Kovinić nakon sjaja pod Goricom: špica hrane golovi

Korpulentni napadač Arsenala Neđeljko Kovinić riješio je obje utakmice koje je odigrao protiv Budućnosti ovog proljeća u Meridanbet 1. CFL

985 pregleda1 komentar(a)
Domirao u oba meča protiv svojih "plavo-bijelih": Kovinić, Foto: FK Budućnost/Rusmin Radič

Pod Goricom je trenirao u mlađim kategorijama, bio je nadomak prvog tima “plavo-bijelih”, a u posljednjem, 30. kolu Meridianbet 1. CFL-a, Neđeljko Kovinić je sa dva gola srušio domaću Budućnost.

I to u dresu Arsenala, kojem je i krenuo u prve fudbalske lekcije. Kovinić je u oba duela protiv Budućnosti ovog proljeća bio igrač odluke, pošto je u 21. kolu bio strijelac jedinog gola na utakmici u Tivtu 25. februara.

Korpulentni napadač je na polusezoni iz Petrovca prešao u Arsenal, a sa šest golova (jedan u dresu Petrovca) i dvije asistencije postao je važan šraf u ekipi Radisava Dragićevića.

- Važna tri boda za nas, i sada smo sa tri gostujuće pobjede zaredom bodovno sustigli Jezero na šestom mjestu. Cilj nam je opstanak. Tačno je da baš ne volim kada Budućnost gubi, ali mi smo ekipa koja diše kao jedan, imamo i fantastično razumijevanje i podršku stručnog štaba, ali i uprave. Ohrabruje me podatak da sam u kratkom roku došao do pet pogodaka, sada se osjećam bolje i da nadam se da će taj skor na kraju sezone biti neuporedivo veći - kazao je 24-godišnji špic Arsenala.

A na terenu gdje je učio u kadetima, ali i prvoj godini omladinaca “plavo-bijelih”, igrao i za selekcije Crne Gore u tim kategorijama, publika nije bila uskraćena.

- Taj gol u gornjem lijevom uglu ispao je tako lijep jer sam se pri šutu okliznuo. Tačno je da sam nakon prodora želio da uputim udarac u tu stranu ali je nekako ispalo neuporedivo atraktivnije. Raduje me da se konačno osjećam bolje, da mi je napokon određena dijagnoza u vidu potrebe jačanja kvadricepsa na desnoj nozi, kako bih izbjegao te česte povrede koljena. Sezonu sam počeo potresom mozga, potom je uslijedila povreda koljena, a onda sam došao u Arsenal. I nije prvi put da mi je Arsenal pomogao, stao uz mene i dao šansu da se polako igrački vraćam u ritam. Tako je bilo i nakon povrede u Češkoj. Zaista sam im zahvalan na ogromnoj pomoći i razumijevanju - kaže Kovinić, koji je u seniorskom pogonu igrao i za Radnički Kragujevac i Bokelj, prije dvogodišnje avanture u Češkoj (Fastav Zlin, Viktorija Žižkov).

Sa praga debija u prvom timu Budućnosti Branka Brnovića, 2019, Kovinić se preselio u omladince Partizana, gdje je radio sa Nenadom Brnovićem.

- Budućnost je naš najveći klub, i naročito je dobar rad u mlađim kategorijama, a imao sam sreće da učim od Nikole Rogošića i Srđana Radonjića. Zaista sam imao sreće da radim sa sjajnim trenerima kroz cijelu karijru, ali moram izdvojiti i jednog igrača u Zlinu, koji je mojoj igri dao poseban pečat. Bio je najbolji strijelac u sezoni Lige Evrope u dresu Lacija, Libor Kozak, puno mi je pomagao i u prvoj sezoni sam dao pet golova. Nije bilo lako, liga je jaka, tribine pune i nikada neću zaboraviti taj osjećaj nekakvog šoka kada sam debitovao pred 12.500 gledalaca. No povreda i konkurencija su me nakon druge sezone odveli na pozajmicu u Viktoriju Žižkov, nisam uspijevao da se oporavim i Arsenal mi je potom dao pravu šansu. I sada opet i smatram da nije bilo povrede imao bih na kontu dvstruko bolji učinak. Napadač uvijek želi gol više, nikada nije zadovoljan - objasnio je Kovinić.

Stopama brata Stefana i sestre Danke

U porodici Kovinić dres sa nacionalnim grbom prava je svetinja - Danka Kovinić je najbolja crnogorska teniserka svih vremena, učesnica Olimpijskih igara i grend slem turnira, Stefan je džudo reprezentativac u teškoj kategroiji.

- San mi je da makar jednom obučem dres nacionalne A selekcije. To je zajedničko svima nama u crnogorskom fudbalu. Ukoliko me u budućnosti zaobiđu povrede, smatram da ću imatii šansu da ostvarim san. Danka mi je sestra od strica i uskoro će se vratiti na teren nakon povrede, Stefan mi je rođeni brat i najveći problem mu je nedostatak sparing partnera. Ipak, Savez mu omogućava brojne kampove - istakao je Kovinić.

On je još igrao za Radnički iz Kragujevca i Bokelj.

- Želja mi je i da jednog dana obučem dres Budućnosti i Partizana. Navijač sam i Barselone, ali malo paradoksalno Kristijano Ronaldo mi je fudbalski uzor iako je slavu stekao u suprotnom taboru Real Madrida. Fascinira njegova borba, nepresatana želja da napadne i da gol. Špic živi za golove. Kada smo kompletni, imamo zaista sjajan napad, puno očekujem od 17-godišnjeg Petra Ražnatovića, koji je već kapiten, sjajan ljevak i dijete kluba - zaključio je Kovinić