Ameriku sad više brine Hormuz, nego iranske rakete

Upozorenje bivšeg ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva dodatno je pojačalo strahovanja u zalivskim državama da bi otvaranje Hormuškog moreuza moglo biti krajnji domet pregovora Irana i SAD što je daleko ispod šire deeskalacije koju te zemlje smatraju ključnom.

Zvaničnici i analitičari očekuju da će se naredna runda pregovora, koja bi trebalo da bude održana u Islamabadu, sve više fokusirati ne na iranske rakete ili regionalne posrednike, već na ograničenja obogaćivanja uranijuma i na to kako riješiti pitanje iranske kontrole nad Hormuškim moreuzom, najvažnijom svjetskom rutom za transport nafte, navodi agencija Rojters.

Zvaničnici iz zemalja Zaliva upozoravaju da takav pristup nosi rizik da učvrsti iranski uticaj nad energetskim tokovima na Bliskom istoku, tako što bi se tim uticajem upravljalo umjesto da se ukloni, dajući prednost globalnoj ekonomskoj stabilnosti, iako bi zemlje koje su najizloženije energetskim i bezbjednosnim posljedicama ostale izvan procesa odlučivanja.

Izvori iz Zaliva kazali su za Rojters da je američko-iranska diplomatija sada manje usmjerena na potiskivanje iranskog raketnog programa, a više na nivoe obogaćivanja uranijuma i prećutno prihvatanje kontrole Teherana nad Hormuškim moreuzom.

Mada su pregovori i dalje u zastoju zbog pitanja obogaćivanja, zvaničnici iz zemalja Zaliva upozoravaju da je i sama promjena prioriteta razlog za zabrinutost.

“Na kraju dana, Hormuz će biti crvena linija”, rekao je jedan izvor iz Zaliva blizak vladinim krugovima. “Ranije to nije bilo pitanje. Sada jeste. Pravila igre su se promijenila.”

Iranske prijetnje plovidbi u Zalivu tokom rata razbile su dugogodišnje tabue vezane za Hormuški moreuz, pa je njegovo blokiranje prvi put postalo realan adut u pregovorima.

Ključna uloga Hormuza jasno je istaknuta u objavi Dmitrija Medvedeva, zamjenika predsjednika Savjeta bezbjednosti Rusije, na mreži X od 8. aprila.

“Nije jasno kako će se primirje između Vašingtona i Teherana odvijati”, rekao je Medvedev. “Ali jedno je sigurno - Iran je testirao svoje nuklearno oružje. Ono se zove Hormuški moreuz. Njegov potencijal je neiscrpan.”

Ta izjava prikazuje Hormuz kao sredstvo koje Iranu omogućava da podigne cijenu i oblikuje pravila igre, a da pritom ne pređe nuklearni prag.

Hormuz je “zlatni adut”

Iranski bezbjednosni zvaničnici privatno dijele taj stav, opisujući moreuz ne kao rezervnu opciju, već kao dugo pripreman instrument odvraćanja.

“Iran se godinama pripremao za scenario koji uključuje zatvaranje Hormuškog moreuza, planirajući svaki korak”, rekao je za Rojters visoki iranski bezbjednosni izvor. “Danas je to jedno od najefikasnijih iranskih sredstava - jedna vrsta geografske poluge koja služi kao snažan mehanizam odvraćanja.”

Izvor je opisao moreuz kao “zlatni, neprocjenjivi adut ukorijenjen u iranskoj geografiji - koji svijet ne može oduzeti upravo zato što proizilazi iz položaja Irana”.

Drugi iranski izvor, blizak Revolucionarnoj gardi, otišao je i korak dalje, sugerišući da je dugogodišnji tabu oko upotrebe Hormuza sada probijen. Taj izvor opisao je Hormuz kao mač “izvučen iz korica” koji SAD i regionalne države ne mogu ignorisati, dajući regionu adut u odnosu na spoljne sile.

Ono što najviše zabrinjava arapske zemlje Zaliva, navode analitičari, jeste to što se, uprkos činjenici da su iranske rakete, dronovi i saveznici u više navrata napadali region, pregovori sve više se gotovo isključivo fokusiraju na Hormuz zbog njegovog globalnog ekonomskog značaja, potiskujući bezbjednosne brige zemalja Zaliva u drugi plan.

U svojoj suštini, spor oko Hormuškog moreuza manje se tiče toga ko ga kontroliše, a više toga ko određuje pravila prolaza, navode izvori iz Zaliva, ukazujući na širi zaokret od ustaljenih međunarodnih normi ka aranžmanima zasnovanim na odnosu snaga.

To, kako kaže Ebtesam Al-Ketbi, predsjednica Emirates Policy Centera, razotkriva neravnotežu između onih koji postavljaju pravila i onih koji snose posljedice kada se ta pravila krše.

“Ono što se danas oblikuje nije istorijski sporazum”, rekla je Al-Ketbi za Rojters, “već svjesno konstruisanje održivog konflikta.”

“Ko trpi posljedice raketa i posredničkih snaga?”, dodala je. “Izrael, i posebno zemlje Zaliva. Dobar sporazum za nas bio bi onaj koji obuhvata rakete, posrednike - i Hormuz. A čini se da njih rakete i posrednici ne zanimaju.”

Oprezno sa ublažavanjem sankcija

Analitičari upozoravaju da takav pristup u pregovorima ne bi toliko riješio tenzije koliko bi ih stabilizovao na podnošljivom nivou - ishod koji bi mogao odgovarati Vašingtonu i Teheranu, ali koji nosi rizik da dodatno učvrsti nestabilnost za zalivske države koje žive pod prijetnjom raketa.

Američko-izraelski rat protiv Irana, koji je počeo 28. februara, već je ostavio posljedice po ekonomije zemalja Zaliva - od napada na energetsku infrastrukturu do rasta troškova izvoza i osiguranja. Alternativni izvozni trgovinski pravci povećavaju troškove i ostaju izloženi istim prijetnjama od iranskih raketa.

Diplomate navode da su zvaničnici iz Zaliva pozvali Vašington da ne ide na potpuno ukidanje sankcija, već da primijeni postepen pristup kako bi se testiralo ponašanje Irana. Kažu da ključne prijetnje i dalje ostaju bez odgovora, prije svega rakete koje mogu pogoditi zalivske prijestonice i iranske naoružane posredničke grupe koje djeluju kao produžena ruka iranske države.

Širom arapskog Zaliva, raspoloženje prema Vašingtonu sada se kreće od tihog ogorčenja do sve veće frustracije i zbunjenosti zbog jednostranog odlučivanja SAD.

Abdulaziz Sager, predsjednik zalivskog Istraživačkog centra sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji, rekao je za britansku agenciju da rješavanje iranskog pitanja zahtijeva “drugačiji pristup”. “SAD su sastavni dio regionalne bezbjednosti...”, dodao je. “Ali to ne znači jednostrano djelovanje - potpuno samostalno, bez uključivanja regiona.”

Iako liderima zalivskih država smeta što su gurnuti u stranu, oni i privatno i javno priznaju da američke vojne sposobnosti i dalje oblikuju ishod zahvaljujući nadmoći SAD.

Akademik iz UAE Abdulhalek Abdula rekao je da su arapske zemlje Zaliva preživjele rat velikim dijelom zahvaljujući sopstvenoj odbrani i sofisticiranom američkom naoružanju koje su dobile, poput sistema protivvazdušne odbrane THAAD i Patriot.

Nije pametno oslanjati se na jednog zaštitnika

Ipak, iako je Amerika bila neophodna, nije bila nepogrešiva, rekao je Abdula, ukazujući na ono što je opisao kao potcjenjivanje vjerovatnoće sukoba oko Hormuškog moreuza.

SAD su se tokom rata više puta obavezale da će braniti svoje zalivske saveznike kroz saradnju u protivvazdušnoj i protivraketnoj odbrani, pomorsku bezbjednost i zaštitu ključne infrastrukture.

Jedna od pouka rata za zalivske države jeste da oslanjanje na jednog spoljnog zaštitnika ima svoje granice, rekao je Mohamed Baharun, direktor istraživačkog centra But sa sjedištem u Dubaiju.

Vladari arapskih zemalja Zaliva kažu da godinama upozoravaju Vašington da ne ulazi u sukob s Iranom, ali su se od izbijanja rata javno uzdržavali od komentara. Ta uzdržanost ne odražava samo diplomatiju, već i neizvjesnost zbog sukoba koji plaćaju kroz ekonomsku štetu i rast troškova odbrane, a nad kojim nemaju kontrolu.

Sada, dok Vašington i Teheran pregovaraju, zvaničnici iz Zaliva tvrde da njihovo isključivanje iz pregovora više nije samo regionalno pitanje, već globalno, imajući u vidu međunarodni značaj Hormuškog moreuza.

( N.B. )