Po leševe ronili i spremali macu: Panika među škaljarcima nakon što su naslutili da mogu biti otkriveni njihovi zločini

Krajem 2020. i početkom naredne godine među plaćenicima škaljarskog klana nastala je panika i to nakon što je u Specijalno policijsko odjeljenje priveden jedan od njihovih saradnika - Baranin Predrag Đuričković, pa su dogovarali kako da se riješe posmrtnih ostataka kavčana koje su tokom te i prethodne godine likvidirali... Alarm za uzbunu među egzekutorima škaljarskog klana upalio se i kada su sredinom decembra 2020. godine dobili informaciju da će jedan od šefova tog klana, sada pokojni Mile Radulović, možda biti svjedok saradnik.

“Ne znam brate što da ti kažem. Eto, dako se završi ova agonija, da ostanemo svi živi i da ne robijamo, pa ćemo viđet, ne znam što da ti rečem. Dobro, dobro. No je sad gore puno vode ono, znaš, sve. Je*eno će bit, no dobro, ronićemo.”

To je samo jedan od planova škaljarca Lazara Klakora Donda, koji je izložio saradniku Tripu Ivoviću Trkaču, objašnjavajući mu na koji način se može riješiti posmrtnih ostataka ubijenog Ilije Krstića, čije tijelo su, prema tvrdnjama specijalnih tužilaca, spalili nakon likvidacije, a potom zabetonirali u bistijerni tvrđave Grabovac u Kotoru...

On je razmatrao više opcija, pa i da macom u prah pretvori Krstićeve ostatke, ili ih samelju...

To proizilazi iz prepiski sa nekada zaštićene Skaj aplikacije vođene između više škaljaraca - Stefana Đukića Mandića, Mališe Bubanje, Tripa Ivovića, Lazara Klakora, Stefana Mićića...

Đuričkovića, Đukića Mandića, Bubanju, Ivovića, Klakora, Mićića, kao i juče uhapšenog Vuka Lakićevića i odbjeglog Stefana Jankovića, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) tereti da su 2017. godine postali članovi organizovane kriminalne grupe koju su formirali sada pokojni Alan Kožar zvani Adžo i Mile Radulović Kapetan, a čiji nadimci su bili i General i Demon.

Članovima te ćelije škaljarskog klana, odgovorne za najmanje šest ubistava, SDT je označilo i Zijada Nurkovića i Edmonda Mustafu, koji su u međuvremenu likvidirani.

Terete ih za ubistva Slobodana Šaranovića, ali i kavčana Siniše Vlahovića, Davora Prelevića, Ilije Krstića, Željka Bulatovića i Marka Sjekloće.

Bubanja, Đuričković i Klakor uhapšeni su nedavno, Đukić Mandić u ukrajinskom je zatvoru, Ivović u hrvatskom, a Mićić u spuškom pritvoru.

Lakićević je slobode lišen juče u Hrvatskoj, a za Jankovićem kao i za ukrajinskim i hrvatskim pritvorenicima - Đukićem Mandićem i Ivovićem, raspisane su potjernice.

Čitajući poruke barskih i kotorskih škaljaraca, specijalni tužioci pronašli su i one koje je 21. decembra 2020. godine Đukić Mandić slao Ivoviću, kojeg je i obavijestio da je Đuričković priveden.

Ukrajinski zatvorenik tog dana je u razgovoru sa Kotoraninom izrazio bojazan da bi Đuričković policiji mogao otkriti informacije o likvidaciji Bulatovića i Sjekloće:

“Pišem brzo, uhapsio specijalni jednog što nam namjestio ljude na klanje. Nemoj za***avat, a da ako što reče u pm. Što je naše namjestio na klanje. Kavčane prošle godine na Sutorman 2. A Demon je znao za to. I njega su digli, a moj brate eto muke sad, jebem ti život. On je doveo onog Sjekloću i Bulatovića da ih zalivadimo”, napisao je on Ivoviću.

Pet dana kasnije Đukić Mandić priznaje sagovorniku koji je na Skaju pisao sakriven iza pina D16AD5, da je 2019. godine za sedam mjeseci izvršio šest ubistava.

Tog dana on se hvali i da mu je Adžo (Kožar) rekao da od kad je “gore nema ništa od akcije”...

“A nisu me ladili, ali ja sam srcem išao, ovo sad od omladine neće niko da mrdne, svi oće na poruke, a kad treba da se krene, niđe niko”, napisao je on tog dana...

O tome je pisao i 15. februara 2021. godine saradniku koji je na Skaju koristio pin FM1F8C, kojeg je obavijestio tokom 2019. godine ubio veliki broj pripadnika suprotstavljene kriminalne organizacije, a da je za to dobio malo novca i da je ta krivična djela nemoguće otkriti.

“...A radi se o porukama: ‘A moj brate, koliko sam ih ja zakopao, uh. A mogu mislit. A moj brate i za smiješne pare. I to ubice ljude, ne budale. To je teško otkrit. Njušiće ga neka lisica. A niko nikad, zapamti. Ne može to ništa. Policija je tu nemoćna. Brate, samo 2019. im nestalo sedam Kavčana. Nijednog ne nađoše. Da brate. To je teško nać. Ma i nema dokaza da ga nađu. Ko ga ubio, okle znaju. Ne znaju. To je nerasvijetljen zločin što bi rekli”, napisao je Đukić Mandić tog dana.

Maca, prah, kiselina, mlin...

Sredinom decembra 2020. godine, dok su kavčani u zarobljeništvu držali jednog od vođa škaljarskog klana Mila Radulovića, i od njega iznuđivali informacije o djelovanju klana kojim je rukovodio, Klakor i Ivović, ali i Đukić Mandić, dopisivali su se o zločinima u kojima su učestvovali.

Iz tih komunikacija tužioci zaključuju da su njih trojica, Janković i još nekoliko osumnjičenih, krajem maja ili početkom juna 2019. godine na teritoriji Budve oteli, mučili, a zatim ubili osobu koju Đukić Mandić “oslovljava kao narkomana”.

“Zaključuje se da se radi o licu koje je bilo u bliskim odnosima sa oštećenima Markom Sjekloćom i Željkom Bulatovićem i preko kojeg su upravo došli do njih i da su posmrtne ostatke tog lica sakrili u reonu mjesta Đuraševići, gdje je stanovao osumnjičeni Lazar Klakor, s obzirom na to da u tim komunikacijama od osumnjičenog Ivovića traži uputstva u vezi s mogućim uništavanjem posmrtnih ostataka i uklanjanjem dokaza, te ga obavještava da će to uraditi zajedno sa osumnjičenim Stefanom Jankovićem. Dovođenjem u vezu sa komunikacijama osumnjičenog Stefana Đukića... zaključuje se da je u pitanju lice koje su lišili života oko 15 dana prije Željka Bulatovića i Marka Sjekloće”, navode specijalni tužioci.

U spisima preciziraju da su posmrtni ostaci osobe o kojoj komuniciraju Klakor i Ivović pronađeni 19. maja 2025. godine u bistijerni tvrđave Grabovac u Kotoru, i u međuvremenu identifikovani, odnosno utvrđeno je da se radi o državljaninu Srbije Iliji Krstiću iz Leskovca.

“Komunikacija između osumnjičenih Klakora i Ivovića je tim povodom ostvarena 18. decembra 2020. godine, a prema dostupnim materijalima čitljive su samo poruke koje je slao osumnjičeni Lazar Klakor: ‘Znam brate moj. Da ga je iskopat i stuć macom brate. Poću ja utorak i iskopaću ga i stuć u pepeo. E brate poć gore i izbacit ga i onda smo mirni. Dati se raspao brate. Eto viđeću brate, kuku što me snađe, je*em ti, ubiću se, u Spuž ne idem. Krv mu je*em, dijete mu je*em u grob, poludio sam. A đe ću ja, kukavac. Ne mrdam brate, mogu me drijet, negiram sve. Jer ako uteknem, kriv sam. Maću ja to brate, ne brini. Samo među nama brate. Nema više priče. Utorak sam ja gore. Oću brate, ne boj se. Brate, sad sam sa Fantomom se čuo, utorak on nestaje. Nećemo se kockat. Ee nema što brate’”, citiraju tužioci njegove poruke...

Dan kasnije Klakor je, navodi se u spisima, Ivovića obavijestio da za sada neće ići da premješta posmrtne ostatke, već čekati njegova dalja uputstva. Istovremeno, napisao mu je i da mu javi ako bude šta i da će on to završiti za sat...

Klakor je i 21. decembra te godine Ivoviću pričao o tome, snimajući glasovne poruke:

“Ne znam brate što da ti kažem. Eto, dako se završi ova agonija, da ostanemo svi živi i da ne robijamo, pa ćemo viđet, ne znam što da ti rečem. Dobro, dobro. No je sad gore puno vode ono, znaš, sve. Jebeno će bit, no dobro, ronićemo.”

I nakon tri mjeseca, u danima kada su međunarodne bezbjednosne agencije uživo pratile komunikaciju preko Skaja, Klakor i Ivović su 7. marta 2021. godine komunicirali o tome kako da se riješe Krstićevih ostataka...

“A đe ću s njima srećo, kako ću ih sakrit. To treba zaštit. Vidi što čini. Kako dobro, gore je, ona čuda vadim svako malo, onaj, gore ono vlaga znaš li, to konzervisat, kako to sakrit, da to ne stoji tu. Ako to ko nađe, 40 godina robije”, glasovna je poruka Klakora od tog dana.

“Napunjen je kisjelinom bio”

O istom je razgovarao i sa Jankovićem, kom je 18. decembra 2020. godine poslao poruku:

“Brate što se radi. Evo Trkač piše da će General bit svjedok saradnik izgleda. Oću li poć onoga brate iskopat i stuć ga sa macom u pepeo i onda smo mi mi. Javi brate da te ne nagrdi”.

Tog dana Janković i Ivović su, preko nekada kriptovane Skaj aplikacije, razmatrali mogućnost da sada pokojni Mile Radulović bude svjedok saradnik i razotkrije sva krivična djela koja su zajedno izvršili kao pripadnici njegove kriminalne organizacije, a razmatrali su i kako da unište Krstićeve posmrtne ostatke.

“Nešto kažu da će General da bude svjedok. Što je ovo brate, je li moguće to. Znaš li ti što”, napisao je Janković Kotoraninu, a ovaj mu glasovnom porukom odgovorio:

“Možda dezinformacija brate. Znaš kako ono, razmišljam o svemu, jer ne mogu da vjerujem, razumiješ. Jer, ako to još bude, najbolje to, onda nas je zakopao sve, moj Fantom. Je*o nam je majku svima, od prvog do zadnjeg, eto tako. Je*o nam je majku, ako to bude. A ne mogu da vjerujem da će to da napravi, sa toliko para i sve, zna se što znači to, brate moj, i porodica i sve strada, razumiješ”, snimio mu je Ivović, a potom nastavio porukama:

“Eto viđećemo sve brate moj, što će bit, ne znam više ništa kunem ti se, poslije svega što nam je napravio. Bitno je da ne zna đe su ljudi zakopani. To, Fantom, je bitno. A ostalo ne može ništa. Riječ protiv riječi. Samo da nema dokaza. Je*em li mu sve, nikad to ne bih povjerovao da će nam čovjek napravit. A dobro brate, Fedor me izluđe, eto tako, da mu Serdar reko da ovo, da ono, ako je istina da mičemo gore, znaš što da ti ne pišem. Đe smo bili zajedno. Je*em li mu majku u pičku što nas nađe. Ima godinu i po. A biće se raspao ako je mislio. Ali ako bude moramo to micat, jer on zna sve. Samljet sve i gotovo. E o čemu mi moramo mislit sad, pa ovo je ludilo. Ajde da vidimo sve što će se dešavat, pa javljaj da znamo. Da možemo micat to da nas ne zakopa. Riječ njegova protiv naše. A oće nas uvalit, go*na oće da nas spakuju u istragu. Eto nadam se brate moj. Pa i ja mislim brate moj, čitao sam o tome, za četiri mjeseca se raspadne. Ovo je godina i po prošlo. Pa tako sam čitao komplet da se tijelo raspadne, još je napunjen kisjelinom bio. Što još prije rastvara. Ono je zlo. Da, da, samo je bitno da on ne zna pozicije. To je bitno brate moj. Nije nas mogo izdat bolji čovjek za njih, znaš. On sve zna. Zakleo bih se u njega bio, eto toliko sam mu vjerovao.”

( Jelena Jovanović )