„Nemoj da te jurim”: Kako Kremlj ucjenom pretvara protivnike u doušnike

Neposredno uoči Nove godine 2024, dok su mnogi Rusi pozivali porodicu i prijatelje da im upute praznične čestitke, jedan 21-godišnji student informatike iz Moskve dobio je sasvim drugačiji poziv.

“Sudbina te stalno sklanja, od krivičnog gonjenja, od vojske. Nadam se da će se sve dobro završiti po tebe”, rekao je sagovornik. Ubrzo su dobre želje poprimile mračniji ton: “Ne zaboravi svoju domovinu. I dijeli više informacija.”

Student - kojeg smo, iz bezbjednosnih razloga, nazvali Ivan - osjetio je pritisak, ali nije bio iznenađen.

Tokom prethodne godine uznemiravao ga je isti čovjek, zajedno sa svojim kolegom, obojica pripadnici ruskih obavještajnih službi. Sve je počelo 16 mjeseci ranije, nakon što su Ivana priveli i ponudili mu izbor: da dostavlja informacije o svojim poznanicima iz antikremljovskih krugova, od kojih su mnogi pobjegli u inostranstvo, ili da završi u zatvor.

Novogodišnji poziv je dio niza poruka i snimljenih razgovora između Ivana i njegovih kontrolora, koji su podijeljeni sa “Politikom”.

U trenutku kada Kremlj vodi sve širu kampanju sabotaža i špijunaže širom Evrope, ti materijali pružaju rijedak dokumentovani uvid u to kako ruske obavještajne službe regrutuju, prisiljavaju i upravljaju doušnicima.

Kako se ova dugogodišnja praksa širi izvan granica Rusije, ona donosi nove izazove za evropske zemlje domaćine i njihove obavještajne službe.

Razgovori, vođeni između ljeta 2023. i 2025. godine, otkrivaju obrazac “dobar policajac, loš policajac”, kojim su vršili pritisak na Ivana da se infiltrira u onlajn komunikaciju jedne opozicione grupe i iz Moskve izvještava o njihovim aktivnostima u Evropi.

Agenti su tražili i naizgled beznačajne detalje, a njihovo interesovanje nije bilo ograničeno samo na ruske državljane. Zanimale su ih i konkretne informacije o onima - bilo Rusima ili strancima - koji pomažu emigrantima u Evropi, bilo da je riječ o profesorima jezika ili zvaničnicima ministarstava vanjskih poslova u zemljama u kojima su disidenti pronašli novi dom.

“Saznaj ko je u Evropi i u kojoj zemlji, i ko im pomaže, uključujući specijalizovane organizacije”, navodi se u jednoj poruci.

Kada je Ivan jednom od svojih kontrolora rekao za skup u Berlinu u novembru 2024, organizovan u znak protesta protiv ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, agent je tražio još više detalja: “Kažem ti, opiši to, opiši, pošalji mi izvještaj”, napisao je. “Nemoj da te jurim.”

“Sve već znamo, ali bismo željeli da znamo još više”, navodi se u drugoj poruci.

“Potrošni resursi”

Od početka totalnog napada Moskve na Ukrajinu, stotine hiljada Rusa su napustile zemlju, među njima i neki od najglasnijih kritičara Kremlja. Nadali su se da će u Evropi pronaći sigurnost. Umjesto toga, postali su i mete i poželjni resursi ruskih službi bezbjednosti.

Dok je veliki dio pažnje usmjeren na “potrošne agente”, regrutovane onlajn za sabotaže ili vandalizam, razgovori koje je Ivan podijelio ukazuju na drugačiju taktiku: dugoročno stvaranje mreže doušnika unutar samih opozicionih krugova.

“Moramo biti spremni da sa ovim živimo još dugo”, rekao je Andrej Soldatov, vodeći stručnjak za ruske obavještajne službe.

Prošle godine, u prvom poznatom slučaju špijunaže protiv ruskog političkog disidenta u Evropi od početka invazije na Ukrajinu, Poljska je u južnom gradu Sosnovjec izvela pred sud Igora Rogova - opozicionog aktivistu u egzilu koji je postao student.

Vlasti su Rogova optužile za povezanost sa planom bombaškog napada, kao i za špijuniranje drugih Rusa u egzilu, ali i poljskih državnih zvaničnika i univerzitetskog osoblja, uključujući profesore jezika, koji su im pomagali da započnu novi život.

Prema optužnici, Rogova je ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB) regrutovala još dok je bio u Rusiji, nekoliko godina prije nego što je napustio zemlju, a on je svoju ulogu doušnika nastavio i u egzilu. Njegov advokat je odbio da komentariše slučaj, ali sudska dokumenta u koja je “Politiko” imao uvid navode da je priznao da je radio za FSB.

Za ruske bezbjednosne službe, izgradnja mreža doušnika unutar krugova ljudi u egzilu ima dvostruku svrhu, rekao je Soldatov.

Sve dok doušnici ostaju neotkriveni, oni Moskvi mogu dostavljati informacije o kretanju, privatnim životima i slabostima kritičara Kremlja, u trenutku kada joj je pristup njima otežan zbog protjerivanja desetina ruskih špijuna. A ako doušnik bude razotkriven, kao u slučaju Rogova, to podstiče nepovjerenje - kako unutar krugova aktivista, tako i između njih i zemalja domaćina.

“U svakom slučaju, to je dobitna kombinacija”, rekao je Soldatov.

Iako Moskva javno odbacuje opozicionare u egzilu kao marginalne i nevažne, pažnja koju im posvećuje odaje duboku nesigurnost. Pored pokušaja infiltracije, ruske vlasti nastavljaju da pokreću krivične postupke protiv kritičara Kremlja, čak i u odsustvu, označavajući ih kao “ekstremiste” ili “teroriste”.

Logika bezbjednosnih službi, objasnio je Soldatov, jeste da današnji ljudi u egzilu možda djeluju nevažno, ali je tako djelovao i Vladimir Lenjin prije revolucija 1917. godine, koje su srušile tadašnjeg cara i više od 300 godina vladavine Romanovih.

“Iz perspektive FSB-a, oni sebi ne mogu da priušte ni jedan odsto vjerovatnoće da bi ti ljudi jednog dana mogli da ugroze političku stabilnost Rusije” ili vlast ruskog predsjednika Vladimira Putina, rekao je Soldatov.

“Ne pokušavaj da me praviš budalom”

Ivanovi problemi su počeli u ljeto 2023. godine. Tek što je sletio na moskovski aerodrom Šeremetjevo - vraćajući se iz posjete roditeljima u jednom ruskom gradu udaljenom dva i po sata leta - prišla su mu dvojica muškaraca u civilu i dvojica uniformisanih policajaca, koji su mu oduzeli telefon i pasoš.

Dvojica u civilu su se predstavila kao istražitelji za posebno važne slučajeve, elitnog odjeljenja FSB-a zaduženog za državne zločine. Pokazali su mu značke, prebrzo da bi ih mogao vidjeti, i poveli ga ka traci za prtljag.

Dok su čekali njegove kofere, počeli su usputno da ga ispituju o privatnom životu, studentskim dugovima i roditeljima - “stvarima koje su mogli znati samo praćenjem moje komunikacije”, prisjetio se Ivan. “Tražili su tačke pritiska.”

Sve dok doušnici ostaju neotkriveni, oni Moskvi mogu dostavljati informacije o kretanju, privatnim životima i slabostima kritičara Kremlja, u trenutku kada joj je pristup njima otežan zbog protjerivanja desetina ruskih špijuna. A ako doušnik bude razotkriven, kao u slučaju Rogova, to podstiče nepovjerenje - kako unutar krugova aktivista, tako i između njih i zemalja domaćina

Nakon toga, u prostoriji koju koristi aerodromska policija, razgovor je poprimio ozbiljniji ton. Dvojica muškaraca su ga suočila sa organizacionom šemom na kojoj su bili njegovo ime i fotografija, kao i podaci o više njegovih poznanika, optužujući ga - s pravom - da je bio član omladinskog pokreta “Vesna”.

Ta prodemokratska grupa je prvobitno postala poznata po satiričnim, medijski upečatljivim protestima. Oni su 2017. godine organizovali “sahranu budućnosti Rusije” uoči predsjedničkih izbora koji su Putinu donijeli još jedan mandat. Godinu kasnije, sa mosta u Sankt Peterburgu okačili su transparent “Ovo Svjetsko prvenstvo je natopljeno krvlju”, uoči finala Svjetskog prvenstva u fudbalu, čiji je domaćin bila Rusija.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu, “Vesna” je izrasla u jednu od glavnih opozicionih snaga u zemlji, pomažući u koordinaciji i podsticanju protesta protiv rata i Kremlja.

Dvojica agenata su pokazala Ivanu i drugi dokument, za koji se činilo da sadrži izdvojene djelove prepiske iz “Vesnine” Telegram grupe, koja je obrisana nakon što je ruski sud u decembru 2022. organizaciju proglasio “ekstremističkom”.

Muškarci su Ivanu dali izbor: ili će postati njihov doušnik, ili će ga odmah odvesti u zatvor, gdje bi se suočio sa kaznom od 15 godina zbog učešća u “ekstremističkoj” čet grupi.

Nakon što je pristao na prvu opciju, natjerali su ga da potpiše izjavu o povjerljivosti, a zatim su ga neobilježenim automobilom odvezli do centra Moskve, gdje su ga pustili kod jedne metro stanice. “Javićemo ti se na Telegramu”, rekao je jedan od njih na rastanku.

Ubrzo potom, Ivan je dobio prvu poruku sa predlogom da se nađu ispred zgrade u kojoj je studirao, što je bio prvi u nizu takvih susreta. Ipak, agenti su s njim uglavnom komunicirali onlajn, putem poruka i poziva na Telegramu.

Jedan od njih, visok i mršav, preuzeo je gotovo bratsku ulogu i davao Ivanu porodične savjete, nudio pomoć oko “problema” na fakultetu i sugerisao da ga može zaštititi od mobilizacije i slanja na ratište u Ukrajini.

“Sve sam sredio, niko te neće odvesti u vojsku”, napisao je agent krajem novembra 2024, očigledno pokušavajući da umiri Ivanove strahove da bi mogao biti mobilisan. Obećao mu je da je njegov slučaj pod njegovom “ličnom kontrolom”.

Drugi agent, krupnije građe, djelovao je kao da mu je zadatak bio da poslušnost obezbijedi zastrašivanjem.

“Mnogo smo se nadali da ćeš nam pomoći informacijama, ali sudeći po našoj komunikaciji, ne izgleda da i ti imaš tu želju”, napisao mu je jednom prilikom prijetećim tonom.

Jednom, nakon što je Ivan više puta nalazio izgovore da se ne sastanu uživo, agent je izgubio strpljenje: “Ja sam pristojan čovjek, ne pokušavaj da me praviš budalom. Niko ne gori od želje da ti bude prijatelj. Imamo zajednički posao koji treba da obavimo!”

Poziv na pivo, nastavio je, služi “da te motiviše” i da pokaže “da nismo životinje i da nam treba tvoja pomoć, koju zasad nisi pružio”.

Uloge su se povremeno mijenjale.

“Ivane, pobrini se, dođavola, da pronađeš i ponovo uspostaviš kontakt sa ‘Vesnom’, jasno?” rekao je prvi agent tokom jednog razgovora.

“Da, pokušavam, razumijem, u redu”, odgovorio je Ivan, očigledno pod stresom, što je samo dodatno iznerviralo agenta.

“Šta si se unervozio? Da li vršim pritisak na tebe? Opusti se. Diši. Sve će biti u redu. Važi?”

“Bolje ti je da me odmah pozoveš”

Dvojica agenata nijesu krila šta traže: informacije o kritičarima Kremlja, od kojih je većina pobjegla u inostranstvo kako bi izbjegla zatvor nakon što je Moskva pooštrila obračun sa neistomišljenicima poslije invazije. Ivanov zadatak je bio da iskoristi stare veze kako bi se infiltrirao u njihove nove komunikacione kanale i dostavljao informacije o mrežama aktivista i njihovim planovima za proteste protiv Kremlja, bez obzira na to gdje se nalaze.

“Oni (aktivisti) aktivno djeluju i stalno regrutuju”, napisao je drugi agent. “Poenta je da se razumije koje se konkretne aktivnosti odvijaju u kojim zemljama.”

Muškarci su Ivanu davali i uputstva kako da stekne povjerenje svojih bivših saradnika.

“Ubaci priču kako je Rusija loša i da razmišljaš o odlasku”, navodi se u jednoj poruci. “Pitaj kako i gdje možeš da ideš. Na primjer, gdje su se ljudi već nastanili, gdje možeš da nađeš posao.”

Ono što oni nijesu znali, međutim, jeste da je Ivan od početka igrao dvostruku igru.

U sedmicama nakon što je priveden, dok je čekao da mu se agenti jave, njegovo mentalno stanje naglo se pogoršalo, ispričao je. Društveni život mu je zamro, a počeo je i da pada na ispitima, opterećen situacijom u kojoj se našao.

Saradnja je značila izdaju prijatelja i, kako je on to vidio, sopstvene zemlje. Takođe, vjerovatno mu ne bi donijela nikakvu stvarnu korist. Kada više ne bi bio od koristi, agenti bi ga vjerovatno svakako poslali u zatvor, zaključio je.

Odlučio je da se povjeri jednoj od osoba koje je trebalo da špijunira: Aleksandru Kaševarovu, aktivisti “Vesne” koji živi u inostranstvu. Zajedno su osmislili plan: aktivista će Ivanu davati ili lažne ili bezazlene informacije koje će on prosljeđivati svojim kontrolorima, dok će Ivan u međuvremenu obezbijediti dokumenta za bijeg iz Rusije. (Kaševarov je potvrdio ovu verziju događaja.)

On je početkom 2025. u tome uspio i, nakon obilaznog puta, završio u Španiji, gdje trenutno čeka odluku o azilu.

Na njegovo iznenađenje, agenti u početku, činilo se, nijesu shvatili da je pobjegao.

“Počinješ ozbiljno da me zamaraš. Nikad se ne javljaš na telefon”, napisao je prvi agent pet mjeseci nakon Ivanovog odlaska. “Ne tjeraj me da dođem da te tražim.”

Nekoliko mjeseci kasnije, činilo se da su ipak povezali stvari.

“Zašto si otišao u inostranstvo?”, napisao je drugi agent. “Bolje ti je da me odmah pozoveš.”

Poslije toga, komunikacija je prestala.

“Ili njihov sistem praćenja ne funkcioniše kako treba, ili imaju milion ljudi poput mene pa su odlučili da jednostavno odustanu”, rekao je Ivan.

Kazao je da ne zamjera onima koji pod pritiskom popuste i postanu doušnici.

“Glupo je očekivati da svi budu heroji”, rekao je.

“Vrijedna meta”

Nije jasno koliko je FSB bio uspješan u regrutovanju doušnika unutar opozicionih krugova. Ipak, Ivanova priča nije jedinstvena, kaže Kaševarov, koji navodi da lično zna za još dva slična slučaja u kojima je FSB pokušao da regrutuje bivše aktiviste.

Iako su Rusi u egzilu u Evropi fizički teže dostupni, malo je vjerovatno da su izvan fokusa FSB-a, rekao je Kiril Šamijev, istraživač Evropskog savjeta za spoljne odnose i koautor izvještaja o ruskim emigrantima u Evropi.

On je rekao da ih status izbjeglica čini ranjivim: mnogi se suočavaju sa finansijskim teškoćama, nesigurnim pravnim statusom i imaju članove porodice u Rusiji, što se može koristiti kao sredstvo pritiska.

“To ih čini vrijednim metama za ruske obavještajne službe”, rekao je Šamijev.

U nastojanju da se suprotstave ruskim sabotažama i špijunaži, evropske vlade su uglavnom pokušavale da ograniče zajednice Rusa u egzilu koje žive na njihovoj teritoriji.

Neke su pooštrile vizne režime, uključujući za one koji traže humanitarnu zaštitu. Druge su, poput Litvanije, uvele ograničenja koliko često ruski državljani sa boravkom u toj zemlji mogu putovati u Rusiju.

Za neke disidente, pojačana sumnjičavost nakon hapšenja Rogova, ruskog studenta kojem se sudi u Poljskoj, dodatno je otežala ionako tegoban život.

“Za nas koji se protivimo ratu, život je i ovako dovoljno težak”, rekao je opozicioni aktivista Artjom Važenkov. “Kod kuće (u Rusiji) si neprijatelj, izdajnik, neprijatelj države. A sada si u inostranstvu (viđen kao) agent FSB-a.”

Teško mu je bilo da povjeruje da je Rogov, za kojeg kaže da mu je pomogao da ostane živ i “da ne bude prebijen na smrt” nakon što su zajedno bili zatvoreni u Bjelorusiji poslije antivladinog protesta 2020, mogao da radi za ruske vlasti.

“Živimo u atmosferi nepovjerenja”, složila se Anastasija Ševčenko, istaknuta opoziciona političarka koja je poznavala Rogova. “I zbog djelovanja ruskih vlasti, to nepovjerenje među nama sve više raste.”

Ne znati kome se može povjeriti čini rad “nemogućim”, dodala je.

I Šamijev i Soldatov ocjenjuju da regrutovanje Rusa zahtijeva dodatni oprez evropskih obavještajnih službi.

Međutim, istovremeno upozoravaju da evropske zemlje ne bi trebalo da dodatno otežavaju položaj Rusa u egzilu. Na kraju, “želite da se (Rusi) integrišu, jer je to najbolja vakcina protiv ilegalnih aktivnosti”, rekao je Šamijev.

Tekst je preuzet sa portala “Politiko”

Priredila: A. Š.

( Eva Hartog )