Đe su Tuzi?

Godinu nakon protesta povodom promjene grba F. K. Dečić, kao i u kontekstu brisanja imena i vrijednosti koje predstavlja Mahmut Lekić, ponovo se otvara pitanje identiteta Tuzi i Tuzana.

Navedeni potezi ne predstavljaju samo administrativne ili političke odluke, već zadiru u suštinu kulturnog i istorijskog identiteta jedne sredine koja je oduvijek bila posebna i prepoznatljiva.

Neprihvatljivo je mijenjati simbole naše prepoznatljivosti, simbole pozitivne tradicije našega zajedništva, onog što su zatekli i poštovali i preci današnjih donosilaca odluka kad su se naselili u ovu varoš.

Za razliku od poteza današnjih vlastodržaca, ranije generacije su pokazivale uvažavanje prema jeziku, kulturi i običajima Tuzana. Tako je njegovan naš kulturni pluralizam i podsticano međusobno uvažavanje.

Specifičnost Tuza i Tuzana treba da bude bogatstvo Malesije, a ne razlog za konfrontacije. U sredini sa multietničkim i multivjerskum stanovništvom, različitosti u kulturi i običajima ne smiju biti predmet brisanja, već očuvanja i afirmacije. Upravo te razlike čine temelj zajedničkog života i snagu jednog društva.

Zato se postavlja pitanje: da li su blokade institucija, otežano funkcionisanje opštine i nemiri u Tuzima neminovan i prirodan odgovor građana na ośećaj da se briše njihova posebnost, njihov identitet, istorija i kultura? Ovo pitanje ne tiče se samo lokalnih političkih aktera, već i najviših državnih institucija - predśednika i premijera - jer stabilnost i zadovoljstvo građana u Tuzima jeste pitanje od značaja za cijelu Crnu Goru.

Umjesto jednostranih odluka koje podstiču podjele, potrebno je otvoriti dijalog, pokazati poštovanje prema svim zajednicama i raditi na očuvanju autentičnosti svakog dijela društva.

Jer zajednički život nema alternativu.

Možda ne govorimo svi istim jezikom, možda nemamo identične običaje, ali imamo zajednički prostor na kojem živimo, prostor koji je kroz dugu istoriju uvijek bio otvoren za sve koji su stigli s dobrim namjerama, prostor koji je svojom širinom često bio sklonište onima koji su ga tražili. Osim toga, želim da vjerujem da imamo i iste vrijednosti kojima stremimo: građansko društvo, društvo jednakih prava, društvo u kojemu jezik, običaji, nacionalnost ne mogu biti razlog za diskriminaciju. Imamo i Ustav koji nas sve podjednako obavezuje i slobodarstvo i antifašizam kao još uvijek zvaničnu ideologiju ove države, koja nam je zajednička i jedina.

Svjestan sam da ima i onih koji drugačije misle. Takvi su, bez sumnje, podstaknuti šovinizmom i politikom koja podstiče homogenost spram pluraliteta. Takvi, siguran sam, nijesu većina u našem kraju, ali jesu vlast. I koristeći se moćima koje im pruža vlast brutalno gaze sve pozitivne vrijednosti naše zajedničke baštine, tj. simbole te baštine, a to su prije svega F. K. Dečić i Mahmut Lekić.

Ako neko misli da je antifašizam Mahmuta Lekića u koliziji čak i sa albanstvom, grdno se vara. Jer Mahmut Lekić bio je i albanski revolucionar koliko i crnogorski. Bio je albanski patriota koliko i crnogorski. A bio je član elitnog pokreta koji je prevazilazio nacionalne granice, i poginuo u borbi za najviši ljudski ideal - za slobodu.

To odlično znaju posebno oni koji svojim nečinjenjem, šutnjom ili servilnošću daju legitimitet neprihvatljivim odlukama lokalne vlasti. Ali se uzalud prave da nijesu svjesni ogromne energije nezadovoljstva među građanima koji su svjesni da naša vlast ne radi za naše interese.

Nezadovoljstvo proizvodi nemire. Nemir i nezadovoljstvo mijenjaju vlast - prije ili kasnije. Zato - ako vam i nije stalo do nas - povedite računa o našem suživotu jer je to i u interesu vašeg opstanka na vlasti.

( Zejnel Muminović )