More u glasu Petre Radulović

Crnogorska operska umjetnica Petra Radulović večeras će u Muzičkom centru Crne Gore premijerno, uz pratnju Crnogorskog simfonijskog orkestra, izvesti djelo “Četiri morske priče” crnogorskog kompozitora Milivoja Pićurića.

Rijetka je privilegija za umjetnike da izvode djela savremenih, živih autora i da u procesu pripreme neposredno sarađuju sa kompozitorom na oblikovanju interpretacije. Upravo takvo iskustvo za Radulović ima posebnu umjetničku vrijednost. Radulović, koja trenutno živi u Beču, a nekoliko godina je bila angažovana u Državnoj operi u Hanoveru, ovu priliku vidi kao izuzetno značajnu, posebno imajući u vidu da se opredijelila za put slobodne umjetnice.

“Meni je velika čast da po prvi put sarađujem sa Muzičkim centrom Crne Gore. Ovoga puta imam priliku da izvodim djelo Milivoja Pićurića - “Četiri morske pjesme”. To je jedan poseban ciklus s kojim sam povezana jer govori o moru, a ja sam primorka. Takođe govore o važnim temama poput zaštite životne sredine, ekologije, ali i o tome da u Crnoj Gori ima toliko ljepote u kojoj svakodnevno možemo da uživamo, ali zbog brzog života, gužve, ludila nijesmo svjesni šta nam je priroda dala”, otkriva u razgovoru za Vijesti Radulović te ističe da je veoma važno da se njeguje domaća savremena kulturna baština.

“Predivno je što se Muzički centar i Crnogorski simfonijski orkestar odlučili da na ovaj način podrže našeg crnogorskog kompozitora. Vjerujem da je ovo važan korak”, ne krije ona.

Znači joj što je dobila priliku da izvodi djela u sredinama poput Crne Gore gdje su operske arije na koncertima rijetke, no ovoga puta Petra nije dobila lak zadatak. Velika je odgovornost premijerno izvesti neko djelo.

“Mi u Crnoj Gori, nažalost, nemamo opersku kuću i nije toliko često da na koncertima klasične muzike možete čuti uz pratnju orkestra operske arije. Nadamo se da će se to vremenom promijeniti. Ovoga puta moj zadatak je da premijerno izvedem djelo, a upravo takve interpretacije nose veću odgovornost jer to je nešto što možemo da čujemo i dobijemo ideju kako bi to trebalo da zvuči. U ovom slučaju mi dobijemo partiture i moramo da zamislimo šta je to kompozitor želio da prenese. U klasičnim operama Mocarta, Pučinija, Verdija postoji duga tradicija i mi je poznajemo. A ovo je veliki izazov, ali i velika čast”, ne krije svoje oduševnjenje Radulović koja je imala priliku da tokom procesa pripreme djela sarađuje sa kompozitorom.

“Velika je čast imati priliku sarađivati sa kompozitorom koji trenutno stvara i živi. Milivoje je bio prisutan na probama i sve vrijeme je mogao da mi kaže šta je želio. Iako je sve to zapisano u notama, ova kompozicija je pisana za mezoospran i orkestar, a ja sam sopran tako da smo radili na boji, dinamici, na balansu sa orkestrom. Ovo je velika privilegija i sreća što imam priliku da radim sa kompozitorom koji sada stvara i zaista je poseban osjećaj”, prepričava svoje iskustvo sagovornica Vijesti.

Iako je u Crnoj Gori sve više koncerata klasične muzike ujedno zahvaljujući i ljetnjim festivalima, koncerti gdje operski pjevači imaju priliku da se predstave i dalje su rijetki. Petra iza sebe ima veliki broj nastupa, no saradnju sa dirigentom Markom Korovićem i Crnogorskim simfonijskim orkestrom opisuje kao posebno iskustvo. Iako je CSO jedan najmlađih orkestara u svijetu, Petra smatra da fantastični muzičari sviraju u njemu, te bez obzira na to što su mladi, mogu da pariraju svim evropskim standardima.

“Zajedno kao jedan tim možemo mnogo toga da napravimo. Maestro Korović je jedan fantastičan muzičar i dirigent koji radi na bojama i ulazi u srž muzike i zajedničkog muziciranja. Ovaj program biće savršen za svakog u publici jer za svakog ima ponešto. Biće puno magije i ljepote. A meni je čast što sam konačno tu i sarađujem sa njima”, dodaje Radulović.

Nakon što je nekoliko godina bila članica Državne opere u Hanoveru smatra da je za jednog mladog umjetnika važno da po završetku studija ima “svoju kuću” i dobije stalni angažman. Iako je konkurencija velika, nakon stečenog iskustva Petra se odlučila na sljedeći korak te je karijeru nastavila kao samostalna umjetnica, a o prednostima i manama kaže:

“Pri završetku osnovnih studija dobila sam posao u Hanoveru, gdje sam bila dvije godine za stalno, zatim sam se odlučila da budem freelancer i da gostujem svuda po Evropi. Bazirala sam se na Beč, gdje sam studirala i gdje trenutno živim. Vjerujem da je taj stalni posao pred kraj studija bio najvažnije korak za mene. U dvije godine odigrala sam preko 100 predstava i preko 20 uloga. Bez obzira na to što je za umjetnika takav tempo naporan, to je za mene bio jedan od najvažnijih koraka jer sam za to vrijeme stekla dosta iskustva. Konkurencija je ogromna, jer na to jedno mjesto se prijavilo 400 mecosoprana. Sve se dešava kad treba i s razlogom. Vjerujem da je to jedan od najvažnijih koraka u karijeri, ali isto tako je ispravno bilo da se odlučim i budem samostalna umjetnica kako bih radila projekte koje želim i ne bih bila samo na jednom mjestu. Sve ima svoje prednosti i mane. Kad čovjek ima stalan posao onda je siguran, stabilan, ali je isto tako i na neki način vezan. Kao samostalni umjetnik imam više posla, napornije je, dosta je putovanja, promjena i ima definitivno više stresa. Ali zahvalna sam na toj prilici i što sam se ohrabrila da krenem samostalnu karijeru”, priznaje ona.

Iako posljednjih godina Crna Gora ima sve veći broj školovanih operskih umjetnika, činjenica je da se mnogi od njih ostaju u mjestima gdje su studirali jer nemaju priliku da profesionalno djeluju u matičnoj zemlji. Uz to, zbog rijetkih koncerata na kojima su operske arije u fokusu, ovaj segment klasične muzike i dalje se često doživljava kao elitistički i nedovoljno prisutan u domaćem kulturnom životu. Ipak, uprkos takvom kontekstu, Petra Radulović ističe da je to ne obeshrabruje u njenom umjetničkom radu i izborima.

“Kod nas imamo dosta talentovanih mladih operskih umjetnika, posebno ženskih glasova. Svuda u svijetu bi rekli da se ova grana muzike doživljava kao elitistička, ali vjerujem samo da ljudi u Crnoj Gori nijesu imali priliku da je slušaju jer nemamo opersku kuću, te publika ne može da vidi šta sve opera može da ponudi. To više nije kao nekad kad je režija bila staromodna, nezanimljiva, suvoparna. Sada možemo da pogledamo jako kvalitetnu predstavu koja je povezana sa našom svakodnevicom 21. vijeka”, objašnjava te dodaje da kad bi takvih projekata više bilo u Crnoj Gori sigurna je da bi se i mišljenje o ovoj grani umjetnosti promijenilo.

“Privilegovana sam što radim ono što volim i nisam obeshrabrena zato što u Crnoj Gori nema mnogo prilika. Upravo to me inspiriše zato što mi daje prostor da ja svojim talentom i iskustvom pružim ovoj zemlji sve to. Znam da sam privilegovana što se bavim poslom kojim, u ovom ludom vremenu kad nemamo vremena da se bavimo sobom i svojim emocijama, mogu da zaustavim vrijeme ljudima iz publike svojim glasom i muzikom, te ih navedem na to da nešto osjete. Trudim se da što više nastupam u Crnoj Gori, da što više budem tu i podijelim ono što u sebi nosim i ono što sam s godinama naučila i stekla sa našom publikom. Najljepše mi je nastupati u svojoj zemlji. Iamo mnogo potencijala kao mala zemlja da napravimo neke iskorake, da napravimo nešto veliko. Potrudiću se da budem dio toga. Sve imamo, samo treba zajedničkim snagama da krenemo da stvaramo i mijenjamo neke stvari”, zaključuje Radulović.

Svuda u svijetu bi rekli da se ova grana muzike doživljava kao elitistička, ali vjerujem samo da ljudi u Crnoj Gori nijesu imali priliku da je slušaju jer nemamo opersku kuću, te publika ne može da vidi šta sve opera može da ponudi. To više nije kao nekad kad je režija bila staromodna, nezanimljiva, suvoparna. Sada možemo da pogledamo jako kvalitetnu predstavu

Znam da sam privilegovana što se bavim poslom kojim, u ovom ludom vremenu kad nemamo vremena da se bavimo sobom i svojim emocijama, mogu da zaustavim vrijeme ljudima iz publike svojim glasom i muzikom, te ih navedem na to da nešto osjete

( Marija Vasić )