Vitkof više unapređuje svoj biznis nego mir
Trampov omiljeni pregovarač uvećao je svoje bogatstvo za 15 odsto otkako ga je predsjednik SAD imenovao za specijalnog izaslanika za mir
Neka naizgled mala ulaganja mogu donijeti ogromnu korist. Za Stiva Vitkofa, tada korporativnog advokata, to je bio samo sendvič koji je 1986. ponudio svom klijentu Donaldu Trampu. U to vrijeme, Tramp je bio upleten u jednu od brojnih tužbi koje su obilježile njegovu karijeru u nekretninama. Bez gotovine, kako to često biva kod ultrabogatih, Tramp je prihvatio poziv svog advokata.
Nekoliko godina kasnije, sjetio se tog gesta. Vitkof, koji je u međuvremenu prešao u sektor nekretnina, izgradio je trajno prijateljstvo i čvrsto partnerstvo s Trampom, podstaknuto zajedničkom strašću prema golfu. Njih dvojica su čak osnovali svoje golf klubove na Floridi, nedaleko jedan od drugog.
Upravo tokom partije golfa sa Vitkofom Tramp je preživio pokušaj atentata 15. septembra 2024. u Vest Palm Biču na Floridi. Dva mjeseca kasnije, republikanski kandidat, tek izabran za drugi predsjednički mandat, objavio je da će Vitkof postati njegov specijalni izaslanik za Bliski istok.
Neprijatno neznanje
Najava je zapanjila Vašington, gdje se očekivalo da će Džared Kušner, Trampov zet (i njegov izaslanik za Bliski istok tokom prvog mandata), ponovo biti imenovan. Vitkofov potpuni nedostatak diplomatskog iskustva takođe je izazvao brojne spekulacije. Ipak, novi izaslanik je kopredsjedavao organizacijom ceremonije Trampovog povratka u Bijelu kuću 20. januara 2025.
Nekoliko dana kasnije, izraelska vojska ga je sprovela u Pojas Gaze, gdje je tada bilo na snazi krhko primirje. Razmjere razaranja koje je vidio nijesu ga šokirale; naprotiv, uvjerile su ga da bi palestinska enklava mogla biti obnovljena kao spektakularan i profitabilan projekat u sektoru nekretnina. On je inspirisao Trampa idejom da Gazu pretvori u „rivijeru Bliskog istoka“ - čak i ako bi to značilo raseljavanje lokalnog stanovništva. Američki predsjednik toliko cijeni svog izaslanika da ga je više puta slao kod Vladimira Putina, povjerivši mu zadatak da okonča ono što je Tramp nazivao „Bajdenovim ratom“ u Ukrajini.
Iako Vitkofova pristrasnost prema Izraelu u SAD više nije bila upitna, njegova sklonost da ponavlja stavove Kremlja izazvala je podozrenje. Naime, između dva predsjednička sastanka u Moskvi, Vitkofov glavni kontakt bio je Kiril Dmitrijev, šef ruskog državnog investicionog fonda, koji mu je nudio primamljive investicione prilike.
Unaprijeđen u „specijalnog izaslanika za mirovne misije“, Vitkof je prirodno dobio mjesta u oba odbora „Savjeta za mir“ koji je Tramp formirao u februaru - jedan posvećen Gazi, drugi globalnog karaktera. Obim posla bio je takav da mu se sada pridružio i Kušner, kako na Bliskom istoku tako i u Evropi, dok su dvojica, kada nijesu putovali, ugostili strane delegacije u Vitkofovom golf klubu, pretvarajući Floridu u novo središte međunarodnih odnosa.
Međutim upravo je u Omanu, a potom i u Švajcarskoj, Vitkof vodio razgovore s Iranom, pokazujući sramno neznanje o nuklearnom pitanju. Posredovanje Omana omogućilo je diplomatski proboj u vezi s tim osjetljivim pitanjem, iako to nije spriječilo Trampa da 28. februara pokrene koordinisanu ofanzivu s Izraelom protiv Irana.
Trampov omiljeni pregovarač bio je uspješniji u jačanju sopstvenog biznisa nego u promovisanju mira. Samo tokom 2025. godine uvećao je svoje bogatstvo za oko 300 miliona dolara, čime je njegova procijenjena neto vrijednost dostigla dvije milijarde dolara. Veliki dio tih prihoda potekao je od kripto-startapa World Liberty Financial (WLFI), koji su Vitkof i Tramp osnovali sa svojim sinovima u septembru 2024.
Naime, brat predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata uložio je dvije milijarde dolara u WLFI u maju 2025, upravo u trenutku kada su SAD ukinule izvozna ograničenja prema Emiratima za stotine hiljada najsavremenijih elektronskih čipova koji se koriste u vještačkoj inteligenciji. Zak Vitkof, mlađi sin Stiva Vitkofa, dva puta je posjetio Pakistan kako bi promovisao WLFI. Tokom oba boravka u Islamabadu primio ga je pakistanski premijer Šehbaz Šarif, a u januaru je potpisao okvirni sporazum s ministrom finansija Muhamedom Aurangzebom.
Što se tiče izaslanika Vitkofa, našao je vremena i da prati rekonstrukciju hotela Ruzvelt, koji je u vlasništvu pakistanske vlade, u samom srcu Menhetna. Na marginama osnivačkog sastanka Savjeta za mir prisustvovao je potpisivanju američko-pakistanskog sporazuma o tom hotelu, zajedno sa Šarifom i Aurangzebom.
Dok su Tramp i njegova administracija institucionalizovali takvo zamagljivanje granica, poslovi povezani s Pakistanom koje vode Vitkof i njegov sin dobili su dodatni značaj kada su SAD izabrale Pakistan za pregovore s Iranom. Dok Oman ima dugu tradiciju posredovanja na Bliskom istoku, Pakistan je nedavno bio u otvorenom sukobu i sa Indijom i sa Avganistanom.
Šarif je u noći između utorka, 7. aprila, i srijede, 8. aprila, najavio dvonedjeljno primirje koje bi obuhvatilo i Liban, ali ga je Izrael odmah demantovao. Bijela kuća je potvrdila da se primirje ne odnosi na Liban, gdje je izraelska vojska nastavila napade u srijedu.
Pakistanski ministar odbrane Havadža Muhamed Asif, ogorčen, nazvao je Izrael „prokletstvom za čovječanstvo“, a njegova vlada mu nije protivrječila. To, međutim, vjerovatno nije mnogo značilo Vitkofu, koji je već u subotu, 11. aprila, upućen u Islamabad u pratnji Kušnera. Ipak, tom prilikom američku delegaciju predvodio je potpredsjednik Vens. U međuvremenu, biznis je tekao bez zastoja. Dok je Vitkofovo bogatstvo poraslo za 15 odsto u 2025, Kušnerovo je uvećano za gotovo 30 odsto.
Autor je istoričar i profesor na Sciences Po u Parizu
Tekst je preuzet iz Monda
Prevod: N.B.
( Žan-Pjer Filiju )