Samohrana majka iz Nikšića traži pomoć Opštine: Živi od penzije preminulog supruga, ni najbliži nisu bili oslonac
Brine je što za par mjeseci moraju napustiti stan koji iznajmljuju i što je kirija porasla, a oni se kreditno zadužili. Pomoć traži od predsjednika Opštine Marka Kovačevića
U baraci, pod šatorom, kao podstanar, ali nikad u svom stanu nije živjela samohrana majka Milodarka Todorović. Poslednjih 15 godina za život zarađuje prodajući na nikšićkoj pijaci.
"Moj muž je radio 24 godine u Boksitima, uplaćivao u stambeni fond, bio visoko rangiran, da je poživio, 1998. godine mi bismo dobili stan, međutim te godine je umro. Ja konkurisala, ali oni su mene bacili ispod rang liste, kao zakon je takav”, ispričala je ona za TV Vijesti.
Na nesuđenom placu rudara ispod Trebjese, gdje je trebalo da se grade stanovi za radnike, Milodarka je sa jedanestogodišnjim sinom uselila u tada slobodnu baraku, ali su brzo bili prinuđeni da noći provode na otvorenom.
"Došla je policija, opština, socijalno, izbacivači, izbacili stvari. I ja sam tu pod šator živjela nekoliko sa sinom", priča ona.
Nakon te epizode, Boksiti su se, kaže, smilovali da im godinu plaćaju kiriju, a svih narednih је plaćala sama, radeći najteže poslove. Jedina sigurost bila je muževljeva penzija, dok se na ljude, ni one najbliže nije mogla osloniti.
"Niko mi nije pomogao, ni pitao treba li ti djetetu. Moje dijete nije imalo ni ekskurzije ni mature, kad nijesam mogla. A on se nije bunio. U Boksitima sam čistila i autobuse čak. Dobro se sjećam da mi je upravnik dao da čistim autobuse, da bih imala 100 eura više. Međutim, oni su meni to pisali kao nagradu. I ja sam samo primila od toga 40 eura”, kazala je Todorović.
Dnevnica na pijaci ne prelazi 15 eura, ali se ne žali. Brine je što za par mjeseci moraju napustiti stan koji iznajmljuju i što je kirija porasla, a oni se kreditno zadužili. Pomoć traži od predsjednika Opštine Marka Kovačevića.
"Znam da u izbjegličkim zgradama i u zgradama socijalnog postoji dosta stanova praznih, čak da su ljudi napravili kuće i regulisali, ali zadržali te stanove. Ne tražim stan za stalno, za privremeno, dok bi se nešto snašla. Eto i sin mi je odrasto, sad 30 i nešto godina ima, pa dako nešto stvori", kazala je ona.
Iako je život nije mazio, Milodarku održava vedar duh, pa joj je osmijeh I danas zaštitni znak. Poseban čuva za sina I unuka koji I daju smisao svakom novom danu.
( Dijana Savović )