Tramp i atentator koji se vraća
Pucnjava u subotu veče bila je treći atentat na američkog predsjednika za manje od dvije godine
Još jedan naoružani napadač, još jedan naizgled blizak susret sa sudbinom. Čak i u zemlji sa mračnom istorijom političkog nasilja, čini se da Donald Tramp zaista privlači veći broj potencijalnih atentatora nego drugi.
Kada su ga sa godišnje večere dopisnika žurno vratili u Bijelu kuću, Tramp je već bio gotovo rutinski raspoložen. Okupljenim, glamurozno odjevenim predstavnicima medija rekao je da je proučavao istoriju atentata. Zaključio je da su mete samo najznačajnije ličnosti, poput Abrahama Linkolna. "I nevoljno kažem da mi je to čast, ali mnogo sam uradio", rekao je.
Iako su masovna ubistva dio svakodnevice američkog života - prije sedam dana jedan muškarac ubio je osmoro djece u Luizijani, u tragediji koja je tek nakratko dospjela na naslovnice - posljednji predsjednik SAD koji je ubijen bio je Džon F. Kenedi 1963. godine.
Pucnjava u subotu uveče bila je treći atentat na Trampa za manje od dvije godine. Prvi, u julu 2024, kada mu je metak okrznuo uho dok je govorio na skupu u Pensilvaniji, povećao je njegove izglede za reizbor. Republikanska konvencija nedjelju kasnije protekla je u znaku poruke da je Bog spasao Trampa kako bi služio naciji.
Ovoga puta, međutim, talas simpatija vjerovatno će biti ograničeniji. Najveća razlika je u tome što se navodni napadač, Kol Alen, nije ni približio Trampu. Iako su kablovski informativni kanali to predstavljali kao još jedan blizak susret, Alen uopšte nije bio u sali. Čuli su se glasni pucnji, ali predsjednik nije bio u neposrednoj opasnosti.
U Pensilvaniji je okrvavljeni Tramp podigao pesnicu i uzviknuo: "Borite se, borite se, borite se". Ta slika je djelimično obilježila njegovu kampanju. Incident u subotu uveče u hotelu "Vašington Hilton" nije imao takav trenutak. Ronald Regan je pogođen i ranjen dok je 1981. odlazio sa istog mjesta. Iako je Regan tada bio na početku predsjedništva koje će potrajati dva mandata, njegov skok u anketama bio je kratkog daha. Bilo bi iznenađenje ako bi Tramp od ovoga uopšte imao ikakve koristi.
Jedino sigurno predviđanje u vezi sa sve nepredvidivijim i nemirnijim američkim predsjednikom jeste da će sada gotovo izvjesno izgraditi svoju kontroverznu plesnu dvoranu vrijednu 400 miliona dolara
Ipak, pokušaće da politički kapitalizuje ovaj incident. U Maga krugovima je uobičajeno tvrditi da američka ljevica podstiče političko nasilje koristeći ekstremnu retoriku o Trampu i ljudima oko njega. Taj narativ su potom promovisali i sam Tramp i njegov potpredsjednik Džej Di Vens nakon ubistva Čarlija Kirka, Maga influensera, prošlog septembra. Tramp je tada naložio da se američke zastave spuste na pola koplja. Neki Amerikanci su ostali bez posla zbog navodnog nepoštovanja prema ubijenom Kirku na društvenim mrežama.
Tramp danas stoji lošije u anketama. Njegova popularnost je prošle sedmice pala na najniži nivo do sada, ispod 40 odsto u nekoliko anketa. Najviše govori to što samo 30 odsto Amerikanaca odobrava način na koji vodi ekonomiju - što je ozbiljan znak za uzbunu za republikance uoči predstojećih izbora za Kongres. Sve veća nepopularnost Trampovog rata s Iranom gura ga na najnižu tačku. Neposredno prije incidenta u Hiltonu u subotu, Trampov tim za pregovore s Iranom odustao je od planova za drugu rundu razgovora u Islamabadu, nakon što su Iranci saopštili da neće učestvovati.
Ironija je u tome što su atentati takođe odigrali ključnu ulogu u Trampovim problemima u pregovorima s Iranom. Njegova operacija "Epski bijes" je započela smrtonosnim napadom na velikog ajatolaha Alija Hameneija 28. februara. Naknadni američko-izraelski udari, u kojima su ubijeni šef Revolucionarne garde, iranski savjetnik za nacionalnu bezbjednost i drugi lideri, dodatno su zakomplikovali Trampovu mogućnost da pronađe tim iranskih pregovarača sa dovoljno autoriteta. I dalje vlada konfuzija oko toga ko je na kraju nadležan, s obzirom na to da se smatra da je novi vrhovni vođa (sin pokojnog ajatolaha, Modžtaba Hamenei) teško ranjen.
Bilo kako bilo, Trampovu političku budućnost oblikuje njegova rana revnost za likvidacije visokih iranskih zvaničnika, a ne najnoviji domaći atentat na njega. "Mogu da nas pozovu kad god hoće", rekao je Tramp u subotu o Irancima. Njegov problem je u tome što Iran smatra da vrijeme radi za njega. Da li će Tramp narednih dana obnoviti bombardovanje, kao što je nedavno prijetio, ili će ponuditi ustupke kako bi Iran doveo za pregovarački sto, ostaje neizvjesno.
Jedino sigurno predviđanje u vezi sa sve nepredvidivijim i nemirnijim američkim predsjednikom jeste da će sada gotovo izvjesno izgraditi svoju kontroverznu plesnu dvoranu vrijednu 400 miliona dolara u Bijeloj kući. Ona bi čak mogla da ugosti buduće večere dopisnika. "Ne može se izgraditi dovoljno brzo!!", objavio je u ranim satima u nedjelju.
Prevod: A.Š.
( Edvard Lus (Fajnenšl tajms) )