Nauka u carstvu policije

Umjesto što su univerziteti dozvolili da ih ućutkaju, bilo je potrebno da obustave rad, da, recimo tako, sami sebe blokiraju, prekidajući nastavu kao čin emancipatorskog otpora politikama propasti i aktuelnim ratovima

1857 pregleda0 komentar(a)
Protesti studenata Harvarda protiv razaranja Gaze, Foto: Tnyt

Lideri svjetskih sila nastoje svojim zločinačkim poduhvatima demantovati opšti stav kako je tako nešto jednostavno počiniti, genocid u Gazi ili izvesti specijalnu vojnu operaciju to jest “denacifikaciju” Ukrajine, budući da za nešto tako nije potrebna samo hrabrost da se javno izvrši krajnji prestup, nego takav čin ište (kao) žrtvu, kancelar Njemačke, Fridrih Merc, rekao bi kako takav prljavi posao neko mora da učini u ime ove civilizacije. Koja, dakle, najgnusnim poduhvatima detoksira sebe iznutra, denacifikuje ili deretizuje, zavisno od toga da li je neprijatelj ukrajinski vojnik ili hispanoamerikanac na ulicama američkih metropola kojim obeskućen luta bez ikakve perspektive bježeći od ICE organizacije koja lovi ilegalce ili čak one sa radnom vizom koji nerijetko završavaju iza rešetaka, na neodređeno.

Ukoliko se na upepeljnoj Gazi, doista izgradi bliskoistočna rivijera kao destinacija samo za one ultra bogate, biće to onda - pljačkanje ubijenih i neožaljenih, u velikom broju nesahranjenih među kojima spadaju žena i djeca, kojima su u podjednakoj mjeri presudili kako Netanjahuova vlada, tako i teroristička organizacija Hamas. Međutim, Jevreji se danas itekako bune zbog činjenice da bivaju sve više izopšteni, dok se u međuvremenu od vodećih svjetskih bendova, među koje spada i Massive Attack, traži potpuni bojkot Eurosonga zbog učešća Izraela, što svakako da nije mala stvar, štaviše. Čast, između ostalog, Sloveniji što se među prvima odazvala takvom predlogu!

U knjizi O neprijatelju, Kosta Čavoški, između ostalog, piše da su nacisti za narode slovenskog porijekla skovali termin Untermenschen, ili ‘podljudi’, koje ne samo da je bilo legitimno, nego je spadalo u dužnost u što većem broju istrijebiti kako u budućnosti ne bi i dalje egzistirajući puštali korijen i ostavljali trag koji je suprotan ideologiji Novog Čovjeka kojem je težila ta mračnjačka ideologija i infrastruktura masovne proizvodnje smrti.

Iako smo - ipak ne bez razloga obzirom na XX vijek i traumu koju vučemo upisanu u iskustvu suočeni sa svim zlom koje iz njegove nedovršenosti još duva - pomislili kako je nacizam sahranjen, kako u XXI vijeku naprosto ne može da se dogodi to jest ponovi genocid, ne samo da se ponovio, nego je sve vrijeme bio - televizovani događaj, svojevrsni spektakl poput ovog napada na Iran u kojem Tramp sebe upisuje u istoriju izjavama kako će tu zemlju vratiti u kameno doba, i tome sl., neprestano svoj mitomegalomanski ego namećući svjetskoj političkoj sceni.

Benksi u Gazifoto: Amazon Uk

Međutim, Gideon Levi piše kako na Harvardu dolazi do pobune studenta Jevreja protiv Izraela i politike koju vodi, pakt između republikanaca i cionista i huškanje na rat, više su nego dovoljan razlog da oni kojima proradi savjest ustanu protiv tako nečeg, jer, neposredno prije nego će Hamas napraviti napad i pobiti izraelsku omladinu tokom jedne party na otvorenom, izraelska vlada je formulisala otprilike deset tačaka u kojima je decidno izložila šta sve ubuduće ima da se smatra pod antisemitizmom, tako i svako dovođenje u pitanje spoljnje politike izraelske vlade nije drugo do antisemitski čin (onda, zar ne, i ovaj poziv na bojkot Eurosonga je iz te perspektive posmatrano čist antisemitizam, iako to nije, jer svi oni koji danas djeluju vođeni potrebom da se solidarišu, da promovišu humanizam i odupru se primjeni brutalne sile, nisu antisemiti nego baš oni koji Izrael ne žele da prepuste politici koja Jevreje vodi u novi svjetski izolacionizam).

Utoliko prije, budući da se radi o studentima, o onima koji su na univerzitetu, o odnosu - rata i otpora kojeg dobija od strane studenata - ovom prilikom ćemo se osvrnuti na esej Žaka Deride, Bezuslovnost ili suverenitet: Univerzitet na granicama Evrope. Jer, suverenitet i granica, univerzitet i Evropa, to danas svakako spada u aktuelna političko filozofska pitanja, budući da se suverenitet ugrožava putem primjene sile koja je pogazila i obesmislila međunarodno pravo, da se, nadalje, granice stalno mijenjaju: Gaza, Zapadna obala, Ukrajina, Venecula pod gazdovanjem sada Trampa, sjutra možda Grenland i nije isključeno Kanada, ali prije svega Evropa i njen suverenitet kojeg mora moći politički sačuvati, i potez odbijanja da se učestvuje u ovom napadu na Iran koji ne može biti rat NATO-a, prvi je korak ka tome, no, ne može biti i poslednji.

Univerzitet i rat

“Postoji jedno pitanje koje bih ja želeo ovde da postavim, u vremenu sa kojim raspolažem i u granicama jednog takvog diskursa, ono neće biti inspirisano samo razumom, i postavljeno iz razloga našeg zajedničkog pripadanja Evropi, staroj Evropi ili Evropi koja se traži. Jer zaista, čak i ako to jeste dobar razlog, ono neće biti dovoljan razlog. Kako tumačiti, i mimo našeg evropskog građanstva, našu opštu odgovornost univerzitetlije u vreme rata?” (Derida) (Prije nego nastavimo, zarad deromantizacije slike o Evropi, nepohodno je navesti Franca Fanona kojeg citira Fransoaz Veres (knjiga Dekolonijalni feminizam): “Europa je u doslovnom smislu tvorevina Trećeg svijeta” jer je izgrađena na pljački svjetskog bogatstva te stoga “bogatstvo imperijalističih zemalja je i naše bogastvo”. S ovim stavom sasvim bi saglasan bio Derida, obzirom da je prvi podržao unapređenje insituta za filozofiju i nauku u Africi.)

Dakle: umjesto što su univerziteti dozvolili da ih ućutkaju, bilo je potrebno da obustave rad, da, recimo tako, sami sebe blokiraju, prekidajući nastavu kao čin emancipatorskog otpora politikama propasti i aktuelnim ratovima sa tendencijom nepredvidivog širenja.

Šta je, ako se prisjetimo, učnila republikanska administracija onda kad su se povezali u - odbrani života - izraelski i palestinski studenti, štrajkujući u kampusima protiv genocida koji se sprovodio u Gazi? Ubrzo je donesen zakon da će svaki inostrani student koji se suprostavi spoljnoj politici Amerike biti deportovan, pošto prethodno bude izbačen sa univerziteta! Sada se, međutim, opet studenti, ovog puta Jevreji, među sobom povezuju vođeni potrebom da se odupru izraleskoj politici.

Postoji, čitamo kod Deride, odgovornost univerzitetlija u vrijeme rata, utoliko prije, kada se deportacijom zaprijeti inostranim studentima, to znači da se sprema - unifikacija znanja, polifonija polemičnosti se gasi, miješanje iskustava, kultura, običaja i tradicija nestaje, univerzitet prestaje biti otvoreno mjesto susreta različitosti i postaje postrojenje u kojem se instrumentalizuju ona znanja koja izlaze u susret potrebama globalnog tržišta!

U tom smislu treba eksplicitno reći da se danas u Americi, Rusiji, da se ne govori o Kini, ali i mnogim drugim neuporedivo manjim zemljama vodi - rat protiv ideje univerziteta - budući da nikada ne možemo znati kuda će se kretati staze znanja, na čemu će se sve znanje temeljiti i koje će reference slijediti, utoliko prije ono se i nastoji najstrože ograničiti, pa već je Kant u spisu Spor fakulteta (Der Streit der Fakultäten) pisao o - nauci u carstvu policije.

Tim prije, ono što čine mladi Jevreji sprovodeći antiizraelsku kampanju dostojno je divljenja, utoliko prije jer se po definiciji Jevrej ne može proglasiti za antisemitu, što svakom od njih daje onaj potrebni prostor za pobunu protiv režima, ideologije, nepočinstva i ubistava koja realizuje Netanjahuova vlada, i čemu se opiru upravo oni koji imaju na svojoj strani moć znanja.