Stih koji dijeli Ameriku: zašto Trampovo čitanje Biblije ima političku težinu
Odlomak iz Druge knjige Dnevnika, često korišćen u retorici hrišćanskih nacionalista, decenijama se izvlači iz konteksta i pretvara u poruku o američkoj sudbini - što izaziva sve jače kritike u podijeljenom društvu
Biblijski odlomak koji je predsjednik SAD Donald Tramp pročitao u utorak uveče tokom maratona čitanja Biblije potiče iz opisa jednog drevnog događaja, ali ima i snažno simboličko značenje u današnjem religijskom i političkom kontekstu.
Odavno ga citiraju i promovišu oni koji vjeruju da je Amerika osnovana kao hrišćanska država i da bi to trebalo i da ostane. Riječ je o sedmom poglavlju Druge knjige Dnevnika, iz hebrejskog (Starog zavjeta) dijela Biblije, piše Asošiejtid pres (AP).
Najčešće citiran 14. stih glasi: „Ako se moj narod, koji se naziva mojim imenom, ponizi, i pomoli, i potraži moje lice, i okrene se od svojih zlih puteva, tada ću ga čuti s nebesa, oprostiću mu grijeh i iscijeliću njegovu zemlju“.
Tramp je jedan od stotina učesnika koji naizmjenično čitaju cijelu Bibliju naglas tokom nedjelju dana. Većina čitanja se odvija u Muzeju Biblije u Vašingtonu, dok je njegovo uključivanje bilo putem video-veze iz Ovalnog kabineta.
Ovaj odlomak iz Dnevnika decenijama je važna tema na godišnjim događajima Nacionalni dan molitve (National Day of Prayer). Organizatori maratona Amerika čita Bibliju su pozvali Trampa da pročita upravo taj dio. „To je snažna poruka da je odlučio da pročita taj odlomak“, rekla je Bani Paunds, osnivačica organizacije Christians Engaged, koja je organizovala projekat.
Ovaj pasus se tokom decenija izgovarao na brojnim skupovima, bogosluženjima i događajima, često povezanim sa spornim uvjerenjem da je Amerika stvorena kao hrišćanska nacija i da treba da se pokaje za svoje grijehe i vrati Bogu. Posebno je povezan sa godišnjim obilježavanjem Nacionalnog dana molitve, koji je u različitim oblicima postojao od sredine 20. vijeka, a zakonom je utvrđen kao prvi četvrtak u maju od 1980-ih.
Stih je smješten u kontekst koji je veoma udaljen od moderne Amerike - vrijeme vladavine kralja Solomona u drevnom Izraelu prije oko 3.000 godina. Solomon tada predvodi posvećenje prvog hrama u Jerusalimu i u dugoj molitvi traži božansku milost ako buduće generacije zgriješe, budu kažnjene ratom ili prirodnim katastrofama, pa se potom pokaju. U ključnom dijelu, Bog odgovara obećanjem obnove.
Međutim, upotreba tog odlomka u savremenom kontekstu ima i svoje kritičare.
Odlomak iz Dnevnika je „popularan stih među hrišćanskim nacionalistima već duže vrijeme“, rekao je Brajan Kejlor, baptistički pastor i predsjednik i glavni urednik portala Word&Way, progresivnog sajta koji prati oblasti religije i politike.
On kaže da njegova upotreba poprima stranački i polarizujući ton, često se koristi uporedo s promovisanjem uvjerenja o hrišćanskoj Americi u sve raznovrsnijem društvu.
„Ovaj stih se ne odnosi na Sjedinjene Države“, rekao je Kejlor, autor knjige „Biblija prema hrišćanskim nacionalistima: iskorišćavanje Svetog pisma za političku moć“. To je, kako je rekao, „obećanje dato jednoj konkretnoj osobi u jednom konkretnom trenutku. Zaista ne funkcioniše kada ga istrgnete iz konteksta i primijenite na šta god poželite.“
Međutim, mnogi su upravo to činili i u skorije vrijeme i tokom prethodnih decenija - jedni tvrdeći da Amerika ima božanski određenu sudbinu sličnu onoj drevnog Izraela, a drugi da svaka nacija ima dužnost da slijedi Boga i pokaje se kada je to potrebno.
Predsjednik Dvajt D. Ajzenhauer je položio zakletvu 1953. godine sa rukom na Bibliji otvorenoj na odlomku iz Druge knjige Dnevnika. Predsjednik Ronald Regan je citirao taj pasus u proklamaciji kojom je proglasio Nacionalni dan molitve 1984. Govornik na Republikanskoj nacionalnoj konvenciji 2024. takođe ga je citirao.
Nacionalni dan molitve, iako je zvanično nestranački, dugo ima posebnu podršku i učešće evanđeoskih hrišćana. Čitanja pasusa „Ako se moj narod“ bila su stalni dio takvih događaja.
Evanđeoski hrišćani - glasački blok decenijama vjeran republikancima - čine ključni dio Trampove izborne baze. Njegovi skupovi su često spajali hrišćanske i nacionalne simbole i retoriku, uz pjesme poput „God Bless the USA“ i majice sa sloganom „Isus je moj spasitelj, Tramp je moj predsjednik“.
Mnogi drugi republikanski političari učestvuju u čitanju Biblije, zajedno sa poznatim ličnostima, pastorima i drugima. I Tramp nije jedini koji čita pasuse koji su simbolično povezani sa njegovom funkcijom ili misijom.
Majk Hakabi, baptistički pastor i američki ambasador u Izraelu, čita iz odlomka iz Knjige Postanja u kojem Bog obećava da će blagosloviti one koji blagosiljaju Avrama - pasus popularan među mnogim evanđeoskim hrišćanima koji vjeruju da imaju biblijski mandat da podrže Izrael.
Dejvid Barton, čija organizacija WallBuilders promoviše vjerovanje da je Amerika hrišćanska nacija, čitaće iz odlomka po kojem je organizacija dobila ime, u kojem Nehemija obnavlja porušene zidine Jerusalima.
( AP, A.Š. )