Muke majki koje su toliko iscrpljene da su zaboravile kako san uopšte izgleda

Postoji umor, a onda postoji majčinski umor. Često vam se može činiti da nećete preživjeti još jedan dan u takvom iscrpljujućem stanju. Ova vrsta premorenosti može, u ekstremnim slučajevima, dovesti do svojevrsnog delirijuma.

Na primjer, može vam biti teško da se sjetite sopstvenog imena. Kako i dalje patim od ove boljke, shvatila sam da sa sobom nosi priličan broj muka. Svaka je teška na svoj način i sa njima se suočavaju sve one koje su odlučile da imaju djecu.

U nastavku pogledajte koje su to surove muke majki:

"Prevrćem se i vrtim cijelu noć, a ne spavam"

Ovo je ona muka koja nastaje kada ste jednostavno previše umorni da biste zaspali. Noć i rane jutarnje sate provodite u glavi prebirajući po spisku svega što treba uraditi sjutradan. Pokušavate s opuštajućom muzikom. Pokušavate s čašom vina. Čak brojite i ovce. Ništa ne pomaže.

Kajete se što ste prijateljicu nazvali budalom kada vam je predložila da držite zapisanu listu na noćnom stočiću, da to samo "pustite" i zatvorite oči. Sada ste ljubomorni na tu istu prijateljicu. Vjerovatno spava, dok vi ležite i patite.

Psiholog Nik Vignal objasnio je da je jedna od najvećih grešaka koje iscrpljeni ljudi prave to što brinu u krevetu, te da je upravo anksioznost zbog nespavanja često ono što sprečava da san zaista dođe. Mentalna lista obaveza koja vam se vrti u ponoć simptom je mozga kojem nije bilo dozvoljeno da se isključi.

"Da li samo da ležim ovdje dok mi bešika ne eksplodira?"

Ozbiljno morate u toalet, ali odlazak tamo donosi čitav niz problema. Dijete koje vam trenutno leži tačno na glavi potrčaće za vama niz hodnik. Usput će tražiti čašu vode, sendvič sa šunkom i sladoledni kup.

Možda hoće, a možda i neće odlučiti da i samo ide u kupatilo - čisto iz zabave, naravno. Zbog brojnih komplikacija koje mogu nastati ako ustanete, odlučujete da ostanete u krevetu. I dalje ne spavate.

Studija iz 2024. o roditeljskom sagorijevanju pokazala je da je hronični stres zbog brige o djeci, posebno kod majki koje usklađuju više djece i svakodnevne obaveze, snažno povezan s anksioznošću i slabljenjem ličnog funkcionisanja tokom vremena. To što vam odlazak u toalet u dva ujutro djeluje kao noćna mora nije pretjerivanje; tako u stvarnom životu izgleda duboka iscrpljenost.

"Kako uopšte da preguram dan?"

Ovo počinje čim alarm zazvoni. Ležite i ljutite se na sebe što opet nijeste iskoristili tu stvar koja se zove san. Srce počinje da vam lupa. Naravno, iscrpljenost je najjača onih dana kada imate mnogo obaveza. Važan sastanak vam je za sat vremena. Ne uspijevate da probudite djecu. Ne sjećate se u koliko sati jedno dijete ima karate, a drugo fudbal.

Molite kafu da vas spasi, ali nijeste sigurni da će ovog puta uspjeti. Nijeste sigurni da ćete pregurati dan a da se ne srušite na pod.

Nedostatak sna narušava pamćenje, pažnju, budnost i sposobnost donošenja odluka, što znači da to što zaista ne možete da se sjetite koje dijete ima karate nije lični neuspjeh, već predvidiva neurološka posljedica premalo sna. Studija iz 2023. objasnila je da, kada mozak nije naspavan, on doslovno ne može da pristupi informacijama onako kako to inače čini.

"Loša vremena"

U nekom trenutku možda odlučite da uključite televizor da vidite šta se dešava u svijetu. U ovakvim vremenima, vrijeme je uglavnom u jednom od dva ekstrema: nepodnošljivo vruće ili nepodnošljivo hladno. Toliko ste već van sebe da proklinjete meteorologa što svima nije dao slobodan dan.

U vašoj mašti predsjednik bi proglasio "dan vrati se u krevet i ne mrči". On bi razumio. Kada ste primorani da se suočite sa stvarnošću, pitate se da li ćete doći do školskog dvorišta a da se ne onesvijestite od dehidracije. Ako je ledeno, zamišljate sebe kako padate u smet i niko vas ne nalazi danima.

Doktor Madžid Fotuhi, stručnjak za pamćenje i zdravlje mozga sa Univerziteta Džons Hopkins, objasnio je da hronični nedostatak sna dovodi do upale i smanjenja hipokampusa. Tako da nadrealni osjećaj da vas je hladna vremenska prognoza lično uvrijedila zapravo znači da mozak, iscrpljen zbog manjka sna, teško obrađuje bilo šta što zahtijeva napor.

"Trebalo je da slušam majku"

Eto, upozorila vas je. Ali vi ste odlučili da ignorišete sve njene molbe da odspavate, jer je igranje s Barbikom i njenom kućom iz snova bilo mnogo važnije. Onda je nastavila da viče na vas tokom studentskih dana dok ste ostajali budni cijelu noć gledajući maratone serije. Zašto je nijeste slušali? Kako nijeste shvatili koliko je san dragocjen?

Istraživači sna dosljedno ukazuju na to da se nedostatak sna vremenom nagomilava kao neka vrsta kognitivnog duga, te da se manjak nastao godinama hroničnog djelimičnog nespavanja ne može lako nadoknaditi. Ispostavlja se da je mamina priča o popodnevnom spavanju bila sasvim neurološki utemeljena.

"Popodnevni krah"

Mislili ste da nema ni najmanje šanse da pregurate jutro. Ipak jeste. Ali jutarnja muka nije ništa u poređenju sa onom koja vas čeka usred dana. To je onaj period kasnog jutra ili ranog popodneva kada jednostavno morate da se srušite. Žudite za krevetom samo da biste legli. Zavidite svim bebama koje spavaju svoju popodnevnu dremku. Malo plačete... ili mnogo.

Klinička psihološkinja Erika Wolerman objašnjava da su poremećaji sna jedan od najvećih znakova da je neko prešao sopstvene granice, te da je taj ciklus teško prekinuti jer stres i iscrpljenost nastavljaju da hrane jedno drugo. Popodnevni krah je vrlo jasna poruka vašeg tijela da odmor više nije stvar izbora.

"Da li da uživam u malo vremena za sebe ili da se samo srušim?"

Konačno ste uspjeli. Djeca su nahranjena, okupana i počinju da tonu u san. U tom trenutku shvatate da morate donijeti važnu odluku. Prije majčinstva postojala je jedna stvar u kojoj ste uživali: vrijeme za sebe. Nekad biste nadoknađivali propuštene epizode omiljenih serija. Nekad biste čitali knjigu. Nekad biste možda popili i čašu vina, ili deset.

Čeznete za vremenom kada ste mogli da uživate u tom dragocjenom večernjem ritualu. Dok o tome razmišljate, jedno dijete odjednom traži mlijeko, dok drugo deseti put mora u kupatilo. Za umorne nema predaha.

Studija iz 2023. objasnila je da se odvajanje vremena za sebe u majčinstvu, čak i u malim količinama, smatra proaktivnom strategijom za sprečavanje postnatalnih poremećaja i očuvanje mentalnog zdravlja na duži rok. Surova ironija je u tome što se, baš u trenutku kada konačno dobijete malo prostora za to, djeca ponovo pojave kao da su čekala upravo taj sekund.

Autorka je saradnica portala YourTango, koja piše o uobičajenim svakodnevnim izazovima u podizanju porodice, ličnosti i odnosima

( Ketlin Saliven )