Kontrola u blokadi, funkcioneri bez obaveza: Podzakonskih akata nema dvije godine, ASK bez načina za provjeru računa

Agencija za sprečavanje korupcije već gotovo dvije godine ne uspijeva da uspostavi obavezujući režim pristupa bankovnim podacima funkcionera koji bi bio usklađen sa antikorupcijskim propisima i praksom finansijskog sektora, jer Ministarstvo pravde nikada nije donijelo podzakonske akte i do kraja uredilo to pitanje.

Zbog toga je saldo, stoji u Izvještaju o radu Agencije za prošlu godinu, više od 7.000 imovinskih kartona funkcionera u kojima nije data saglasnost za uvid u bankarske račune, a tek 31 odsto je onih koji su dozvolili tu vrstu kontrole.

Prema podacima sa sajta Agencije, to uglavnom ne čine ni oni na najvišim funkcijama izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.

“Pitanje pristupa podacima o računima javnih funkcionera trenutno nije normativno zaokruženo na način koji omogućava njegovu punu i nesmetanu primjenu u praksi. Iako član 26 Zakona o sprečavanju korupcije predviđa mogućnost pristupa tim podacima, zakon istovremeno upućuje na potrebu donošenja podzakonskog akta kojim bi se precizno uredio način tog pristupa. Takav akt do danas nije donesen, zbog čega Agencija nema operativan i pravno nesporan mehanizam za direktnu provjeru podataka na računima, čak ni u situacijama kada postoji saglasnost javnog funkcionera”, odgovoreno je “Vijestima” iz Agencije, kojom rukovodi vršilac dunosti direktora Dušan Drakić.

Iz Ministarstva pravde kažu da su “izazovi u praktičnoj primjeni ove odredbe prepoznali potrebu dodatnog preciziranja i unapređenja”.

“Izostanak detaljnije razrade tog pitanja u prethodnom periodu rezultirao je određenim ograničenjima u radu Agencije, posebno u dijelu efikasne i dosljedne provjere podataka iz izvještaja o prihodima i imovini”, priznaju iz Ministarstva pravde.

Zakon o sprečavanju korupcije usvojen je 7. juna 2024, kao dio paketa IBAR zakona, a na snagu je stupio 12. juna, pa je resor Bojana Božovića podzakonske akte trebalo da donese najkasnije do kraja te godine.

Odlučili su, međutim, da je neophodno mijenjati tada usvojen propis zbog velikog broja primjedbi i domaće i međunarodne javnosti. Nakon 15 mjeseci, Vlada je prošle sedmice utvrdila Predlog zakona o izmjenama zakona o sprečavanju korupcije, kojima se mijenjaju dvije odredbe aktuelnog propisa, a očekuje se da će ostale izmjene biti usaglašene sa evropskim ekspertima i usvojene do kraja juna.

“Raskorak između zakonskih rješenja i nižih pravnih akata, najčešće ostavlja prostor za ‘kreativna’ tumačenja, koja su obično na uštrb prava javnosti da zna. Neusklađenost viših i nižih akata u pravnoj hijerarhiji nije nimalo slučajna, već osmišljena, kako bi nas odaljila od cilja demokratske kontrole vlasti. Pravo javnosti da zna ko, kako, pod kojim uslovima obavlja poslove u ime građana, ali i za njihov račun i o njihovom trošku sabotira se na različite načine. Što je najgore, ta praksa prolazi bez ozbiljnih sankcija, a i onda kada se one izreknu češće su stimulativne da se nastavi po starom, nego što su odvraćajuće od stečenih navika”, upozorio je ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović u izjavi za “Vijesti”.

ASK: Ukazivali smo, ali...

Iz Agencije naglašavaju da je posljedica nepostojanja podzakonskih akata ograničena kontrola imovine i prihoda u dijelu koji se odnosi na bankarske račune.

“Što direktno utiče na efikasnost sistema provjere i ukupni integritet mehanizama nadzora. Podaci za 2025. dodatno potvrđuju ovaj problem: saglasnost za pristup računima dalo je svega 31 odsto javnih funkcionera, uz kontinuirani trend opadanja u prethodnim godinama. Takav nivo saradnje objektivno otežava rad Agencije i smanjuje kapacitet za sveobuhvatnu kontrolu”, odgovorili su.

Ocjenjuju da razloge za takav trend nije moguće svesti na jedan faktor.

“Dijelom se radi o pravnoj nejasnoći i nedorečenosti sistema, ali se ne može zanemariti ni činjenica da dio funkcionera svjesno koristi postojeći normativni prostor da izbjegne dodatni nivo kontrole. U tom smislu, ovo pitanje prevazilazi isključivo pravni okvir i ulazi u sferu profesionalne i etičke odgovornosti. Obavljanje javne funkcije podrazumijeva viši standard transparentnosti, a spremnost da se omogući provjera podataka predstavlja osnovni pokazatelj ličnog i institucionalnog integriteta”, poručuju iz Agencije.

Tvrde i da su “u kontinuitetu ukazivali na taj problem i predlagali konkretna rješenja, uključujući normativno preciziranje pristupa podacima kroz izmjene zakona i pratećih propisa”.

“Smatramo da se ovo pitanje može riješiti jedino sistemski, kroz jasno, precizno i sveobuhvatno zakonsko uređenje koje neće ostavljati prostor za različita tumačenja.

U tom kontekstu, očekujemo da će novo zakonsko rješenje, čije se usvajanje planira u narednom periodu, konačno omogućiti punu funkcionalnost ovog mehanizma i značajno unaprijediti kapacitet Agencije za efikasnu i neselektivnu kontrolu”, kazali su.

Sveobuhvatne izmjene propisa do kraja juna

I u Ministarstvu pravde tvrde da su prepoznali iste nedostatke.

“I pravovremeno reagovali kroz pripremu Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupcije. Predloženim rješenjima se po prvi put na jasan, precizan i sveobuhvatan način uređuje pravo Agencije da pristupa podacima na računima javnih funkcionera i članova njihovih domaćinstava, u svrhu provjere tačnosti prijavljenih podataka. Ovim izmjenama se ne samo otklanjaju postojeće nejasnoće, već se značajno jača transparentnost i efikasnost sistema kontrole imovine javnih funkcionera, uz istovremeno unapređenje zaštite ličnih podataka kroz jasno definisane procedure”, ističu iz resora Božovića.

Podsjećaju i na to da su samo četiri mjeseca nakon usvajanja aktuelnog propisa - u oktobru 2024, započeli proces izrade njegovih izmjena, naglašavajući da je taj postupak bio u potpunosti inkluzivan i transparentan.

“Organizovana su tri okrugla stola, sprovedena javna rasprava, a tekst je dodatno unaprijeđen u skladu sa komentarima ekspertkinje Evropske komisije. Pored toga, značajan broj sugestija došao je i od strane nevladinog sektora, koje je Ministarstvo u velikoj mjeri uvažilo. Ministarstvo se opredijelilo za sistemski i održiv pristup, kojim se na cjelovit način uređuje ova oblast i prevazilaze uočeni problemi u primjeni važećeg zakona”, kazali su.

Taj pristup rezultirao je izmjenama koje su utvrđene prošle sedmice na sjednici Vlade.

“…Koje se odnose na širenje kruga lica koja će imati obavezu podnošenja izvještaja o prihodima i imovine, konkretno članove komisija za javne nabavke, koncesije, ugovore o privatizacijama i javno privatnom partnerstvu, a što je rezultat dogovora sa Evropskom komisijom. Svakako, sveobuhvatne izmjene su značajan dio poglavlja 23 i njihovo usvajanje se očekuje do kraja juna 2026. godine”, poručili su iz Ministarstva pravde.

Što ne mora, to se i ne radi

Lacmanović naglašava da podatak da ni trećina javnih funkcionera ne daje saglasnost Agenciji za uvid u bankovne račune kod dobrog dijela javnosti izaziva sumnju da se nešto iza “brda valja”.

“Percepcija da su javni funkcioneri korumpirani toliko je rasprostranjena, da je tu sliku moguće mijenjati samo na dva načina, oštrijom kaznenom politikom ili promjenom vrednosnih principa, po kojima će se javna funkcija doživljavati kao prilika da se služi dobru, a ne mogućnost da se dobro iskoristi pozicija na koju se dođe svojom ili tuđom zaslugom”, kazao je Lacmanović.

Prema njegovim riječima, zakonska obaveza da se da mogućnost Agenciji za uvid u bankovne račune i dalje je fakultativna, jer na obrazcima koji se popunjavaju stoji alternativna varijanta.

“A naši javni funkcioneri se ponašaju po ustaljenoj praksi - što se ne mora to se i ne radi. Ministarstvo pravde nije ispunilo obavezu i propisalo obrazac gdje bi saglasnost bila obavezna, pa čak i postavljena kao uslov za dalje obavljanje javne funkcije. Broj javnih funkcionera, prema zakonskom rješenju je prilično veliki, bez obzira da li oni primaju ili ne naknadu za posao koji obavljaju”, naglasio je Lacmanović.

Sagovornik “Vijesti” ističe da javni funkcioneri uživaju i pravo na zaštitu privatnosti, ali ne u mjeri kao i građani koji ih plaćaju.

“Demokratsko je pravilo da građani o svojim predstavnicima imaju pravo da više znaju, jer će im to moguće pomoći prilikom narednog odlučivanja kome će povjerenje dati”, zaključio je Lacmanović.

Balans između javnog interesa i privatnosti

Lacmanović je stava da je moguće naći balans između prava javnosti da zna i zaštite privatnosti javnih funkcionera, samo ako za to postoji politička volja.

“Prigovori funkcionera da se davanjem blanko saglasnosti za uvid u njihove bankovne račune, previše zalazi u privatnost, do te mjere da se može praviti profil njihove ličnosti je donekle opravdan. Uvid u priliv na bankovni račun potpuno je opravdan, jer ima za cilj sprečavanje korupcije i praćenje da li postoje prilivi mimo onih koji su na zakonu zasnovani. Međutim, praćenjem odliva sa računa, što će reći gdje, koliko često, na šta i u kojem iznosu se troši zarađeno, zaista može voditi profilisanju ličnosti”, ukazuje Lacmanović.

Kaže i da je posebno problematično to što se praćenjem odliva sa računa može doći do podatka o zdravstvenom stanju, a ti podaci spadaju u posebnu kategoriju i dodatno se štite.

“Evidentno je da postoje i argumenti koji kažu da je nužno pratiti životni stil funkcionera kako bi se utvrdilo koliko je on u skladu sa na zakonu zasnovanim zaradama. Dosadašnje iskustvo nam govori da je disbalans između prihoda i troškova kod značajnog broja funkcionera prisutan, na način što su rashodi obično značajno veći nego što je to moguće opravdati. Rashodi se obično pokrivaju iz tzv. sive zone, odnosno od sredstava koja ne dolaze preko bankovnog računa, tako da uvid u odliv sredstava nije garancija stvarne slike o javnom funkcioneru”, kazao je Lacmanović.

Ukoliko je evidentan nesklad između prihoda i načina života, precizira on, moraju postojati mehanizmi za provjeru i oni treba da stoje na raspolaganju ne samo Agenciji, već i drugim državnim organima.

“Za koji god da se model zakonodavac odluči, važno je da dobijemo rješenje, koje će biti primjenjivo, te da ne ostavljamo prostor za kreativna tumačenja, koja dodatno podstiču sumnje u protivzakonito bogaćenje”, zaključuje Lacmanović.

( Tina Popović )