Neko štitio sud, neko Medenicu? Za šta optužuju Popović i kako je ona odgovorila na zahtjev za svoju smjenu

Predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović tvrdi da je hajka na nju dignuta zbog toga što je insistirala da se u subotu završi pritvorski predmet Vesne Medenice, nakon što je čula da postoji bojazan da bivša predsjednica Vrhovnog suda planira naškoditi sebi i da policija zbog toga pretresa njenu kuću, tražeći oružje kojim bi to mogla učiniti.

Navodi se to u njenom odgovoru Sudskom savjetu, kome je šefica pravosuđa Valentina Pavličić podnijela zahtjev za razrješenje Popović.

Sudski savjet danas će odlučiti o njenoj smjeni. Odlučuju većinom glasova.

Prethodno su je sudije, savjetnici i službenici optužili za drsko, arogantno i ponižavajuće ponašanje, tvrdeći da je vikala na kolege, omalovažavala zaposlene i stvarala atmosferu straha i pritiska.

Popović je, međutim, sve negirala i u svom prvom izjašnjenju konstatovala da je pritužbama bila “više nego iznenađena, zatečena i šokirana”, da joj niko ranije nije ukazao da se ponaša nedolično i da je jedino insistirala na zakonitom, ažurnom i efikasnom radu.

U pritužbama se navodi da predsjednica nije prihvatala mišljenje koje se razlikuje od njenog, da je na sjednicama vijeća reagovala burno i povišenim tonom, a neslaganje doživljavala kao rad protiv sebe.

Kao jedan od najozbiljnijih primjera, sudije navode situaciju u kojoj je, nakon što je u jednom predmetu ostala preglasana, sutkinji Danijeli Vukčević rekla: “Vi mene sabotirate”, uz tvrdnju da se kolege unaprijed dogovaraju kako bi radile protiv nje.

Predsjednica Apelacionog suda, međutim, odbacuje da je vršila bilo kakav pritisak na sudije i tvrdi da svako ko to navodi - “iznosi apsolutnu neistinu”.

Nije im pravo što sam ih zvala

Popović odgovor na zahtjev za svoje razrješenje piše na 47 strana i konstatuje da je pravi razlog to što je od “pripravnih koleginica”, u petak 27. februara, tražila da dođu u subotu i odluče o pritvorskom predmetu Vesne Medenice koji im je stigao tog dana.

Podsjeća da je 27. februara u sud stigao predmet formiran u postupku odlučivanja o žalbama izjavljenim protiv rješenja Višeg suda u Podgorici koji je odbio da odredi pritvor: “Radi se o predmetu okrivljene Vesne Medenice u kom predmetu ja kao predsjednica vijeća ovog suda ne mogu da postupam, jer sam izuzeta rješenjem Vrhovnog suda, s obzirom na to da sam u tom krivičnom predmetu saslušana kao svjedok”.

Objašnjava da su protiv tog rješenja žalbe izjavili SDT i branioci okrivljene i konstatuje da je “javnosti više nego poznata okolnost oko višestrukog administrativnog vraćanja ovog predmeta između Višeg i Apelacionog suda koje je trajalo gotovo čini mi se mjesec dana, a u javnosti označavano kao pingpong između ova dva suda”.

“A ja sam u petak uveče pozvala sutkinje koje su kao članice vijeća trebalo da donesu odluku u ovom predmetu i rekla im da se predmet u subotu (28. 2. 2026. godine) mora završiti. Pojasniću: pozvala sam sutkinju Danijelu Vukčević, istina, kasno uveče... nakon radnog vremena, ali koleginica je pripravna, rekla joj da su mi saopštene informacije koje je, kako mi je rečeno, iznio direktor policije - da postoji bojazan da okrivljena Medenica planira naškoditi sebi što su zaključili iz neke plakate koju je dala, da se vrši pretres njene kuće, jer se traži oružje kojim bi to mogla učiniti, da se saslušava neka medicinska sestra iz ranijeg perioda kada je okrivljena imala sličnu situaciju. Rekla sam joj i da ja ne znam je li to istina ili ne, da tu plakatu ja nijesam mogla naći, ali da, s obzirom na sve, i da su ona i koleginice ‘pripravne’ treba da dođu sjutra (u subotu) u sud i završe predmet”.

Tvrdi da je nakon toga pozvala i koleginicu Mirjanu Vlahović i kratko rekla: “Miro, sjutra se onaj predmet mora završavati”... a potom i Dijanu Radulović, izvjestioca u tom predmetu: “Prvo sam poslala poruku izvinjavajući joj se što je kasno, ali da je hitno i da se moramo čuti, pa smo i razgovarale, u bitnom, ponovila sam joj što sam rekla i sutkinji Vukčević, a ona mi je rekla da ne zna može li doći, jer je u petak ranije otišla s posla, jer se loše osjećala, a kad sam ja rekla da smo ipak pripravni, ona mi je odgovorila da jesmo pripravni, ali šta ako je neko bolestan, i da će, ukoliko se bude bolje osjećala, ujutru doći na posao”.

Uprkos svemu, piše, koleginice su u subotu došle i predmet je za dva sata završen i otpremljen iz suda.

“Iz načina razgovora koleginica sa mnom osjetila sam da im nije bilo ‘pravo’ što sam ih pozvala, osjetila sam po načinu i tonu razgovora da im je “zasmetalo” što sam ih zvala i iznijela zahtjev da se u subotu dođe na posao i završi predmet. Mislim da su upravo revoltirane tim mojim postupkom koji su vjerovatno doživjele kao pritisak, upravo i inicirale sve ovo i predmetnu pritužbu”...

Nekome sam nešto pokvarila

Popović navodi da su u međuvremenu dogodila i bizarna situacija sa nestankom ključa kancelarije koju koriste savjetnici koji rade u “Kvž” vijeću i u kojoj bi se, po nekom ustaljenom toku stvari, predmet Medenice i nalazio za vikend: “Što dodatno kod mene izaziva sumnju u to šta se sve moglo dogoditi za vikend da predmet nije otpremljen iz suda u subotu i učvršćuje me u ispravnost zahtjeva da sudije koje su plaćene za pripravan rad i dežurstvo treba i da završe posao koji ne trpi odlaganje”.

Ona je ocijenila da bi opet ona bila odgovorna da je taj predmet ili nešto iz njega nestalo iz suda za vikend: “A što, dok god mogu predvidjeti razne situacije i preduzimati zakonom predviđene mjere da ih preduprijedim, zaista neću dozvoliti ni po koju cijenu”.

Konstatuje da ne želi da preduzima takve rizike i podsjeća da je o toj sutuaciji obaviještena policija i tužilaštvo:

“I sprovode se radnje iz nadležnosti tih organa, pa će, vjerujem, i toliko pominjani video-nadzor u hodnicima Apelacionog suda biti od koristi. A rekla bih iz ove perspektive, da sumnjam da sam ovim mojim insistiranjem da se ovaj predmet završi i razduži iz suda u subotu 28. 2. 2026. godine, nekome nešto ‘pokvarila’”, navodi ona.

Ne mogu vas gledati

U pritužbama sudije tvrde i da je atmosfera na vijećima bila toliko napeta da je sutkinja Dijana Radulović u jednom trenutku predsjednici morala da kaže: “Molim te, ponašaj se pristojno, jer se ja pristojno ponašam”. Navode da je Popović tek tada spustila ton.

U drugoj situaciji, prema njihovim izjavama, Radulović je pozvana u kabinet, gdje je predsjednica stajala pored stola i vikala zbog nepotpisanih predmeta, sve dok joj sudija nije poručila da na takav način neće razgovarati.

Predsjednica, s druge strane, tvrdi da joj niko nikada nije skrenuo pažnju da se bilo kome obraća sarkastično, ironično ili omalovažavajuće.

U izjavama se dalje navodi da je Popović pred savjetnicima i sudijama umjela da sarkastično komentariše raniju praksu suda, uz poruke tipa - “Vidim kako ste prije radili…”, kao i da je govorila da su svi “naučili na nerad” i da će ih ona “dovesti u red”.

Sudije tvrde da to nije bila strogoća u radu, već obrazac nipodaštavanja i demonstracije moći.

Popović odgovara da su takvi navodi neistiniti i da je jedino nezadovoljstvo koje je dolazilo do nje bilo vezano za obim posla, na koji nije mogla da utiče.

Posebno teške optužbe dolaze iz pisarnice - upraviteljka pisarnice Nada Đikanović navodi da je duže razmišljala da prijavi mobing, ali da iz straha nije imala hrabrosti.

Tvrdi da joj je predsjednica govorila: “Ne ulazi, ne mogu Vas gledati, ni pričati s Vama”, da je zbog takvih scena odlazila u Hitnu zbog visokog pritiska i da je razmišljala da u 60. godini života napusti posao samo da bi, kako navodi, završila “sa tim terorom”.

Službenica Irena Ristić tvrdi da joj je predsjednica komentarisala čak i način disanja, a potom joj govorila: “Uključi mozak, ako ga imaš, ludačo”...

“Više nego očigledan animozitet”

Popović ocjenjuje da je predsjednica Vrhovnog suda postupila suprotno Poslovniku o radu Sudskog savjeta, čime je direktno povrijedila načelo transparentnosti i onemogućila joj adekvatno izjašnjenje na navode podnosilaca pritužbi.

Ističe da joj nisu dostavljene izjave sudija i sekretarke suda, niti je ispitana na te okolnosti, čime je povrijeđeno njeno pravo na kontradiktornost postupka i načelo “jednakosti oružja”.

Prema njenim riječima, činjenično stanje u prijedlogu utvrđeno je jednostrano, isključivim prihvatanjem navoda podnosilaca pritužbe, bez pružanja šanse da ih dokazima opovrgne, što smatra grubim kršenjem prava na pravičan postupak i zaštitu ličnog integriteta.

U odgovoru se naglašava da ovakvo postupanje nije formalni propust, već pokušaj vršenja uticaja na članove Sudskog savjeta i javno mnjenje u pravcu ranog formiranja stava o njenoj krivici, dok se značaj izjava koje joj idu u prilog uvredljivo umanjuje.

Tvrdi da takvi potezi Valentine Pavličić nisu slučajni, niti su plod nepoznavanja normi, već rezultat “više nego očiglednog animoziteta” koji ispoljava u dužem periodu.

“U konfliktu sa 100 odsto kolektiva”

Predsjednica Vrhovnog suda konstatuje da je u kolektivu došlo do potpunog gubitka profesionalnog povjerenja, što je utvrđeno kroz analizu obima nepovjerenja, kontinuiteta problema i uticaja na funkcionisanje suda.

U predlogu za razrješenje Popović navodi da izraženi konflikt nije ograničen na pojedinačne slučajeve, već je široko rasprostranjen i procjenjuje se na skoro 100 odsto kolektiva. Ističe se da su neprimjeren način komunikacije i rukovođenja rezultirali narušenim odnosima između predsjednice, sudija i zaposlenih, uz percepciju opšteg nezadovoljstva.

Dodaje se da se komunikacija sa sudijama opisuje kao neprimjerena, uz primjenu povišenog i uvredljivog tona, što dovodi do poniženja i narušavanja dostojanstva sudija prilikom obavljanja poslova, prevazilazeći okvire profesionalnog neslaganja.

Tako utvrđen konflikt, piše, nema ad hoc karakter, već postoji kontinuitet problematičnog rukovođenja koji, prema izjavama, započinje izborom Popović na funkciju predsjednice suda.

Upozorava se da takvo stanje ima šire implikacije, jer je povjerenje javnosti u pravosuđe usko povezano sa povjerenjem koje sudije imaju u sopstvenu instituciju i profesionalni autoritet njenog rukovodioca.

( Jelena Jovanović, Biljana Nikolić )