević šutirali odlučujuće penale? Kroz cijelu karijeru u Njemačkoj slušao sam trenere o tome kako mladi igrači ne razmišljaju šta će se dogoditi ako promaše. Jednostvano idu brutalno hladni i to se pokazalo i ovog puta - objasnio je Barbarez za BHTV.

SANJAO SAMO DRES ROĐENIH, LEGENDA HSV-A, NJEMAČKI UČIO GLEDAJUĆI TELEVIZIJU

Barbarez je za šest godina u Hamburgeru odigrao 216 utakmica i postigao je 76 golova, pogađao je i Ligi šampiona, a u sezoni 2000/01. zajedno sa Ebe Sandom bio najbolji strijelac Bundeslige.

Promijenio je nekoliko klubova u Njemačkoj, a osim HSV-a nosio je i dresove Borusije Dortmund, Bajer Leverkuzena, Union Berlina, Hanze iz Rostoka, Hanovera...

Svojevremeno je za časopis “11 freunde” otkrio da nikada nije imao učitelja njemačkog jezika već da ga je naučio gledajući televiziju.

Za isti medij rekao je kako kao mladić nikada nije sanjao o velikim evropskim klubovima.

- Tada mi je san bio da se proslavim kao fudbaler u Veležu. Nažalost, sve se srušilo dvije godine kasnije - rekao je Barbarez.

Bosna i Hercegovina sada čeka 12. jun, čeka utakmicu u Torontu i nastavlja da sanja... Protiv Kanade, Švajcarske i Katara može da vjeruje u nokaut fazu. Protiv Velsa i Italije je pokazala da zna da igra fudbal, da ništa nije slučajno i da sa svojim “kajzerom” (njemačka riječ za cara) na klupi ništa nije nemoguće.

( K.B. )