„Srce mi je reklo da ih više nema”
Libanac pretražuje ruševine svog doma, koji su bombardovale izraelske snage, u potrazi za uspomenama na ubijenu porodicu
Gotovo svakog dana tokom posljednjih mjesec dana, Husein Saleh odlazi na sumorno hodočašće do parcele na jugu Libana gdje je nekada stajala njegova kuća, pretražujući zemlju u potrazi za sitnicama koje su pripadale njegovoj supruzi, kćerki i još šestoro rođaka poginulih u izraelskom napadu.
„Svaki dan ili svaki drugi dan dolazim ovdje, provjerim šta ima, razgledam, pokušavam da pronađem uspomene, telefon, bilo šta što može da mi smiri srce i makar malo olakša“, rekao je Saleh (34).
Na toj parceli u istorijskom libanskom lučkom gradu Tiru ostalo je malo toga: kamenje od njegove sravnjene kuće, metalni geleri izraelske rakete, pohabana knjiga koja je pripadala jednom od rođaka njegove kćerke.
„Osjećam da je svijet tako težak, tako surov“, rekao je Saleh, nekoliko puta se slomivši dok je razgovarao sa novinarom agencije Rojters.
Prisjetio se skromnog doma nekada punog života, u kojem se njegova petogodišnja kćerka Sara igrala sa starijim rođacima ili hranila dva mlada jarca koja su pripadala tetki njegove supruge.
Međutim, 6. marta, dok je bio u kupovini namirnica, izraelska raketa pogodila je njegovu kuću i ubila njegovu suprugu, kćerku, njegovu svastiku i njenog muža, njihovo dvoje djece i dvije tetke njegove supruge.
„Čuo sam dvije eksplozije i srce mi je potonulo. Srce… srce mi je reklo da ih više nema“, rekao je.
Više od 1.500 ljudi ubijeno je u izraelskim napadima i vojnim operacijama u Libanu od 2. marta, kada je izbio novi rat između Izraela i libanske oružane grupe Hezbolah.
Među poginulima je 130 djece i 101 žena, prema podacima libanskog ministarstva zdravlja.
U srijedu je najavljeno dvonedjeljno primirje između Sjedinjenih Država i Irana. Hezbolah je obustavio napade u skladu s tim dogovorom, kazali su za Rojters libanski izvori bliski toj grupi koju podržava Iran. Izrael je nastavio sa udarima, a izraelski premijer Benjamin Netanjahu poručio je da Liban nije obuhvaćen primirjem.
Uzastopne eksplozije potresle su Bejrut, a dim se nadvio nad prijestonicom, dok je izraelska vojska saopštila da je pokrenula najveći koordinisani napad u dosadašnjem toku rata. Kako je navedeno, gađano je više od 100 komandanih centara i vojnih lokacija Hezbolaha u Bejrutu, dolini Beka i južnom Libanu.
U jučerašnjim napadima na Liban, najintenzivnijim od početka rata, poginule su desetine ljudi, a stotine su ranjene, prema podacima libanskog ministarstva zdravlja. U Bejrutu su novinari Rojtersa vidjeli ljude na motociklima kako preuzimaju ranjene i prevoze ih u bolnice, jer nije bilo dovoljno ambulantnih vozila da stignu na vrijeme. Grupa vatrogasaca gasila je požar na parkingu nakon što je u jednom napadu više od deset automobila izgorjelo i bilo smrskano.
Saleh je rekao da je bombardovanje koje je ubilo njegovu porodicu raznijelo njihova tijela i odvojilo glavu njegove kćerke od tijela. Morao je da sahrani različite djelove tijela zajedno, jer su bili toliko unakaženi i deformisani da nijesu mogli biti pravilno razdvojeni.
„Napad koji se ovdje desio bio je pun mržnje. To nije bilo nešto uobičajeno. Zašto su ih gađali, ne znam“, rekao je za Rojters.
Naveo je da su njegovi rođaci bili civili i da u njegovoj kući nije bilo nikakve vojne opreme.
Izraelska vojska nije odgovorila na pitanja Rojtersa o tom napadu, uključujući i to šta je ili ko je mogao biti vojna meta.
Izrael je od 2. marta izdao upozorenja za evakuaciju za velike djelove Libana, koji obuhvataju oko 15 odsto ukupne teritorije zemlje, uključujući i Tir. Stručnjaci za međunarodno pravo kažu da nalozi za evakuaciju treba da budu vezani za neposredno predstojeće napade i da naknadni udari i dalje moraju izbjegavati nanošenje štete civilima.
Saleh je rekao da je Sara išla na fizikalnu terapiju kako bi ponovo prohodala nakon zdravstvenog problema zbog kojeg je ostala djelimično paralizovana.
„Nadali smo se da će za dva mjeseca ponovo moći da hoda i da se igra kao druga djeca... Ne znam kako da opišem ovaj gubitak“, rekao je. Sada više ne može da provodi vrijeme sam, jer je usamljenost preteška.
„Gubitak, odvojenost od njih, tako je teška. Cijeli moj život se promijenio“, rekao je.
( N.B. )