Gaming i digitalni identitet: sigurnost generacija koje odrastaju online

Prema globalnim istraživanjima o digitalnim navikama mladih, gaming je postao jedno od zastupljenijih i važnijih online okruženja, često prisutno u svakodnevnom životu generacija koje odrastaju uz digitalne tehnologije.

Drugim riječima: prvi digitalni identitet često se više ne gradi na tradicionalnim profilima i društvenim mrežama, već u igrama.

U tom prostoru nastaju prvi nadimci, prvi odnosi i prvi osjećaj reputacije. Ali nastaje i nešto drugo, često nevidljivo: prvi kontakt sa rizicima, bez stvarne svijesti o njihovim posljedicama.

Od 24. do 26. aprila 2026. godine, Montenegro Future Festival u Baru okuplja vodeće ljude globalne gaming i tehnološke industrije, upravo u trenutku kada ova pitanja izlaze iz okvira industrije i postaju šire društveno pitanje.

Kao partner i zvanična mreža festivala, Crnogorski Telekom ovu temu posmatra kroz širi okvir digitalne odgovornosti, gdje sigurnost korisnika, zaštita podataka i digitalna etika postaju jednako važni kao i infrastruktura koja sve to omogućava.

Tim povodom razgovarali smo sa nekima od vodećih ljudi iz gaming industrije, koji će biti gosti festivala, kako bismo razumjeli gdje se danas nalazi granica između iskustva i sigurnosti, i koliko su identiteti generacija koje odrastaju online zaista zaštićeni.

Digitalni identitet kao nova osnova online iskustva

„Gaming danas više nije samo zabava, već jedno od prvih mjesta gdje mladi postaju neko online. Njihov username, reputacija, ponašanje, pa čak i njihov društveni status grade se unutar tih ekosistema. Izazov je u tome što je taj identitet često razvijeniji nego što je zaštićen“, kaže Mostafa Abusamra, regionalni strateški direktor u HealthyGaming i jedan od ključnih lidera u oblasti esporta i strateškog razvoja industrije. „Zaštita identiteta kao ljudskog iskustva, a ne samo kao skupa podataka; integracija wellbeing-a, bezbjednosti i edukacije o ponašanju u platforme; i prepoznavanje da ono što se dešava u igri može oblikovati samopouzdanje, ponašanje, pa čak i mentalno zdravlje“.

Istovremeno, način na koji industrija pristupa identitetu ubrzano se mijenja.

„Gaming je oduvijek bio digitalno okruženje, koje je služilo kao ulazna tačka za mlađe generacije da izgrade svoje online identitete. Kultura je istorijski davala prednost nadimcima u odnosu na stvarna imena i obeshrabrivala dijeljenje ličnih podataka.

Ali to se mijenja. Platforme sve više zahtijevaju povezivanje nadimaka sa stvarnim identitetima zbog regulative o zaštiti podataka, pravnih obaveza i bezbjednosnih zahtjeva. Kada je riječ o efikasnoj moderaciji, sve je važnije znati ko se nalazi iza ekrana.

Ova promjena stavlja verifikaciju identiteta i sajber bezbjednost u prvi plan i predstavlja veliki finansijski i operativni izazov, posebno jer tehnički potkovani gejmeri često pokušavaju da zaobiđu bezbjednosne sisteme i testiraju njihove ranjivosti“, objašnjava Han Park, izvršni direktor i suosnivač kompanije Payment Labs i dugogodišnji ekspert u gaming i fintech industriji.

U tom prostoru tranzicije, zaštita ostaje nedovoljno sistemski uređena.

„Danas je taj identitet samo djelimično zaštićen. Industrija je ostvarila napredak, ali i dalje ostaje fragmentirana i neujednačena“, upozorava Vlad Marinescu, predsjednik IESF-a, bivši direktor IJF-a i SportAccorda, te predsjednik USEF-a.

„Bez strukture i saradnje, ekosistem ostaje ranjiv — a dugoročni razvoj postaje nestabilan“, dodaje on.

Ovaj balans između zaštite i slobode dodatno komplikuje pitanje podataka.

„Moramo primijeniti isti nivo zaštite na digitalne identitete mladih kao što to činimo u stvarnom svijetu. Iako su društvene granice do kojih im dozvoljavamo da se samostalno kreću često nejasne, tehničke granice prikupljanja podataka to ne mogu biti. Moramo biti izuzetno pažljivi i strogi u vezi sa vrstama podataka koje prikupljamo, ali istovremeno održati balans kako ne bismo ograničili razvoj prevelikim restrikcijama“, objašnjava Michael Schwartz, rukovodilac partnerstava u kompaniji Runestone.

Evolucija sigurnosti u globalnom gaming ekosistemu

„Gaming industrija je danas jedan od najvećih digitalnih ekosistema na svijetu i samim tim prirodna meta sajber prijetnji“, ističe Abusamra. „Vidimo tri glavne kategorije rizika: prijetnje na nivou korisnika — krađa naloga, prevare i phishing; prijetnje na nivou ekosistema — napadi na platforme, izdavače i esports organizacije; i rizike socijalnog inženjeringa, koji su zapravo najbrže rastući jer iskorišćavaju ponašanje, a ne tehnologiju.“

Specifičnost industrije leži i u njenoj zajednici.

Prema riječima Parka, „istorija online gaminga duboko je povezana sa istom demografijom koja stvara ove prijetnje. Tehnički potkovani gejmeri koristili su svoje vještine da testiraju sisteme i otkrivaju ranjivosti, poput DDoS napada ili bezbjednosnih proboja radi krađe povjerljivih informacija.“

Kako se gaming sve više povezuje sa finansijama, rizici rastu.

„Danas se ta prijetnja pomjerila ka krađi identiteta i finansijskim prevarama. Sa razvojem kriptovaluta, digitalnih plaćanja i integracije fintech rješenja u ovaj prostor, ukradeni identiteti se sada koriste za pristup finansijskim sistemima. To dovodi do gubitaka od milijardi dolara“, upozorava Park.

Pored toga, tehnologija dodatno mijenja dinamiku prijetnji.

„Sa razvojem vještačke inteligencije i ubrzanim napretkom modela, ona djeluje i kao mač i kao štit u kontekstu integriteta i šire sajber bezbjednosti. S jedne strane, napadači imaju lakši pristup alatima za eksploataciju pojedinaca i platformi, dok s druge strane kompanije primjenjuju napredne tehnologije kako bi im se suprotstavile“, objašnjava Schwartz.

Infrastruktura kao temelj pouzdanosti i sigurnosti

Kako gaming postaje kompleksniji, sigurnost se sve više premješta u infrastrukturu.

„Infrastruktura postaje kičma povjerenja u gamingu. Današnje iskustvo zavisi od cloud computinga, obrade podataka u realnom vremenu i globalne povezanosti“, kaže Abusamra.

Tehnička realnost dodatno naglašava ovu zavisnost.

„Ne možete imati dugoročnu pouzdanost ili fer plej bez snažnih, bezbjednih mreža niske latencije koje zaustavljaju prijetnje prije nego što stignu do korisnika ili data centara“, naglašava Schwartz.

„Bez ove infrastrukture, osnova industrije bi se urušila. Međutim, takva zavisnost znači da ne možemo sebi priuštiti jednu tačku kvara. Upravo zato su decentralizovane i redundantne cloud infrastrukture za data kompanije, izdavače igara i telekom provajdere danas ključne“, dodaje on.

U esportu, ovo pitanje direktno utiče na kredibilitet.

„Infrastruktura ne samo da je podrška — ona definiše fer plej, bezbjednost i pouzdanost. Bez stabilnih i bezbjednih sistema, ne možete garantovati fer takmičenje niti zaštititi sportiste“, ističe Marinescu.

Balans između zaštite podataka i korisničkog iskustva

Jedan od ključnih izazova industrije leži u definisanju granice između sigurnosti i korisničkog iskustva, odnosno u uspostavljanju modela koji istovremeno štiti korisnike i ne ograničava njihovu slobodu u digitalnom okruženju.

„Iako su društvene granice do kojih im dozvoljavamo da se samostalno kreću često nejasne, tehničke granice prikupljanja podataka to ne mogu biti“, ističe Schwartz.

Slično tome, pitanje ravnoteže između zaštite i otvorenosti vidi se i na nivou same industrije.

„U Međunarodnoj esports federaciji vidimo svoju ulogu u tome da pomognemo da se esports razvija ka strukturiranijem i zaštićenijem ekosistemu, u kojem su identitet, povjerenje i zaštita igrača osnovni principi — a ne naknadno dodati elementi“, naglašava Marinescu.

Gaming mora ostati prostor istraživanja identiteta, ali i prostor u kojem sigurnost ne dolazi nauštrb iskustva.

Uloga edukacije u sigurnosti digitalnih generacija

Ako se sigurnost sve više oslanja na tehnologiju, njen najranjiviji dio ostaje korisnik.

„Najslabija tačka cyber sigurnosti nije sistem, već korisnik koji nema dovoljno znanja i svijesti o rizicima“, ističe Abusamra.

Ovaj jaz između korišćenja tehnologije i njenog razumijevanja postaje sve izraženiji kako gaming sve ranije ulazi u svakodnevni život mladih.

„Obrazovni sistemi su i dalje reaktivni, dok se gaming razvija eksponencijalno. Većina škola ne obrađuje formiranje digitalnog identiteta niti podučava sajber bezbjednost na praktičan način“, dodaje on.

Sličan problem prepoznaje i Schwartz: „Mladi gejmeri su iznenađujuće vješti u snalaženju u digitalnim svjetovima, ali to rade bez jasnog razumijevanja rizika — znaju kako da koriste tehnologiju, ali često ne razumiju trajnost svojih digitalnih tragova.“

Digitalna pismenost danas često znači sposobnost korišćenja alata, ali ne i razumijevanje njihovih implikacija.

„Realnost je da se tradicionalni obrazovni sistemi bore da održe korak s digitalnim ubrzanjem“, upozorava Park.

Zato pitanje edukacije postaje ključno za dugoročnu sigurnost digitalnog prostora.

„Učimo mlade kako da koriste tehnologiju — ali ne i kako da zaštite svoj identitet, razumiju digitalne rizike ili se odgovorno ponašaju online“, zaključuje Marinescu.

Budućnost digitalnog identiteta počinje u gamingu

Kako se digitalni identitet sve više formira kroz gaming, upravo tu se otvaraju i ključna pitanja njegove sigurnosti, razvoja i odgovornosti.

„Ako ovo uradimo kako treba, gaming neće biti samo bezbjedan, već će postati jedno od najmoćnijih okruženja za razvoj digitalnih građana naredne generacije“, ističe Abusamra.

U toj ranoj fazi leži i ključna odgovornost industrije, infrastrukture i sistema koji je podržavaju.

Jer, generacije koje danas odrastaju kroz igre ne ulaze u digitalni svijet spolja - one ga oblikuju iznutra, kroz sisteme koji ih istovremeno štite i definišu.

( Promo sadržaj )