NVO Anima: Ako zaista težimo rodnoj ravnopravnosti, neophodno uvesti model koji podstiče duže i očinsko odsustvo
"Uvođenje dva mjeseca neprenosivog odsustva za očeve, predstavljeno kao napredak, zapravo postavlja gornju granicu njihovog učešća, umjesto da ga sistemski podstiče i proširuje", navodi se u saopštenju te nevladine organizacije
Iako predstavljene kao korak ka ravnopravnom roditeljstvu, usvojene izmjene i dopune Zakona o radu zapravo reprodukuju polno i rodno hijerarhizovanu podjelu rada i učvršćuju postojeće nejednakosti u sferi brige, ocijenjeno je iz nevladine organizacije (NVO) Anima - centar za žensko i mirovno obrazovanje.
"Ova rješenja počivaju na pretpostavci da je briga primarno ženska odgovornost, dok se uloga očeva ograničava i simbolički uključuje. Time se ne vrši transformacija postojećih odnosi, već se postojeći poredak samo prilagođava bez suštinske redistribucije moći i odgovornosti. Uvođenje dva mjeseca neprenosivog odsustva za očeve, predstavljeno kao napredak, zapravo postavlja gornju granicu njihovog učešća, umjesto da ga sistemski podstiče i proširuje. Na ovaj način država ne samo da ne dovodi u pitanje patrijarhalnu podjelu rada, već je aktivno reprodukuje kroz pravni okvir", navodi se u saopštenju te NVO.
Kako ističu, žene ostaju primarne nositeljke neplaćenog i potplaćenog rada brige, što ima direktne posljedice po njihovu ekonomsku autonomiju, profesionalne mogućnosti i dugoročnu socijalnu sigurnost.
"Umjesto da država preuzme odgovornost za redistribuciju brige, ona je i dalje privatizuje unutar porodice, oslanjajući se na nevidljivi rad žena. Ovaj zakon proizvodi i restriktivan model očinstva – on ne prepoznaje očeve kao ravnopravne aktere brige, već im dodjeljuje ograničenu, sekundarnu i vremenski kontrolisanu ulogu. Time se ne ograničavaju samo žene, već i muškarci koji žele da učestvuju u roditeljstvu izvan tradicionalnih normi. Retorika 'izbora' i 'ravnopravnosti', bez suštinskog adekvatno plaćenog, dužeg i neprenosivog odsustva za očeve, kao i bez šire institucionalne podrške, govorimo o iluziji izbora, a ne o stvarnoj ravnopravnosti", stoji u saopštenju Anime.
Iz te NVO poručuju da ako država zaista teži rodnoj ravnopravnosti, neophodno je uvesti model koji podstiče duže i očinsko odsustvo, i širu institucionalnu podršku a ne privatni teret.
"Ravnopravno roditeljstvo nije simboličko pitanje niti nova ideja – ono je zahtjev koji ovaj zakon i dalje ne ispunjava", zaključuje se u saopštenju.
( S.S. )