Ekonomske posljedice rata u Iranu ostaće godinama

Troškovi rastu, inflacija jača, a kompanije spuštaju očekivanja dok se posljedice sukoba na Bliskom istoku i blokada Hormuškog moreuza prelivaju na proizvodnju i usluge

3685 pregleda1 komentar(a)
Foto: Rojters

Globalna ekonomija suočava se sa sve opipljivijim posljedicama energetskog šoka izazvanog ratom s Iranom, dok se fabrike bore sa naglim rastom troškova proizvodnje, a aktivnost slabi čak i u sektoru usluga, pokazali su juče objavljeni rezultati istraživanja.

Mada je veliki dio svjetske ekonomije pokazao otpornost suočen s najtežim poremećajem u snabdijevanju energijom u modernom dobu, posredni efekti gotovo dvomjesečnog sukoba počinju da podižu inflaciju, izazivaju zabrinutost zbog snabdijevanja hranom i dovode do snižavanja prognoza ekonomskog rasta.

Ovu sedmicu već su obilježili niz pesimističnih pokazatelja poslovnog i potrošačkog raspoloženja, kao i oprezne prognoze velikih kompanija. Pomno praćen set istraživanja S&P Global-a o upravljanju nabavkama, objavljen juče, ukazuje da najgore tek dolazi.

foto: REUTERS

Podaci upućuju na to da je 21 zemlja eurozone među najteže pogođenima, pri čemu je preliminarni indeks ukupne aktivnosti pao sa 50,7 u martu na 48,6 u aprilu - nivo ispod 50 koji ukazuje na pad ekonomske aktivnosti.

“Eurozona se suočava sa sve dubljim ekonomskim problemima zbog rata na Bliskom istoku”, rekao je za Rojters Kris Vilijamson, glavni ekonomista za poslovne analize u S&P Globalu. “Sve rašireniji nedostaci u snabdijevanju prijete da dodatno uspore rast, dok istovremeno pojačavaju pritisak na rast cijena u narednim sedmicama.”

S druge strane Atlantika, mjera ekonomske aktivnosti u SAD, prema S&P-u, zabilježila je poboljšanje, ali uz mnoge iste obrasce panične kupovine suočene s nestašicama izazvanim ratom i rastom cijena, koji su opterećivali ekonomiju EU. Rokovi isporuke i cijene proizvodnje dostigli su najviše nivoe još od poremećaja u lancima snabdijevanja nakon pandemije kovida i talasa inflacije koji je kulminirao prije otprilike četiri godine.

Prema analizi Rojtersa, zasnovanoj na 166 saopštenja kompanija objavljenih od početka rata, 26 kompanija povuklo je ili snizilo svoje finansijske smjernice, 38 je najavilo povećanje cijena, a 32 su upozorile da će sukob imati finansijske posljedice po njihovo poslovanje.

Rast cijena goriva automatski je doveo do povećanja ukupne stope inflacije, pa su potrošačke cijene u SAD u martu porasle najviše u gotovo četiri godine, dok su zabilježena poskupljenja i u Britaniji i širom eurozone.

Postoji nekoliko upadljivih izuzetaka. Globalni talas ulaganja u vještačku inteligenciju i dalje podstiče tehnološki sektor, dok izrazita nestabilnost na svjetskim tržištima pogoduje trgovačkim firmama.

Južna Koreja je, na primjer, u prošlom kvartalu zabilježila najbrži rast u gotovo šest godina zahvaljujući skoku izvoza čipova, dok se očekuje da tehnološki sektor predvodi rast zarada američkih kompanija u prvom tromjesečju.

Pošto nema jasnih naznaka kako će se završiti sukob na Bliskom istoku budući uticaj na svjetsku ekonomiju i dalje zavisi od toga koliko dugo će on ometati plovidbu kroz Hormuški moreuz.

Međunarodni monetarni fond prošle sedmice snizio je prognozu globalnog rasta za ovu godinu na 3,1 odsto, ali je upozorio da svijet već klizi ka nepovoljnijem scenariju - uključujući i otvorenu recesiju, ukoliko se poremećaji nastave.

Džejmi Tompson, šef odjeljenja za makroekonomske scenarije u “Oksford ekonomiksu”, rekao je da njihova analiza dugoročnih posljedica prethodnih energetskih šokova, od Jomkipurskog rata početkom sedamdesetih do ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, pokazuje da se posljedice po inflaciju, investicije i proizvodnju energije osjećaju još godinama kasnije.

On je naveo da sada jedno od četiri preduzeća obuhvaćenih istraživanjem “Oksforda” smatra da će se poremećaji osjećati i nakon kraja ove godine.

Iran i SAD nastavljaju da demonstriraju kontrolu nad Hormuškim moreuzom - Teheran zapljenama brodova i ograničavanjem prolaza, a Vašington vojnom blokadom i prijetnjama daljom eskalacijom. Iako postoje sporadični diplomatski signali, nijedna strana ne popušta u ključnim zahtjevima, što sukob ostavlja u zoni “ni rata ni mira” i produbljuje neizvjesnost za globalnu ekonomiju.